Nevladine udruge i s njima povezane inicijative u velikom dijelu zapadnih država postaju neka vrsta vlade u sjeni, imaju ogroman medijski prostor, diktiraju teme u javnosti, vrše ulogu moralnih policajaca i prokazivača od kojih strepe i sami vladari i vlast, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju, koju djelomice prenosimo.
Fenomen Jelene Veljače kod nas zoran je primjer toga, jer čim zine ili prostači i prokazuje državne službenike, nakon čega izazove val nasilja prema socijalnim radnicima, prime je i šef Vlade i države i Sabora, pa i resorni ministri. Nino Raspudić to je svojevremeno ironizirao rekavši da se u Hrvatskoj vlast dijeli na zakonodavnu, izvršnu, sudsku i Jelenu Veljaču. Budući da su ministrica u sjeni Veljača i njezina kolegica Janjić u svojem izljevu mržnje i, čini se, utužive objave, generalizirajući, sve socijalne radnike nazvale uhljebima, ako te udruge i inicijative ocjenjuju i sude o Vladinu uhljebničkom sektoru, zašto ne bismo propitivali i nevladin sektor i s njim povezane inicijative poput Veljačine “SpasiMe”.
Tu je temu, u jeku najveće ekonomske krize nakon one tridesetih godina prošlog stoljeća, otvorio Milanovićev ministar financija Linić, budući da od raznih tijela države ove udruge dobiju milijardu i pol kuna našeg novca, plus još tri milijarde iz inozemstva. Tako se na Linićevu inicijativu uključio i list Lider svojim istraživanjem i donio sljedeće podatke: u Hrvatskoj je početkom te godine bilo registrirano preko 45.100 udruga.
Parašpijunski karakter
Prema podacima iz financijskih izvještaja dostupnih u Registru neprofitnih organizacija, u nevladinu sektoru godišnje radi oko 18.500 osoba. Dakle, u jeku najveće krize, kada ljudi masovno završavaju na ulici, godine 2008. neprofitni je sektor u Hrvatskoj zapošljavao 17.291 osobu, godinu potom 18.228, a u 2010. njih 18.667. Dakle, u dvije godine povećanje od osam posto ili čak 1376 radnih mjesta.
Dobar dio tih udruga financirane su izvana i imaju sasvim određenu političku agendu ideološke kolonizacije, a pod krinkom borbe za ravnopravnost ili jednakost zapravo rade destrukciju društva iznutra. One su produžena ruka određenih politika (u načelu lijevih), pa imaju i parašpijunski karakter.
HHO, Documenta, GOLJP, GONG
Od ozbiljnih država, Izrael je davno raskrinkao znatan dio špijunskog i destruktivnog NGO aktivizma u toj zemlji, kad je prema nalogu Knesseta proveo jednu takvu istragu zaključivši da je dobar dio ljudskopravaških udruga financiran od zemalja s “visokim” demokratskim i ljudskopravaškim standardima te “prijateljskom” nastrojenošću prema Izraelu, poput Saudijske Arabije ili Ujedinjenih Arapskih Emirata. Izrael (je) ima(o) tijelo na čelu s prof. Steinbergom, sa svrhom da razluče aktiviste idealiste od humanitarnih tajkuna i žbirova koji Izraelu rade o glavi.
Zar je onda, tako veliki tabu da se i u Hrvatskoj otvori isto pitanje te kritički valorizira doprinos nekih udruga i njihovih perjanica, od HHO-a do Documente ili GOLJP-a Zorana Pusića ili GONG-a te drugih, u ovih 30 godina postojanja Hrvatske? Ozbiljne države takve udruge tretiraju (i) kao sigurnosno pitanje. Ne zaboravimo ni činjenicu da je u Makedoniji, kad je krenula lustracija, prvi stradao čovjek kojega je financiralo Sorosevo otvoreno društvo, a on je u komunizmu bio udbaš koji je štitio zatvoreno društvo i kršio ljudska prava.
No, nadajmo se da će “netko” nagodinu, prije sljedeće veljače, konačno otvoriti pitanje uhljeba ili žbirova u tom sektoru, kao i njihovih financijera, te njihovih stvarnih, a ne deklariranih ciljeva i namjera, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
*Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa