Siniša Škarica: smrt Arsena Dedića veliki gubitak za ne samo za hrvatsku glazbu nego hrvatsku kulturu uopće

Književnik Miroslav Mićanović i producent Siniša Škarica komentirali su večeras za Hinu smrt „pjesnika opće prakse“ Arena Dedića, te naglasili Arsenovu duboku upisanost u hrvatsku kulturu, koja će ga činiti stalno prisutnim autorom.

Teško da i u trenucima loših vijesti možemo izmaći riječima i glasu “ljetnog pjesnika”, onoga koji se neprekidno kretao između melankolije i ironije… Riječ je o autoru koji je umnogome obilježio živote različitih generacija i mnogima od nas u odlučnim trenucima dao tekst nježnih godina, strasti, pustolovine, ljubavi, drukčijeg osjećanja svijeta koji tek dolazi i koji ćemo osvojiti, kazao je Mićanović.

Naravno, sve se dogodilo drukčije, ali upravo je zbog toga važnost pjesnika (i pjevača) Arsena Dedića, koji je bio “uvijek protiv, uvijek izvan kruga”, tim veća i njegovo osvajanje prostora slobode, autorske, pjesničke, ljudske, dotiče one koji su ga čitali, tražili i slušali.

Jasno je da je riječ o autoru koji je „otvarajući vrata nepoznatom gostu“ hrvatsku književnost (kulturu) činio drukčijom, upisujuću u nju i ono što se samo slutilo, željelo i sanjalo. Tekst Arsena Dedića živi od različitih životnih senzacija, iskustava, od mediteranskog i od kontinentalnog, od zabranjenih misli, otkrića, uspjeha, padova i poraza… Upisujući se na mapu svijeta, naše čitanje i pisanje činio je važnim i potrebnim. Velik je broj onih koje je Arsen Dedić preveo, prepjevao, pripitomio i učinio dijelom naše svakodnevice, suvremenosti, kazao je Miroslav Mićanović i zaključio: Jasno je da smo samo na trenutak pomislili da je riječ o odlasku, o odsutnosti, jer Arsen Dedić je pjesnik neponovljive vječnosti.

Siniša Škarica ističe da je smrt Arsena Dedića veliki gubitak za ne samo za hrvatsku glazbu nego hrvatsku kulturu uopće. O Arsenu smo govorili kao o Krleži hrvatske pop glazbe; on je veliki erudita, čovjek enciklopedijskog znanja.

Faust Vrančić je prije 400 godina zamišljao Homo volansa, čovjeka koji je pokušavao poletjeti. Arsen Dedić je njegov potomak, iz istoga grada, definitivno renesansni čovjek, s brojnim talentima, s neograničenom radnom energijom, i sa svim onim što je iz toga proizlazilo, čime nas je zadužio u kulturi i umjetnosti. Zaista, Arsen Dedić je Homo volans koji je letio na svojim talentima, ističe Škarica.

Osvrćući se na proturječe masovnosti pop glazbe i Arsenova umjetničkog izričaja, Škarica je podsjetio da je Arsen prihvaćao zabavnu glazbu i sebe smještao u tu glazbu, ali je za sebe govorio da nije gladijator da bi nastupao u arenama nego da je za krug publike s kojom će moći komunicirati i koja ga razumije i koja će moći proživjeti dva sata njegova recitala, što je najbolje radio od svih. Ukratko, on je iznad svega bio i ostat će upamćen kao „pjesnik opće prakse“, zaključio je Škarica.

Istaknuti hrvatski skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor Arsen Dedić umro je u ponedjeljak poslijepodne u Zagrebu u 78. godini u Kliničkom bolničkom centru Zagreb.

I Slovenija se prisjeća Arsena, osobito njegove ‘pjegave djevojčice’

Iako je surađivao i nastupao s više generacija slovenskih glazbenika, skladatelja i pjevača, Arsen je Slovenkama i Slovencima ostao u srcu najbliži svojom interpretacijom skladbe “Pegasto dekle” koju je otpjevao na festivalu Slovenske popevke u Ljubljani 1972. godine.

Lirski tekst o “dječaku duge kose” koji se prisjeća prve ljubavi prema djevojčici iz iste ulice kojoj je lovio leptire i brao ruže sa susjedova vrta, a ona ga nije primjećivala, napisala je pjesnikinja Elza Budau, a glazbu Jure Robežnik.

Pjesma u Arsenovoj interpretaciji osvojila je drugu nagradu publike i stručnog žirija. U jednom intervjuu Dedić je prije pet godina naveo da su slovenski turisti ponekad znali pod prozorom njegove tada još žive mame u Šibeniku zapjevati pjesmu koja je u Sloveniji postala Arsenov zaštitni znak i veliki evergreen.

Svi slovenski mediji objavili su In memoriam povodom smrti umjetnika koji je skladao glazbu za 150 kazališnih predstava, 70 filmova, te izdao 40 glazbenih albuma i 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene i na slovenski, a čiju su glazbu voljele i generacije slovenskih slušatelja na čiji je glazbeni ukus znatno utjecao.

Slovenski mediji ističu da je Dedić tijekom duge karijere ostvario bogatu suradnju sa stranim glazbenicima poput Jacquesa Brela, Gina Paolija i Sergia Endriga, a rado je pomagao u karijeri i slovenskim kolegama.

Između ostalog prevodio je slovenske tekstove kantautora Andreja Šifrera na hrvatski za Šifrerov hrvatski album, a sa Zoranom Predinom je izdao zajednički album Svjedoci-Priče.

U komentarima slovenskih čitatelja i gledatelja u medijima i na društvenim mrežama uz izražavanje sućuti obitelji najčešće se dijele snimke i video materijali s Arsenovim pjesmama “Pegasto dekle”, “Ne daj se Ines”, “Kuća pored mora”, njegovi dueti s Kemalom Montenom, te nastupi sa Radom Šerbedžijom.