Kontroverzna proslava „antifašističkog ustanka“ u Srbu ovih je dana ponovno podigla prašinu u hrvatskoj javnosti, osobito stoga što su tog dana 27. srpnja 1941. ubijene stotine nevinih Hrvata djece, žena, staraca i civila. Ono što je malo poznato hrvatskoj javnosti: malo ličko mjesto Srb je od 1941. do danas namjerno uzeto kao konstanta otpora pravu hrvatskog naroda na samobitnost, a to potvrđuje niz događanja čiju kronologiju donosimo u tekstu. Donosimo i zaboravljene riječi Ive Josipovića sa proslave 2010. koji je strašna događanja u Srbu nazivao izrazima ljubavi, mira i slobode.
Mjesto Srb se spominje u 14. stoljeću kao starohrvatski srednjovjekovni grad. Iz nekih isprava iz 1345. vidi se da je starohrvatski srednjovjekovni grad Srb pripadao Hrvatsko-Ugarskom kralju kao kraljevska utvrda-citadela, (castra nostra regalia, videlicet Tininium… castrum Szereb… castrum Unach vocata cum corum supatibus et pertinensiis). Starohrvatski grad Srb bio je sazidan na visoku brijegu iznad potoka Sredice, gdje mu se ostaci i danas vide.
Do 1528. stanovništvo Srba i okolice sačinjavali su isključivo Hrvati iz plemena Lapčana. “Godine 1551. general Ivan Lenković je javio kralju Ferdinandu da su Turci izveli iz unutrašnjosti Turske više tisuća Morlaka ili Vlaha i da su se naselili oko mjesta Srba i na Kosovo polje kod Knina. S tim Vlasima su vjerojatno došli i pravoslavni kaluđeri koji su osnovali pravoslavni samostan.”
S vremenom se ti Vlasi pod utjecajem Srpske pravoslavne Crkve tek mnogo kasnije počinju izjašnjavati kao Srbi (Povijesni zapisi u arhivu Republike Hrvatske).
Srb 1941. – ustanak Srba praćen pokoljima Hrvata
O oružanom ustanku Srba u Hrvatskoj koji se je dogodio 27. srpnja 1941. u ličkom mjestu Srb puno je napisano ovih dana, a posebno na našem portalu u izvrsnom serijalu dr. sc. Zlatka Begonje iz kojih se nepobitno vidi da ovaj oružani ustanak nije bio isključivo antifašistički ustanak već dapače da su u njemu sudjelovale i fašističke postrojbe četnika uz prethodne sastanke i dogovore sa utemeljiteljima fašizma – Talijanima. Dr. sc. Begonja je u tekstu izvrsno razlučio o velikosrpskoj politici i nepomirljivosti sa bilo kojim oblikom hrvatske samostalnosti mnogo prije stvaranja NDH i ustanka u Srbu, Drvaru, Grahovu i drugim mjstima 27. srpnja 1941.
To se posebno jače počelo očitovati nakon smrti Stjepana Radića i šestosiječanjske diktature 1929., a najočiglednije uspostavom Banovine Hrvatske 1939. Tako je ustanak u Srbu 1941. imao i jasna obilježja nastavka nepomirljivosti Srba sa bilo kojim oblikom samostalnosti hrvatskog naroda.
Srb 1971. – Savka i hrvatska delegacija šokirani četništvom
27. srpnja 1971., u jeku Hrvatskog proljeća borbe hrvatskog naroda za veću samobitnost i prava, održan je veliki miting Srba u Hrvatskoj i to ponovno u mjestu Srb. On je imao i jasno naglašena obilježja velikosrpstva i mržnje prema bilo kakvom obliku hrvatske samobitnosti.
Organiziran je kao svesrpska proslava. Organizatorima je cilj bio organizirano prikazati i dokazati da je tu „srpska Hrvatska“, svojevrsna demonstracija sile i prijetnje, uz jasnu poruku “Budite mirni, velikosrpstvo je tu, iza vas!”.
