Ako treba tražiti pravog gubitnika prvog kruga predsjedničkih izbora, onda to nisu ni Babić ni Peović, a ponajmanje Škoro, već Plenkovićev HDZ. Plenković je svojom globalističkom politikom i odmakom od vrijednosti kojima su naklonjeni birači i članovi HDZ-a, uspio solidno rastjerati tradicionalno HDZ-ovo biračko tijelo.
Kolinda Grabar Kitarović kolateralna je žrtva nezadovoljstva takvom politikom i ukoliko ne napravi ozbiljan zaokret mogla bi platiti veliku cijenu. Za početak, ako joj Plenković želi napraviti uslugu i ako zaista želi njenu pobjedu – mora se maknuti iz kampanje. Jer, aktualnoj predsjednici se ispostavio visok račun za sve Plenkovićeve greške. 450 tisuća glasova koji su otišli Škori gotovo se poklapaju s brojkom od 440 tisuća glasova ljudi koji željeli referendum o promjenama izbornog zakona i ukidanja Istanbulske konvencije, a onda su doslovno preko noći ugušeni nekakvim nemuštim i glupavim obrazloženjem o nečitkim potpisima.
Ako ćemo gledati malo dugoročnije i šire, rezultati prvog kruga pokazuju da je SDP jači od HDZ-a. K tome, HDZ gotovo da i nema koalicijskog potencijala jer je politikom sukobljavanja s vlastitim biračkim tijelom, na kojoj Plenković inzistira, doslovno odsjekao sve prirodne koalicijske partnere.
Grabar-Kitarović nakon svega treba biti nezadovoljna. Kampanja je od prvog dana bila prepuna početničkih grešaka, od onih nesretnih didaskalija koje su ukazivale na šlamperaj tima do ozbiljne greške kada je aktualnoj predsjednici nametnuto komuniciranje Vladinih projekata kao uspješnih. Daleko od toga da u Vladi ne sjede i vrlo ozbiljni ministri i da pojedini resori ostvaruju iznimne rezultate, ali u globalu Plenkovića malo tko doživljava odlučnim ili uspješnim. Brojke koje iznosi o svojom tobožnjim uspjesima u situaciji kada je veliki postotak ljudi jedva spaja kraj s krajem djeluju kao loš vic. Predsjednica se trebala zadržati na pristojnoj distanci od Plenkovića i Vlade i ostati svojevrsni korektiv i zaštitnica interesa naroda.
Uostalom, vezivanje uz nepopularnog Plenkovića dovelo je do toga da je Grabar Kitarović izgubila izbore u više tradicionalnih HDZ-ovih utvrda, što teško može biti slučajno. I to je poruka Plenkoviću, no ceh plaća predsjednica.
Ipak, unatoč svemu Grabar Kitarović ima solidan kapital za drugi krug. 26, 65 posto ljudi koji su joj dali glas – unatoč svim nedaćama, greškama i možebitnoj sabotaži unutar HDZ-a – nisu za podcijeniti.
Prekomjerna paljba kojoj je bila izložena sasvim je sigurno za nju senzibilizirala dio birača koji su se nećkali između nje i Škore. Najveći dio od osvojenih 26,65 posto, isključivo su njena zasluga. Petogodišnji obilasci terena, slušanje i rješavanje brojnih problema građana, strpljivost prema ljudima unatoč lošoj kampanji vratili su se na biračkim mjestima.
Škoro je, pak, ostvario iznimno respektabilan rezultat i otvoreno najavio izlazak na parlamentarne izbore.
Uz ovakav, Plenkovićev, HDZ teško da će se Škorin rezultat otopiti do jeseni kada bi trebali biti redoviti parlamentarni izbori. Škorine planove mogla bi promrsiti tek smjena na unutarstranačkim izborima u HDZ-u u proljeće iako su sve glasnija šuškanja kako će Plenković, u želji da se spasi, pokušati odgoditi unutarstranačke izbore do jeseni?! Kako god, Škoro je održao izuzetno zreo govor u izbornoj noći i jasne poruke upućene su i HDZ-ovim biračima i članovima. Škori je falilo malo do drugog kruga. Kampanja bila je manje – više besprijekorna sve do televizijskog sučeljavanja kada je neobjašnjivo zašutio što ga je vrlo vjerojatno skupo koštalo.
Milanović, pak, zaista ima razloga za slavlje. Ne zbog činjenice da je osvojio najveći postotak (jer u drugom se krugu ionako kreće od nule), već zbog činjenice da je kroz kampanju i u izbornoj noći uspio ostaviti dojam modernog i ozbiljnog političara. Kroz kampanju se doslovno prošetao. Bez ikakvog iole ozbiljnog sadržaja. I bez problema. Jer, HDZ -ov izborni stožer potpuno je krivo postavio kampanju i više su se fokusirali na napadanje prirodnog biračkog tijela koje se odmetnulo od Plenkovića, umjesto da kao temu nametnu Milanovića i sve ono što će on činio ili nije činio za vrijeme premijerskog mandata.
Umjesto da birače podsjete na ovršni zakon iz Milanovićeve kuhinje zbog čega je pola milijuna ljudi blokirano i zbog čega su krenula prva masovna iseljavanja u bijeli svijet trbuhom za kruhom, HDZ se sa Škorom pripetavao oko toga tko je veći tuđmanist. Potpuno je promašena bila kampanja naglašenog sučeljavanja sa Škorom iako se znalo da će u drugom krugu trebati baš njegove birače. Umjesto da birače podsjete na sramotni tzv. Lex Perković i Milanovićev pokušaj zaštite komunističkih ubojica zbog čega je bio spreman žrtvovati čak i ulazak Hrvatske u Europsku uniju, HDZ je temeljio kampanju na doskočicama i pošalicama i vratio u život Milanovića.
A Milanović je u izbornoj noći mudro održao jako dobar i pomirljiv govor. Posipao se pepelom i tražio podršku za drugi krug. No, isto je tako održao dobar pobjednički govor i 2011. kada je njegova Kukuriku koalicija osvojila vlast. I tad je pozivao na zajedništvo, a na kraju je dijelio ljude na svoje i one druge. Njegova vlada je bila jedna od najgorih. Zadužio je državu preko 70 milijardi kuna, ni jednu ozbiljnu reformu nije proveo, a preko Zakona o predstečajnim nagodbama, prema ocjeni mnogih, na mala je vrata legalizirao korupciju. Milanović je u izbornoj noći preko sebe prebacio janjeću kožu. No vuk ćud ne mijenja.
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
