Odvjetnik Novosel o presudi: Zašto Grad nije smio ukinuti mjeru roditelj odgojitelj?

Karlo Novosel
Zagreb, 05.07.2022. - Konferencija za medije Udruga U ime obitelji, Hrvatska udruga roditelja odgojitelja (HURO) i Građanska inicijativa "U djeci je budućnost"  nakon sjednice Vijeća za ocjenu zakonitosti općih akata, koje je donijelo prsudu u njihovu korist. Na fotografiji Karlo Novosel. foto HINA/ Admir BULJUBAŠIĆ/ abu

“U svijetlu donesene i javno objavljene odluke Visokog upravnog suda RH nužno je prvotno ukazati na bitne dijelove odluke koji imaju izravne refleksije na prava samih korisnika, na njihova očekivanja za budućnost te obveze koje Grad Zagreb prilikom donošenja ukinute Odluke nije poštivao odnosno uslijed kojih pogrešnih i pravno neutemeljenih stavova se ukinuta odluka pokazala protuzakonitom i protuustavnom”, obrazlaže odvjetnik Karlo Novosel ispred U ime obitelji.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U nastavku donosimo njegovo objašnjenje presude:

“Tako, a što je široj javnost možda nepoznato, medijski je ostalo nepopraćeno da Grad Zagreb odnosno tadašnja gradska vlast pok. gradonačelnika u trenutku donošenja Odluke o pravima roditelja odgojitelja nije iznjedrila istu mjeru kao posljedicu lokalne ciljane politike ili autonomnog prava uređivanja društvenih pitanja od socijalnog značaja već se radi o nacionalnoj politici odnosno svehrvatskom demografskom problemu kojeg, čini se, pozicije moći ili nisu svjesne ili svjesno zanemaruju.

Kritično pitanje opstanka hrvatskog naroda pogrešno je banalizirati kroz sintagmu «autonomno pravo vlasti..

Upravo je sam Visoki upravni sud RH uvodno ukazao, a koja bitna činjenica potrebe osvrta na i zaštite opstanka demografskog horizonta se provlači kroz cjelokupnu presudu, da je mjera roditelj odgojitelj modifikacija mjere iz Nacionalnog programa demografskog razvitka iz 1996. kojeg je usvojio Sabor Republike Hrvatske 18. siječnja 1996. stoga je dakle pogrešno kritično pitanje opstanka hrvatskog naroda banalizirati kroz sintagmu «autonomno pravo vlasti jedince lokalne samouprave u provođenju vlastite politike» ako je ta politika ciljano ili iz neznanja/nesposobnosti nehrvatska, a ne svehrvatska.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Suprotno medijskim objavama gradonačelnika Tomaševića u razdoblju pripreme donošenja ukinute odluke, u vrijeme donošenja, u razdoblju do donošenja ukidne odluke Visokog upravnog suda RH, a nažalost (čini se samo njegovu) nakon donošenja iste odluke, Visoki upravni sud RH potvrđuje da «…valja imati na umu da Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu nije apsolutno. To je ustavno pravo ograničeno zahtjevima ustavnosti i zakonitosti koji se odnose na poslove iz djelokruga tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odnosno na pravne akte koje ta tijela donose u okviru svog samoupravnog djelokruga…». Tako je, dakle, govorio Visoki upravni sud RH o konkretno uočenim apsolutističkim tendencijama u lokalnoj politici.

Eventualne intervencije lokalne vlasti ne mogu biti apsolutne

Sljedeća činjenica od značaja za razumijevanje razine neistina kojima smo bili bombardirani od strane mašinerije režima neinkluzivne, konzervativne i kontrapluralističke agende, a to da roditelji odgojitelji nemaju prava temeljem pojedinačnih upravnih akata jer da to rješenja i zaključci doneseni u upravnom postupku navodno nisu, razmontirana je navodom presude kada sud navodi da «…Budući da su rješenja i zaključci kojima je korisnicima priznato pravo na novčanu pomoć postali pravomoćni, valja zaključiti da su korisnici pravo na pomoć stekli na temelju pravomoćnog (upravnog) akta…», a iz čega proizlaze legitimna očekivanja nositelja prava koja iz tih upravnih akata proizlaze (roditelja odgojitelja) da će ta prava moći i ostvariti, a da eventualne intervencije lokalne vlasti, koje ne mogu biti apsolutne, neće njihova prava nesrazmjerno restriktivno opterećivati.

