Stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec za Narod.hr: ‘SAD se profilirala kao apsolutno vojnički najmoćnija zemlja svijeta i NATO joj više nije potreban’

Foto: Snimka zaslona

“Između prosvjeda koje su organizirali „žuti prsluci“ u Francuskoj, aktualnih prosvjeda u Hong Kongu i pojedinim latinskoameričkim državama razmjerno je malo razlika u tehničkoj izvedbi, a uz to postoji i cijeli niz zakonitosti koje bi trebale navesti stručnjake za sigurnost na temeljitije izučavanje tih procesa. Na žalost, postoji velika vjerojatnost daljnje eskalacije navedenih oblika asimetričnih prijetnji, a ne isključuju se niti neki novi, za sada nedefinirani oblici ugrožavanja međunarodne, a naravno i pojedinih nacionalnih zajednica… EU nema jedinstveni odgovor na sve navedene prijetnje, već se one rješavaju na nacionalnim razinama pojedinih članica. U takvim okolnostima možemo konstatirati kako je Hrvatska za sada sigurna zemlja, čiji represivni aparat uspješno rješava zadaće koji se pred njega postavljaju.”, istaknuo je za Narod.hr stručnjak za sigurnost Marinko Ogorec.

O novim sigurnosnim izazovima, jačanju asimetričnih prijetnji, ali i budućnosti NATO-saveza za Narod.hr rekao je više prof. dr. sc. Marinko Ogorec.

Narod.hr: Što se događa na globalnoj sceni? Dolazi li do jačanja asimetričnih prijetnji i koja su Vaša predviđanja?

Govorimo li o događanjima na globalnoj sceni, možemo konstatirati kako se odvijaju već na svakodnevnoj bazi, vrlo su dinamične i turbulentne. Posebno se to odnosi na razdoblje nakon završetka politike „hladnog rata“, urušavanja blokovske bipolarizacije i sloma socijalizma kao društveno-političkog uređenja u istočno europskim zemljama. Urušavanje sustava ravnoteže snaga, kojeg je u „hladnoratovskom“ razdoblju održavala blokovska bipolarizacija, neminovno je rezultiralo ozbiljnom političkom, vojnom i gospodarskom asimetrijom u međunarodnim odnosima što je za posljedicu imalo i jačanje raznih oblika asimetričnih prijetnji koje su sve ozbiljniji problem suvremene međunarodne zajednice. Uz različite oblike etničkih, konfesionalnih i staleških sukoba, sve ozbiljnije pojave tzv. „neuspjelih država“ i destabiliziranih područja, kao najozbiljniji oblici asimetričnih prijetnji profilirali su se terorizam, ilegalne migracije i u zadnje vrijeme sve destruktivniji nasilni prosvjedi koji poprimaju zakonitosti jedinstvenog međunarodnog procesa.

Drugim riječima, između prosvjeda koje su organizirali „žuti prsluci“ u Francuskoj, aktualnih prosvjeda u Hong Kongu i pojedinim latinskoameričkim državama razmjerno je malo razlika u tehničkoj izvedbi, a uz to postoji i cijeli niz zakonitosti koje bi trebale navesti stručnjake za sigurnost na temeljitije izučavanje tih procesa. Na žalost, postoji velika vjerojatnost daljnje eskalacije navedenih oblika asimetričnih prijetnji, a ne isključuju se niti neki novi, za sada nedefinirani oblici ugrožavanja međunarodne, a naravno i pojedinih nacionalnih zajednica.

Narod.hr: EU je suočena s problemima migranata, terorizma, sigurnosti granica, ima li mehanizme da uspješno prevlada te probleme? Ide li Hrvatska u korak s prijetnjama iz uže i šire okoline?

Do sada se pokazalo kako EU nema jedinstveni odgovor na sve navedene prijetnje, već se one rješavaju na nacionalnim razinama pojedinih članica. Samim time ne postoji niti organizirani sustav koji bi na razini EU odgovorio tim prijetnjama, već se to prepušta nacionalnim sustavima svake od zemalja članica.

Tek u zadnje vrijeme javljaju se inicijative koje bi na razini EU ojačale pojedina sigurnosna pitanja (npr. EUROPOL, FRONTEX i sl.), međutim još uvijek je potrebno dosta vremena i resursa da takve inicijative postanu funkcionalni operativni sustavi sigurnosti kako se od njih očekuje. U takvim okolnostima možemo konstatirati kako je Hrvatska za sada sigurna zemlja, čiji represivni aparat uspješno rješava zadaće koji se pred njega postavljaju. Naravno, eventualne greške i propusti su uvijek mogući, te pojedine devijacije u hrvatskom sustavu sigurnosti redovito odjeknu u medijskom prostoru, no činjenica je da se radi o izoliranim pojavama koje se rješavaju brzo, s radikalnom učinkovitošću.

Narod.hr: Događaju li se značajne promjene u regiji kojih Hrvatska nije svjesna (Srbija, BiH)?

