Sulzberger je predao Titovu ponudu nadbiskupu da će ga osloboditi, ali pod Titovim uvjetima, u progonstvo ili povlačenje iz javnog života. Stepinac je odgovorio da se neće poviti
“Potpuno sam ravnodušan prema Titovoj ponudi da me oslobodi. Nije na Titu da odlučuje o mojoj sudbini. To može samo Sveti Otac. Katolička crkva nije niti će ikada biti rob države.”, odgovori je Stepinac, a njegov odgovor odjeknuo je naslovne stranice američkog lista New York Times.
Autor teksta Cyrus Sulzberger II. prenio je Alojziju Stepincu ponudu Josipa Broza Tita, no Stepinac, kao što je to i ranije pokazao ne pristaje ni na kakav kompromis u vidu djelovanja Crkve i njega kao “vodeće” osobe Crkve u Hrvatskoj.
Sulzberger, pripadnik dinastije koja, uz kraće prekide, u svojim rukama drži New York Times od 1896., u to je vrijeme bio glavni inozemni dopisnik stacioniran u Parizu, piše Večernji list. Sulzberger je od Josipa Broza zatražio, dok ga je intervjuirao u srpskim Užicama 6. studenoga 1950., da mu dopusti posjet nadbiskupu Stepincu koji je tada bio u Lepoglavi zatočen kao “ratni zločinac”.
Sulzberger u svojim memoarima o razgovoru s Titom piše: “Rekao je da će osloboditi nadbiskupa Alojzija Stepinca, trenutačno zatočenog kao ratnog zločinca, ako je to u interesu međunarodnih odnosa i ako to ne izazove nemire unutar jugoslavenske populacije. Nadbiskupa Stepinca možda pošalje u samostan, ali mu u Jugoslaviji neće biti dozvoljeno služiti kao prelat”, nastavlja Sulzberger prisjećajući se razgovora s Titom: “želio sam vidjeti Stepinca. Tito je odvratio kako je on dobro. Želio sam se sam uvjeriti. U SAD-u žive milijuni katolika i sve ih iznimno zanima sudbina nadbiskupa, rekao sam. Tito je ovaj zahtjev prihvatio prilično oklijevajući. Kratko je razmislio, zatim koračao lijevo-desno, s kamenim izrazom u plavim očima. Čut ćete od mene. Na ovaj ili onaj način, rekao je. Rukovali smo se i otišli.”
Nakon što je prošao proceduru u Ministarstvu unutarnji poslova, gdje nitko, pa ni ministar nije znao da dolazi američki novinar koji će raditi intervju sa Stepincem. Posjet je Stepincu bio nenajavljen, piše Sulzberger, te nastavlja: “rekao sam prelatu tko sam, kako sam se tamo našao te da bih želio prenijeti svijetu poruku ako je ima, potpuno uzimajući u obzir okolnosti u kojima se intervju vodi kao i nadbiskupove želje. Želio sam prenijeti svijetu kako se osjeća, fizički i psihički.” Na pitanje o o zdravstvenom stanju Stepinacje odgovorio: “Dobro se osjećam. Nisam bolestan. Nisam nimalo smršavio otkako sam prije četiri godine došao ovdje.”
U tekstu, Sulzberger piše kako je čuo podijeljenja mišljenja o Stepincu, od onih koji su govorili da ga “treba ubiti kao svinju”, pa do suprotnog mišljenja kojeg stavlja na početak svojeg teksta: “Hrvati – rimokatolici – odvlačili su me na stranu i šaptali mi: Prije nego što posjetite nadbiskupa, trebate znati da ga mi obožavamo, bez obzira na to što vam kažu. On je veliki junak u narodu i nitko ne vjeruje u laži i uvrede koje o njemu plasiraju. On je naš mučenik.”
“Potom sam mu objasnio što mi je maršal Tito rekao oko mogućnosti da ga se oslobodi te da potom ode u katolički samostan u Jugoslaviji ili u izgnanstvo, pod uvjetom da se više nikada ne vrati.” rekao je Sulzberger, čekajući Stepinčevu reakciju, a Stepinac je mirnim i tihim glasom odgovorio: “Potpuno sam ravnodušan prema tome hoću li ići u samostan ili ostati ovdje i što će se dogoditi sa mnom. Takve stvari ne ovise o maršalu Titu. One ovise samo o Svetom Ocu, o papi i nikome više.”
Na pitanje kako se ponašaju prema njemu, Stepinac je odgovorio: “Bilo je nekih problema”, odgovorio je. “Bolje da o tome ne govorim.”
Mirne savjesti na samom kraju razgovora Stepinac je ponovio: “Ja znam što uzrok ovoga svega. To je pitanje koje samo Sveta Stolica može razriješiti. O mojoj slobodi i o onome što ću kasnije raditi ne odlučuje ova vlast. Potpuno sam indiferentan u pogledu bilo kakvih zamisli o mojem oslobađanju. Znam zašto patim. Za prava Katoličke crkve. Spreman sam svakog dana umrijeti za Crkvu. Katolička crkva ne može biti niti će ikada biti ičiji rob. Nikada neće biti rob države.”
“Dva su muškarca dotrčala do mene na ulici i upitala: “Jeste li vi američki novinar? Jeste li vidjeli nadbiskupa? Ah, on je tako dobar čovjek, svetac” – poručili su mu i zamolili: “Recite američkom narodu da je on naš junak.”, navodi Sulzberger.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
