Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/), piše Slaven Dobrović na svom blogu.
Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže – što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije.
Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta.
Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i ekonomske održivosti naših društava. Šteta što senator nije došao s idejom Zero waste koncepta, pogotovo što je njegov sunarodnjak prof. Paul Connett veliki promicatelj te ideje po cijelom sviijetu.
No u tom slučaju izostao bi potencijal zarade jer se Zero waste koncept ne provodi kroz centraliziranu tehnologiju, nego nalaže promjenu postupanja s otpadom kroz niz distribuiranih rješenja, sa slabijim izgledima za zaradu.
Vrijedi ovdje reći da silne prednosti predloženog otpadnog biznisa u redukciji sumpora, metala i ugljičnog dioksida, kako u objašnjenju stoji eventualno vrijede samo kada se uspoređuju s odlagalištima, a svaka usporedba sa superiornim recikliranjem bi pokazala sasvim drugu sliku.
Sigurno ne bi bilo zgodno reći da pretvorba papira u gorivo i njegovo iskorištenje za proizvodnju energije može donijeti tek trećinu ili petinu (ovisno o slučaju) energije u odnosu na onu energiju što se posredno dobije u proizvodnji kad se taj isti papir umjesto u spaljivanje vrati u papirnu industriju.
S plastikom je prednost recikliranja i veća s tim da treba pošteno reći da plastika traži višetruko sortiranje, prvo kod komunalca, a potom kod obrtnika koji proizvodi reciklat, što i nije neki posebni nedostatak želimo li zelena radna mjesta koja se samofinanciraju sačuvanim vrijednostima otpada.
Na kraju, uz isticanje hrvatskih partnera, koji su već pokazali da se u Hrvatskoj od otpada može zarađivati, zanimljivo je primijetiti na koji način se ovi “prosvjetitelji” obraćaju Vladi: „Ako ovako nešto ne može dobiti podršku Vlade, što onda može?“
Komentar ovakve izjave, ostavljam Vama čitateljima, a gospodi biznismenima preporučam da posjete Krk, Čakovec, Prelog i mnoge gradove i općine koji demonstriraju da smo zemlja u kojoj se ipak zna promišljati i odabrati pravi put, a ne neka siromašna zemlja na rubu civilizacije gdje mogu dobro zaraditi.
* Mišljenja iznesena u kolumnama i komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