Jednako kao što se događaju vrlo dinamične promjene na globalnoj međunarodnoj sceni, tako se događaju razne političke i gospodarske promjene na prostoru jugoistoka Europe, u našem najbližem susjedstvu. Vjerujem da je vodstvo Republike Hrvatske itekako svjesno svih promjena, te ih prati s dužnom pozornošću. Uostalom, za to služi diplomacija, zar ne?

Narod.hr: Koja je budućnost NATO saveza?

Budućnost NATO-a je vrlo kompleksno pitanje u današnjim okolnostima. Taj vojno-politički savez nastao je primarno kao odgovor (u prvom redu vojni) na simetričnu prijetnju koju je svojevremeno predstavljala ekspanzionističa politika Staljinovog SSSR-a. Tijekom razdoblja detanta NATO je bio jedan od utega na vagi blokovske bipolarizacije (drugi je bio Varšavski ugovor) i kao takav nositelj sinergije nacionalnih moći zapadnoeuropskih zemalja s velikom potporom SAD-a kao najvažnije (i vojnički najsnažnije) članice saveza.

Nakon urušavanja Varšavskog ugovora i nestanka blokovske bipolarizacije postalo je otvoreno pitanje da li je NATO više potreban i zašto. Tada se taj vojno-politički savez našao u svojevrsnoj (ali vrlo ozbiljnoj) krizi identiteta, te je postalo jasno kako se mora redefinirati u većoj mjeri ukoliko želi odgovoriti prijetnjama novog doba. Započela je transformacija NATO-a u sustav kolektivne sigurnosti, koji je uključio i nove članice, donedavno zemlje s „druge strane željezne zavjese“, čime je ostvaren novi kvalitet, ali ta transformacija nije provedena do kraja.

Naime, nakon vrlo turbulentne tranzicije Ruske Federacije tijekom Jeljcinove vladavine i dolaskom Vladimira Putina na čelo te države započeo je povratak Rusije kao velike vojne sile na međunarodnu scenu. Iako formalno više nema „hladnog rata“, novi vojnički uspon Rusije zaustavio je transformacijske procese u NATO-u i rezultirao povratku na već desetljećima provjereni sustav simetričnog odvraćanja. No, prije nego što se ustabilio taj novi-stari model djelovanja NATO-a, uslijedio je novi udarac, ali s neočekivane strane – od SAD-a na čelu s predsjednikom Trumpom koji je NATO okarakterizirao „zastarjelim i neučinkovitim sustavom“. Nedavno se, na sebi svojstven način, s time složio i francuski predsjednik Macron slikovito konstatiravši kako je NATO „doživio moždani udar“.

Ovaj zaokret od strane najveće članice NATO-a je donekle i razumljiv, uzimajući u obzir da je jedini pokretač međunarodnih odnosa nacionalni interes i s njime povezana nacionalna moć pojedinih država. Naime, nakon svog nastanka, NATO je itekako bio potreban SAD-u kako bi preko njega projicirale svoje nacionalne interese (prije svega na tada vrlo neuralgičnom europskom prostoru).

U današnje vrijeme SAD se profilirala kao apsolutno vojnički najmoćnija zemlja svijeta i NATO joj više nije potreban, jer svoju vanjsku politiku koju pokreće s pozicije sile može u cijelosti i sama realizirati. U daljnjem odnosu prema NATO-u SAD će se vjerojatno i dalje postavljati isključivo s aspekta vojno-tehničke suradnje, što se i vidi iz stalnih zahtjeva da ostale članice saveza više participiraju u izdvajanju za obrambene potrebe. Kako će NATO „preživjeti“ ove suvremene izazove, vidjet ćemo u dogledno vrijeme.

* Marinko Ogorec pročelnik je studija Upravljanja u kriznim uvjetima na Veleučilištu Velika Gorica. Do sada je napisao 12 knjiga (upravo se priprema izlazak iz tiska zadnje knjige “Hladno oružje”), 19 znanstvenih i stručnih radova te oko 350 publicističkih radova uglavnom za listove “Hrvatski vojnik” i za slovenski časopis “Revija obramba”. Rođen je 1957. godine u Karlovcu. Završio je Vojnu akademiju kopnene vojske, magistrirao na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1997. godine. Djelatnu službu u bivšoj JNA napustio je krajem 1989. godine. Nakon toga direktor Javnog poduzeća „Karlovački tjednik“ do 1991. godine kada se uključuje kao dragovoljac u Domovinski rat. Tečaj za diplomatsko-konzularne poslove RH pohađao je i uspješno završio 1992. godine, a isto tako i prvi naraštaj Vojno-diplomatske škole 1995. godine. Po završetku Vojno-diplomatske škole radi u Uredu za vojne izaslanike i protokol MORH-a, a u vremenu od 2000. – 2004. godine obnaša dužnost vojnog izaslanika RH u Ruskoj Federaciji. Po povratku je načelnik Odjela bilaterale u Službi za međunarodnu obrambenu suradnju MORH-a i načelnik Odjela obrambenih sustava u Institutu za istraživanje i razvoj obrambenih sustava. Od 2012. godine radi kao profesor na studiju Upravljanja u kriznim uvjetima Veleučilišta u Velikoj Gorici.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr