U politici u zadnje vrijeme u modi je sintagma da se nešto događa “prvi put”. U toj “prvoputaškoj” političkoj matrici izgubio se sadržaj; dostatno je da netko nešto postaje – prvi put. I eto ti dostatnih kvalifikacija za političku funkciju, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju, koju djelomice prenosimo.
Obami je najveća kvalifikacija bila da je prvi crnac u Bijeloj kući. Doduše, postao je i nobelovac za mir koji je po prvi put dobio tog Nobela, a da još ništa nije napravio, osim da je, po prvi put, tu nagradu “opravdao” pokrenuvši, po prvi put za nobelovca mira, masu ratova. I Hillary Clinton je na toj, sada već prokušanoj prvoputaškoj PR strategiji, trebala postati prva žena u Bijeloj kući. Kod nas je Kolinda, kao žena, također bila prvoputašica. Dobili smo i prvog papu Latinoamerikanca. Kao i što smo s Tomaševićem prvi put na čelu glavnoga grada dobili aktivistu bez dana radnog staža, osim u prodavanju magle i Milke Planinc.
Jamac pozitivnih promjena
Uglavnom, u kolektivnom (ne)svjesnom to da će netko postati nešto “po prvi put” samo po sebi jamac je pozitivnih promjena.
I Zoran Milanović je prvoputaš. On je prvi predsjednik u povijesti koji je, kao premijer, blatio kao besmislenu instituciju predsjednika RH i izričito rekao da se za tu muljatorsku instituciju neće kandidirati niti je obnašati. Ali eto ga, ide i po drugi mandat, prvi put.
Milanović je, kako mi je rekao jedan njegov bivši ministar, prije svega lijenčina. Zato ne čudi da je bio najneuspješniji predsjednik Vlade. Česi rastu, Slovaci rastu, Poljaci rastu, čak i Srbija… a Zoranu kriva “globalna kretanja” ili položaj Marsa u odnosu na Veneru koji mu tada nije bio sklon. Nakon njega, danas smo u top 3 EU s najvećim padom udjela duga u BDP-u, sada iznosi 70 posto BDP-a (razina Finske), dok je za vrijeme Milanovića narastao sa 65 posto u 2011. na 87 posto u 2015., a zadužio nas je najviše od svih Vlada, 18.882 kune po stanovniku.
Kompromitiranje s lexom Perković pred Europom i druge njegove vratolomije ne treba ni spominjati, kao i paktiranje s ruskim Rosneftom zajedno sa svojim rodijakom Runjom dok je bio premijer, što objašnjava njegov proruski stav danas.
Prošli tjedan krenule su medijske spekulacije koga će HDZ suprotstaviti Milanoviću na sljedećim predsjedničkim izborima. Možda bi marketinški dobro trebalo ići prvoputaškom logikom. Budući da u HDZ-u nema crnaca, a žena je već po prvi put bila na Pantovčaku, Hrvatska bi se proslavila u svijetu kada bi po prvi put za predsjedničkog (protu)kandidata istaknula – robota.
Nismo pametniji
Umjetna inteligencija, te njezino čedo, roboti, već su preuzeli značajan dio ključnih ljudskih funkcija. U Australiji oni već voze kamione, letjelice, samostalno “vode” ekonomiju, njezine procjene i predviđanja, u svim umnim igrama (mozgalicama), po i onoj najzahtjevnijoj “Go”, premoćno pobjeđuju čovjekovu pamet, ona radi već dijagnoze i operacije u medicini, Google zna više o nama od nas samih…
Nakon Kopernika morali smo prihvatiti da Zemlja nije središte svemira, nakon razvoja umjetne inteligencije koja se već autogenerira bez nas, morat ćemo prihvatiti da više nismo najpametnija stvorenja na Zemlji. To je novi kopernikanski obrat za čovječanstvo (ali i poziv na oprez).
S dozom zabrinutosti smatram da bi HDZ pogriješio kada bi Milanoviću u predsjedničkoj kampanji izložio bilo koje ljudsko biće jer je to, s obzirom na Milanovićev stil i verbalnu nasilnu narav uličnog štemera, rizično za mentalno i cjelokupno zdravlje ljudskih kandidata. Zato su roboti na početku i stvoreni, da obavljaju, od rudnika do nuklearki, rizične poslove umjesto čovjeka, da ga zaštite od zračenja iz “reaktora” poput Milanovića.
Mnogi se s ovim prijedlogom “robota predsjednika” s pravom neće složiti, jer umjetnu inteligenciju smatraju dehumanizirajućom, opasnom, pogotovo ako se otme kontroli. No po čemu je čovjek, pa i Milanović, manje opasan, i po čemu je on manje izmakao razumnoj kontroli, po čemu je njegova inteligencija manje opasna? Ili Putinova, ili… (dodajte po želji)? Nakon svih strašnih stvari kroz povijest i danas koje je učinila ljudska pamet i inteligencija, pomalo je cinično strahovati od umjetne inteligencije. Pa i na Pantovčaku…
Zato, vrijedi pokušati, uvijek postoji – prvi put, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