Hrvatsko se vodstvo s tog mitinga vratilo vojnim helikopterom. Savka je nakon toga izjavila da je na tom mitingu “najodređenije, odnosno najizravnije osjetila samu suštinu politike te skupine”, te je zaključila za taj “miting uzbuđenja” da ta skupina srpskih političara, vojnih dužnosnika i njihovih pristaša “mrzi Hrvate” i “ne će se libiti za četništvo proliti krv.”
Hrvatsko proljeće je uskoro za koji mjesec, uz velike progone, mučenja i zatvaranja Hrvata – slomljeno.
Mjesto Srb se ponovno javlja kao simbol otpora i najmanjem obliku hrvatske želje za samobitnošću i većom samostalnošću.
Srb 1990. i 1991. – simboličko mjesto stvaranja srpske države u Hrvatskoj
Dana 25. srpnja 1990., pred sam Domovinski rat, održan je ponovno u Srbu velikosrpski Sabor na kojem je donesena secesionistička „Deklaracija o suverenosti i autonomiji srpskog naroda“, kao i osnovano tzv. Srpsko nacionalno vijeće (SNV). Bilo je to okupljanje desetina tisuća Srba iz Hrvatske, BiH i Srbije uz jasna četnička obilježja, pozive na ubijanje Hrvata, kao i otvorene prijetnje da Srbi nikada neće pristati da Hrvatska bude država. Bilo je to, ponovno ne slučajno, na isti dan kada je održana sjednica Sabora mlade hrvatske države kojoj se iz naziva izbacuje naziv „socijalistička“, usvaja novi (stari povijesni) hrvatski grb i mijenjaju nazivi državnih dužnosti. Taj miting Hrvatima koji to pamte ostao u sjećanju kao Raškovićev „naoružani ustanak srpskog naroda“. Uskoro su prve oružane skupine Srba počele terorizirati ljude po cestama i gradovima („balvan revolucija“).
Zanimljivo, 30. listopada 1990., opet u Srbu, usvajanje teksta proglašenja ‘srpske autonomije u Hrvatskoj’.
Službeni secesionizam Srba službeno je održan i potpisan ne slučajno – u mjestu Srb.
Srb 2010. – obnova spomenika i pokroviteljstva Sabora
Zahvaljujući sporazumu između HDZ-a i njegovog koalicijskog partnera Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), u Srbu završena 2009. obnova deset metara visokog spomenika kipara Vanje Radauša, za što je HDZ-ova Vlada dala više od 3 milijuna kuna – obilježavanje ovog događaja u svoje je ruke preuzelo Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca i Savez antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske.
Od tog trenutka Srb je postao mjesto ‘ponavljanja povijesti’ i simbol otpora hrvatskoj samobitnosti. Veze koja u Hrvatskoj, uostalom, nikad i nije stvarno prekinuta, a čije glasove tako jasno danas ponovno čujemo iz Beograda u riječima predsjednika Nikolića, premijera Vućića, ministra Vulina i drugih velikosrba. Iz toga razloga iz Srbije je ove godine i najavljen veliki broj tzv. „skojevaca“ koji je trebao doći, nije teško pogoditi baš u – Srb.
Sjećajući se obnovljene proslave skupa u Srbu 2010. izdvajamo rečenice iz govora ondašnjeg predsjednika Josipovića 2010. koje predstavljaju jasan okvir tog povratka falsificiranju povijesti, kao i lukavom političkog programu koji je na dijelu:
“Pobijedili ste vi, dragi partizani, suborci moga oca partizana, koje je i u tim krvavim danima vodila ljubav i želja za slobodom i mirom, za zajedničkim životom bez obzira na sve razlike. Naša država, kojoj i u Ustavu stoji da je antifašistička, nastala je na temeljima vaše borbe koju moramo baštiniti i zato sam sretan kada na vašim prsima vidim partizanska odlikovanja i kape partizanke. S ponosom ih nosite, da ih svi vide. Također, hrvatski udžbenici povijesti moraju se mijenjati i u njima mora biti puno više antifašizma”.
Ako je Josipović u ovim strašnim pokoljima Hrvata na dan 27. Srpnja 1941. vidio izraze želje „za zajedničkim životom“, te izraze ljubavi, mira i slobode pitamo se: U kojem smjeru je krenulo i ide ludilo u Hrvatskoj?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