Potom, citirajući navode Visokog upravnog suda o bitnim okolnostima o kojima, kako navodi sud, gradonačelnik nije svjestan (ili ih ne razumije?), sud navodi još jednu «…Roditelj odgojitelj koji na temelju osporavane Odluke nastavi primati novčanu pomoć (u novom iznosu) nema mogućnosti zasnivanja radnog odnosa jer je prema odredbi članka 3. stavka 1. alineje 1. Odluke/18., koja nije izmijenjena osporavanom Odlukom, postojanje radnog odnosa roditelja odgojitelja zapreka za ostvarivanje novčane pomoći i ostaje zapreka sve dok se prima novčana pomoć. Prema toj odredbi Odluke/18., jedan od uvjeta za ostvarivanje novčane pomoći roditelja odgojitelja je da je roditelj odgojitelj nezaposlen u vrijeme podnošenja zahtjeva i dalje neprekidno dok prima novčanu pomoć. S obzirom na navedenu, neizmijenjenu, odredbu Odluke/18. koja propisuje uvjete za ostvarivanje novčane pomoći, a koji uvjet mora biti ispunjen sve dok se prima novčana pomoć, brisanje članka 7. stavka 1. alineje 9. Odluke/18. kojom je bilo propisano da novčana pomoć prestaje danom zasnivanja radnog odnosa roditelja odgojitelja, ne daje uporište za zaključak o kompatibilnosti primanja novčane pomoći roditelja odgojitelja i njegova radnog odnosa…».

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tomašević propustio uspostaviti ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja

O razini pripreme, kvaliteti izvedbe, provedenoj analitici, stručnosti i postignutom uspjeh gradonačelnika i gradske vlasti govori sud kada poentira «…Sud smatra da je donositelj osporavane Odluke propustio uspostaviti ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporavane Odluke. Ovakav zaključak ovaj Sud temelji, prije svega, na ocjeni da je razdoblje koje je adresatima osporavane Odluke ostavljeno za prilagodbu novonastalim okolnostima prekratko odnosno da je ukupnošću posljedica koje su nastale osporavanom Odlukom i trajanjem razdoblja prilagodbe novoj mjeri adresatima osporavane Odluke nametnut prekomjeran teret…» te zaključno navodi da

«…Taj je teret, prema mišljenju Suda, bilo moguće svesti u prihvatljive okvire uvođenjem određenih kompenzacijskih mjera koje bi ublažile negativne posljedice osporavane Odluke za njene adresate, a koje mjere su u konkretnom slučaju izostale…»

Što se može očekivati?

Sljedeća gradska vlast koja bi u okviru svoje socijalne politike odlučila zadirati u stečena prava roditelja odgojitelja, a kako bi njezino postupanje bilo zakonito i ustavno, dužna je provesti sveobuhvatnu analitiku korisnika mjere vezano za podatke bitne prilikom ocjene razmjernosti (npr. spol, dob, obrazovanje, struka, ranija zaposlenja, slobodna mjesta u vrtiću, slobodna mjesta u vrtićima prema mjestima prebivališta korisnika, slobodna mjesta na tržištu rada u Gradu Zagrebu po pojedinim kategorijama obrazovanja i struke), a koja sveobuhvatna analitika nije provedena prije donošenja ukinute Odluke (posljednja analitika, s nepotpunim podacima, provođena je od strane bivše gradske vlasti 2020. godine).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Najbitnije, Grad Zagreb morat će pokazati i dokazati ključnu činjenicu i to da je u predškolskoj javnoj ustanovi osigurao mjesta za djecu za one korisnike čija bi stečena prava eventualnom izmjenom mjere izravno ili neizravno bila ugrožena, dakle da su izgrađeni vrtići, a to sve svakako s odredbom kojom će pravo roditelja odgojitelja ostati zagarantirano i nepromijenjeno za slučaj da se njegovo dijete u vrtić ne upiše, a sve jer će u suprotnome legitimno očekivanje roditelja odgojitelja i nadalje ostati neispunjeno te će im se nametnuti prekomjeran teret”, zaključuje Novosel.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.