Na inicijativu branitelja iz 123. požeške brigade, Novom Selu vraćeno je 24.2.1992. hrvatsko ime Španovica.
Španovica – slika sudbine hrvatskog naroda u ratovima 20. stoljeća
Desetak kilometara od Kusonja, između Psunja i Ravne Gore, nalazi se Španovica. To je mjesto velike hrvatske tragedije i stradanja, poput onih hrvatskih sela koja su od 1941. do 1942. na isti način stradala od četnika i partizana. Španovica dijeli sudbinu Boričevca, Cetingrada, Udbine, Gvozdanskoga, Zrina i drugih mjesta širom Hrvatske gdje su Hrvati u Drugom svjetskom ratu poubijani i protjerani bez prava na povratak domovima.
Španovica je do 2. svjetskog rata bila naselje s oko 240 obitelji i 1250 stanovnika i nastala je polovinom 19. stoljeća doseljavanjem Hrvata iz Gorskog Kotara koji su radili u obližnjim šumarijama. U noći 5. na 6. listopad selo su napali partizani ubivši pri tom u jednom danu 142 stanovnika, pri čemu je najmlađa žrtva imala samo 9 godina. Selo je toga dana najvećim dijelom spaljeno, preživjelo stanovništvo rastjerano s trajnom zabranom povratka.
U kasnijem komunističkom progonu ubijeno je ili je nestalo još oko 250 Španovčana. Španovica je nakon Drugog svjetskog rata naseljena srpskim stanovništvom dovedenim iz Bosne i preimenovana u Novo Selo.
Ukupan broj ubijenih Hrvata Španovice od 1939. do 1949. kada je ubijen zadnji Španovčanin je 398 stanovnika.
Scenarij napada na Hrvate pakračkog kraja 1991. – 1992. bio je isti kao od 1941. – 1942.
Prvo ubojstvo Hrvata pakračkog kraja dogodilo se još 1939. godine u Kusonjama, a ubijen je Pero Vrtar, ondašnji predsjednik HSS-a iz Španovice, stožerne stranke hrvatskog naroda u to vrijeme poznate po mirotvornim načelima.
Isto tako 1991. godine lokalni Srbi su sličnim scenarijem ubili dr. Ivana Šretera, rođenog Pakračanina i predsjednika HDZ-a Pakrac, poznatog domoljuba i mirotvorca pakračkog kraja. On je uhićen na barikadi i odveden u srpsko selo Bučje, a od tada mu nestaje svaki trag. Nitko od lokalnih Srba nije nikada dao nikakvu informaciju o sudbini ovog mučenika.
Hrvatska sela oko Pakraca bila su u Domovinskom ratu potpuno spaljena, kao i Španovica, dok je hrvatsko stanovništvo protjerano, odvedeno u logore Bučje i Kusonje ili poubijano. Četiri godine 1991.-1995. se niti jedan Hrvat nije vratio u svoje domove u okolici Pakraca, a mnogi od onih malobrojnih koji su ostali ubijeni su (iako je područje bilo pod nadzorom UNPROFOR-a).
Tek nakon akcije ”Bljesak” 1995. Hrvati su se mogli vratiti u svoje spaljene domove i izbjeći sudbinu Španovčana iz Drugog svjetskog rata.
