Slišković: Hrvatska pušta ratne zločince silovatelje da šeću na slobodi

“Sasvim sigurno ne možemo iznositi nikakve brojke o riješenim slučajevima ratnog zločina silovanja jer prije svega nisu na vrijeme napravljena istraživanja o dimenziji počinjenih ratnih zločina”, istaknula je u razgovoru za narod.hr predsjednica udruge “Žene u Domovinskom ratu” Marija Slišković i dodala da društvo mora početi iskazivati pažnju prema žrtvama ratnog zločina seksualnog zlostavljanja u Domovinskom ratu.

“Nekoliko je slučajeva riješeno zato što su pokrenute tužbe, ali to je zaista zanemariva brojka u odnosu na broj žena koje su prošle tu torturu 91. i 92. godine” rekla je Slišković.

Istaknula je kako o brojkama žrtava zaista ne može govoriti dodajući kako državno odvjetništvo može govoriti o broju primljenih svjedočanstava i iskaza, a pravosuđe može govoriti o broju presuda što i dalje nije neki definitivni pokazatelj.

“Mi nemamo uvid u broj žrtava da bi mogli reći da je riješen određeni postotak slučajeva,” rekla je Slišković odgovarajući na pitanje o tome kako je Župnijsko državno odvjetništvo Vukovar nedavno objavilo podatak da je na tom području riješen samo jedan slučaj ratnog zločina silovanja.

Netko je odredio da ovo društvo ne živi od pobjede

“Netko je odredio da ovo društvo ne živi od ove pobjede. Iako ja tvrdim da ovaj narod ne traži ni osvetu ni mržnju ovakvim jednim odnosom prešućivanja se kod ovog naroda izaziva netolerancija i nije dobro da mi nakon 20 godina od najtežih događaja nismo riješili ta pitanja, nismo suočili zemlju agresora da se ti zločini ne smiju ponoviti, i da Hrvatska s očišćenom situacijom sa zemljom agresorom može uspostavljati daljnje političke odnose”, rekla je Slišković za narod.hr.

“Sada smo u poziciji da države imaju samo preko eventualno predsjednika ili ministra vanjskih poslova neke razgovore i nekakve izjave kojima upućuju na uspostavljanje odnosa, ali sasvim sigurno svatko od nas zna da nije moguće na toj razini uspostavljati dobre odnose, dobri odnosi se postavaljaju na razini naroda”, istaknula je Slišković.

Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu definira postojanje žrtava ratnog zločina

Ocijenila je da je dobro što je izašao Zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu jer zakon definira postojanje žrtava ratnog zločina.

“Ono s čime nismo zadovoljni, je traženje materijalne naknade. Mi smo tražili materijalnu naknadu iz nekoliko razloga. Jedan razlog je zato što svaka kategorija stradanja ima materijalnu naknadu ili određenu invalidninu ili mjesečni iznos koji prima na osnovu tog stanja i koji treba ljudima dati radi poboljšanja kvalitete života i nadoknade njihove smanjene radne sposobnosti”, objasnila je Slišković.

Žrtve su već dva desetljeća uskraćene za pravo koje imaju

“U ovom zakonu nije predviđen iznos, a to je nepravedno prema žrtvama jer žrtve su već dva desetljeća uskraćene za pravo koje su imale. Uobičajeno je da se za dimenziju počinjenoga ratnog zločina ovog oblika isplati određena naknada za ukupno stradavanje i nanesene zdravstvene i ostale probleme. Ovaj Zakon to ne predviđa, on predviđa odgađanje. On donosi mogućnost novčane naknade ali ne precizira ni na što se odnosi , niti kolika će biti i iz čega će se izračunavati”, izjavila je Slišković.

U proračuna nisu predviđena sredstva koja bi trebala biti izdvojena u tom pravcu

Naglasila je kako ni u proračunu nisu previđena neka sredstva koja bi trebala biti izdvojena u tom pravcu.

“Ministarstvo branitelja predlaže rad na dodatku zakona koji će govoriti o novčanim naknadama. Mislim da Ministarstvo ne bi ušlo u takav način rješavanja tog problema i naprosto je ovo sada realna situacija sa sredstvima s kojima Republika Hrvatska raspolaže i iz tog razloga ove žrtve, koje su zaista žrtve najteže kategorije imaju problema da dobiju ono što im pripada”, pojasnila je Slišković.

Društvo je nakon određenog vremena cijeli problem stavilo u tišinu i o tome se nije govorilo

“Moram se vratiti u godine kada se to događalo i reći da je niz pojedinaca i niz udruga 91., 92. i 93. radio sa žrtavama ratnog zločina, ali društvo je nakon određenog vremena cijeli problem stavilo u tišinu i o tome se nije govorilo”, rekla je Slišković u razgovoru za narod.hr.

Podsjetila je kako je otvorila to pitanje prije tri godine zato što je radeći na knjizi “Žena Vukovara” naišla na dimenziju počinjenog ratnog zločina i svakako je to dužnost svakog građanina da upozori na tu činjenicu i da se pokrenu pravni i državnički poslovi koji trebaju riješiti pitanje zločinaca koji su na slobodi a svakako i žrtava.

Na pitanje što bi moglo društvo učiniti po tome pitanju Slišković odgovora: “s ovim Zakonom već izostaje ono što bi trebalo dati, a trebalo bi dati punu pozornost, priznanje. Mi smo prošle godine proveli jedan izuzetan program psihološke potpore gdje smo kod 16 osoba dobili izuzetno dobre rezultate i bitne promjene na njihovom stanju i svakako mislim da bi bilo jako značajno da se to nastavi i dalje”.

“Društvo može i mora iskazati pažnju prema ovim žrtavama jer to je ono što žrtve očekuju, da dobiju priznanje postojanja, da dobiju pažnju i da dobiju poštovanje iskazano preko pomoći koja im pripada i zakonski”, istaknula je Slišković.

Dokumentarno-igranom filmu “Sunčica” nije posvećeno dovoljno pozornosti

“Dokumentarni film “Sunčica” prikazan je nedavno u kinu Europa, to je bila premijera jednog filma kojeg smo radili zajedno s američkom producentskom kućom “iFilms” iz Texasa čiji je vlasnik Nikola Knez ujedno i redatelj filma.”,rekla je Slišković.

“Taj film je popratila samo Osječka televizija i mislim da smo i zakonom a i ovim odnosom iskazali nepoštovanje žrtve, neuvažavanje žrtve. U filmu 16 osoba govori izravno o ratnom zločinu silovanja i mi smo dakle društvo koje je spremno prešutjeti ratni zločin, izbjeći javnosti prenijeti istinito što se dogodilo i založiti se da Hrvatska ne krši medunarodno pravo i ne pušta zločince da se šetaju na slobodi”, istaknula je Slišković

Istaknula je da pripremaju još jedan sličan projekt – dokumentarni film o liječnici vukovarske bolnice koja je nakon pada Vukovara odvedena u zatočeništvo.

“Mi za ovu godinu planiramo nastaviti s još jednim projektom koji će se odnositi samo na jednu ženu, a to je dr. primarijus vukovarske bolnice i time ukazujemo na činjenicu da su kršene i Konvencije prema kojima liječnici ne smiju biti zatvarani i odvedeni.”, zaključila je Slišković u intervjuu za narod.hr.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr
Photo: Hrvoje Pilić/narod.hr