Društvenim mrežama kruži slika Milorada Pupovca kako daje izjavu medijima pored kolaža istaknutih Srba iz davne i ne tako davne prošlosti. Predsjednik SDSS-a komentirao je rezultate izbora za Europski parlament u stožeru svoje stranke. Mnogi su u pozadini primijetili sliku Jovana Raškovića, vođe srpske pobune u Hrvatskoj 1990. i 1991. godine. Pupovac često ističe kako SDSS nije isto što i Srpska demokratska stranka (SDS) koju je osnovao Rašković. Stoga, postavlja se pitanje zašto je njegova slika na zidu stranačkih prostorija?
Tko je bio Jovan Rašković?
Vođa srpske pobune u Hrvatskoj i osnivač SDS-a Jovan Rašković bio je psihijatar i političar, rođeni Kninjanin. Po preporuci „Oca srpske nacije“ Dobrice Ćosića, Rašković je izabran za ključnu osobu političkog organiziranja Srba u Hrvatskoj. Osim što je bio član Medicinske akademije Hrvatske, Rašković je bio i član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU). Upravo iz te institucije 1986. proizašao je “Memorandum” o položaju i rješenju „srpskog pitanja“ u Jugoslaviji. U Kninu 17. veljače 1990. Rašković je osnovao SDS, prema uputama Ćosića i politici Memoranduma SANU-a.
> Memorandum SANU ili kako su srbijanski akademici započeli rušenje Jugoslavije i pripremu velikosrpske agresije
Rašković i njegova uloga u raspirivanju srpske pobune u Hrvatskoj
Neposredno prije rata Rašković je obilazio područja u Hrvatskoj gdje su Srbi bili većina i obnašao svojevrsnu ulogu duhovnog vođe hrvatskih Srba. U svrhu raspirivanja pobune srpskog narodu u Hrvatskoj, Rašković je sudjelovao u podmetanju lažnih incidenata napada na Srbe od strane hrvatskih vlasti. Najpoznatiji slučaj bio je onaj navodno napadnutog i izbodenog Miroslava Mlinara od 19. svibnja 1990. godine. Uslijedili su ilegalni postupci teritorijalnog preustroja hrvatskih općina i početak stvaranja SAO Krajine, odnosno Republike Srpske Krajine koja je proglašena u prosincu 1991. godine.
> Pupovac tvrdi: SDSS odlučuje o tome tko će biti dio Vlade, a tko ne
> Nazor: Knjiga Krajina nastavak je promocije velikosrpskih teza
U razgovoru s Tuđmanom o Srbima rekao da su “lud narod”
U Zagrebu 23. srpnja 1990. Rašković se sastao s Franjom Tuđmanom i izrazio želju za mirnim rješenjem jugoslavenske krize. Tada je izjavio onu poznatu rečenicu kako su Srbi „lud narod“ i da ih malo dijeli od toga da pobuna u Hrvatskoj postane i oružana. Svojim stranačkim kolegama pravdao se kako se radilo o srpskom humoru, a ne o ozbiljnoj konstataciji. U tom razgovoru Tuđman je zamjerio Raškoviću što je u svojim govorima zastupao tezu kako je nova hrvatska vlast ustaška.
> Most: Aktualna vlast u Glini provodi program Jovana Raškovića, umjesto projekte u korist građana
Što je sve govorio Rašković?
Osim što je za vlastiti narod izjavio da je lud, Rašković je za Muslimane iz Bosne i Hercegovine govorio kako su „fiksirani na analnu fazu“. Prema Hrvatima je bio nešto blaži, za njih je rekao kako su „vezani za kastraciju“.
U siječnju 1991. članstvu svoje stranke iznio je nedvosmisleno viđenje kako riješiti „srpsko pitanje“ u Hrvatskoj: „Nacionalni pokret srpskog naroda u Hrvatskoj je pokret za nacionalnu ravnopravnost, građanska prava i demokratsku rezidualnu i saveznu Jugoslaviju. Ostaju još neke druge mogućnosti koje će postati aktuelne za, najkasnije, nekoliko mjeseci: samostalna Srbija, srpska država Krajina kao dio ili autonomna pokrajina Srbije ili, konačno etnička Srbija koju mogu zvati zastarjelom krilaticom ili podvaljivačkim imenom „velike Srbije“.
> Velikosrpske laži i planovi iz 1941. u režiji SPC-a i Beograda – što su stupovi srbijanske zločinačke politike?
Nakon razlaza s Miloševićem i Babićem prihvatio ga je Pupovac
Često kritičan prema Miloševiću kojeg je navodno nazvao „tiraninom“ i „boljševikom“, Rašković nije bio pod totalnom kontrolom Beograda. Stoga je do kraja 1990. njegovu ulogu preuzeo Milan Babić, predsjednik Skupštine općine Knin. Unatoč otvorenom pismu Miloševiću kako mu je ipak odan i vjeran, Rašković je izgubio svoju ulogu vođe srpskog naroda u Hrvatskoj.
U srpnju 1991. u Lipiku je održan sastanak srpskih intelektualaca iz Hrvatske na kojem je začet Srpski demokratski forum (SDF) Milorada Pupovca. SDF je djelovao legalno na slobodnom hrvatskom teritoriju. Sastanku je prisustvovao i Rašković, što je bilo negativno prihvaćeno u Kninu. Posljednje dane Rašković je proveo u Beogradu gdje je i umro 29. srpnja 1992. godine.
Povjesničar Barić: Rašković je začetnik srpske pobune u Hrvatskoj, imao je isti cilj kao Milošević i Babić
Razilaženje s Babićem i Miloševićem mnogi danas tumače na način kako se Rašković protivio velikosrpskoj ideji. Početkom 1992., nekoliko mjeseci prije smrti izjavio je kako se ne osjeća krivim za rat u Hrvatskoj, ali se smatra odgovornim za „paljenje fitilja emocionalnog srpstva“.
Povjesničar Nikica Barić koji je doktorirao na temi srpske pobune u Hrvatskoj tvrdi da su se Babić i Rašković razilazili jedino u metodi, ali ne i cilju rješenja „srpskog pitanja“. Razgovori s Tuđmanom i sa Zagrebom ne umanjuju njegovu ulogu u demonizaciji nove hrvatske demokratske vlasti i hrvatskog naroda u cjelini, zaključuje Barić.
> Dr. sc. Nikica Barić: Vodstvo Srba odbijalo je svaki kompromis, pa je slom SAO Krajine vodio u odlazak iz Hrvatske
Za SDSS i Pupovca Rašković očito nije kontroverzna ličnost, kao ni Stanimirović
U stranačkim prostorijama SDSS-a Raškovićeva slika nalazi se u kolažu zajedno s Nikolom Teslom i brojnim drugim srpskim povijesnim ličnostima. Ona se tamo nije mogla naći slučajno. Poruka je vrlo jasna, a to je da Rašković u očima Pupovca i SDSS-a nije kontroverzna ličnost.
Ne zaboravimo da je član SDSS-a i bivši srpski pobunjenik i okupacijski gradonačelnik Vukovara Vojislav Stanimirović koji je vukovarsku bolnicu 1991. nazvao „poslednjim ustaškim bastionom“. Korijeni SDSS-a vezani su za bivše srpske pobunjeničke strukture koje su slijedom hrvatske pobjede u Domovinskom ratu morale prilagoditi svoju politiku i stranačku organizaciju.
