Starešina: EU nije mogao bez SAD-a primiriti Bosnu, a kako će Tursku?

Europski politički establišment, predvođen Angelom Merkel i Emmanuelom Macronom, neskriveno je navijao za pobjedu Joea Bidena na američkim predsjedničkim izborima. Tek što je pobjeda postala izvjesna, srdačne su čestitke odaslane iz svih europskih prijestolnica preko Atlantika. Čak su i Plenković i Milanović na trenutak prekinuli svoj živahni javni dijalog, da bi poslali čestitke. Jedino je susjed Janša, do kraja vjeran Trumpu, poslao i čestitku na pogrešnu adresu, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

No, što slijedi iza te srdačne uvertire? Novi procvat transatlantske ljubavi? Ne baš. Promjena rječnika s neznatno izmijenjenim sadržajem očekivano će biti ključna značajka ukupne Bidenove vanjske politike. No, zadržimo se na NATO-u, koji je i dalje jedini jamac europske obrane i sigurnosti, iako, primjerice, francuski predsjednik Macron kaže da je doživio “moždanu smrt“.

Uz to, NATO se ponovno nalazi na jednoj od svojih prekretnica, kada treba redefinirati svoju buduću ulogu i kada se i preko njega treba definirati buduća američka uloga u Europi. Ta promjena konteksta djelovanja umnogome podsjeća na dvojbe o budućnosti NATO-a krajem hladnog rata.

Tek što se početkom devedesetih prošlog stoljeća, uz aktivnu potporu SAD-a (Ronald Reagan, potom George Bush st.) i uz značajnu pripomoć Vatikana (Papa Ivan Pavao II.) urušio komunizam u Europi, raspao istočnoeuropski sovjetski blok, a potom se počeo raspadati i sam Sovjetski Savez, na dnevni red došlo je pitanje budućeg opstanka NATO-a i pitanje buduće američke uloge u Europi.

Na čelu skeptika bila je Mitterrandova Francuska i rastuća političko-birokratska elita EZ/EU. I da ste se oslanjali samo na tadašnje vijesti, uistinu ste mogli povjerovati da NATO tek što nije raspušten, da američka vojska tek što nije napustila Europu. Kada je u srpnju 1991. tadašnji šef luksemburške diplomacije Jacques Poos ponosno poručio “upravo smo zaustavili rat u Jugoslaviji. Kucnuo je čas Europe. Ovo je vrijeme Europe, a ne Amerike“, mogli ste pomisliti da, koliko sutra, ambiciozni europejci kreću u osvajanje svijeta.

EU nije mogao bez Amerike primiriti Bosnu, a kako će sutra primiriti Erdogana?

U sljedećih desetak godina pokazalo se da se ambiciozni europejci, bez američke političke moći i vojne sile, nisu bili u stanju nositi čak ni s jednim ograničenim regionalnim ratom u bivšoj Jugoslaviji, ni s lokalnim osvajačkim projektima poput velikosrpskog.

Ovo malo povijesno sjećanje poučno je za današnje procjene budućnosti transatlantskog partnerstva i NATO-a u mandatu izabranog predsjednika Joea Bidena. Merkelina Njemačka obnavlja prastaro njemačko-rusko imperijalno skrbništvo nad Istočnom Europom kroz naoko ekonomske projekte (Sjeverni tok 2), diže njemački primat u Europi preko gospodarske suradnje s Kinom, minorizirajući američku ulogu.

>Glavni tajnik NATO-a: ‘Važno je da Velika Britanija razmotri ulogu kineskog Huaweija u 5G mreži’

>Stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec za Narod.hr: ‘SAD se profilirala kao apsolutno vojnički najmoćnija zemlja svijeta i NATO joj više nije potreban’

Donald Trump je javno prozivao europske saveznice (osobito Merkel) da ne uplaćuju dovoljno za obranu, dovodio u pitanje NATO ako se to ne promijeni, činio sve da zaustavi Sjeverni tok 2 koji dovodi srednju Europu u ovisnost o ruskom plinu, tražio da se EU suzdrži od suradnje s kineskim telekomunikacijskim tvrtkama na 5G mrežama, koje su postale oružje novog doba.

Erdoganova Turska već je srušila bajku o zajedničkoj i samodostatnoj europskoj obrani: od Libije, preko tursko-grčkog konflikta u Mediteranu, do armensko-azerbajdžanskog sukoba u Nagorno-Karabahu.

EU nije u stanju ozbiljno priprijetiti Erdoganu, koji ga ucjenjuje svojim utjecajem na radikalne islamističke mreže na europskom tlu. EU nije mogao bez Amerike primiriti Bosnu, a kako će sutra primiriti cijelo Sredozemlje i Kavkaz?

I Joe će u nekom trenutku morati ući u igru. Ali ni Joe nije tako širokogrudan da će braniti njemačko-francuski EU od njega samog, dok EU zajedno s Kinom gradi jedan pojas-jedan put pomažući Kini da postane sigurnosni nadzornik Europe i Azije, dok s Rusijom ponovno paktira na račun istočne Europe. I Joe će tražiti: uplatite za NATO, prekinite s “Huaweijem”, gradite alternativnu mrežu opskrbe ukapljenim plinom…, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

Kolumnu u cijelosti pročitajte u Slobodnoj Dalmaciji.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

Izvor: narod.hr/Slobodna Dalmacija