Veliko negodovanje javnosti izazvala je vijest da je predsjednik Vlade Andrej Plenković na obilježavanje obljetnice Bitke na Sutjesci u BiH poslao izaslanika te vijenac s natpisom: “Predsjednik Vlade RH herojima Sutjeske”.
Riječ je o bitci koja se vodila u ljeto 1943. kod rijeke Sutjeske na jugoistoku Bosne i Hercegovine između partizanskih jedinica i Sila osovine.
“Bitke na Sutjesci i Neretvi, odnosno 4. i 5. neprijateljska ofenziva za indoktrinirane generacije, mitska su mjesta druge Jugoslavije. Riječ je u stvari o dvjema operacijama (Weiss I i II i Schwarz) koje su inicirali Nijemci i u kojima su u različitoj mjeri sudjelovali njihovi saveznici. Na Sutjesci nije bilo ustaških postrojba” – istaknuo je povjesničar dr. sc. Davor Marijan za Hrvatski tjednik 2018. godine u siječnju, u tekstu u kojem se osvrnuo na prijedlog saborskog zastupnika Ranka Ostojića (SDP) da se uvede saborsko pokroviteljstvo nad obilježavanjem bitke na Sutjesci.
“Više klaonica nego bitka”
Dr. sc. Marijan nastavlja:
“Sutjeska je bila više klaonica no bitka. To ne treba čuditi jer u prirodi partizanskoga rata nije odsudna obrana, a to je stjecajem okolnosti u završnici bitke bila glavna vrsta borbe. Nijemci su uspjeli razoružati oko 20 000 četnika, a partizane zbiti na teško prohodnu tromeđu Bosne, Hercegovine i Crne Gore.
Skupina od četiriju partizanskih divizija, tri samostalne brigade i Centralne bolnice prepolovljena je i probila se kroz obruč na Zelengori gdje su bili hrvatski legionari u njemačkim odorama. Gubici su bili zastrašujući i poraz je kompenziran mitskim mjestom u poratnoj državi. No, put do toga nije bio tako brz jer se u 50-ima sasvim utemeljeno smatralo da je 1942. bila ključna godina komunističke revolucije, godina u kojoj su se komunisti, upravo s područja gdje se 1943. odigrala Sutjeska, probili u zapadnu Bosnu i ostavili iza sebe teritorij na kojemu su u preuranjenome klasnom ratu izgubili uporište i značajan dio sljedbenika.
Odgovornost za poraz snosi Josip Broz
Najveću krivnju za gubitke ima osobno Josip Broz Tito koji je brzopleto pokrenuo partizane prema Srbiji, što je zanemario upozorenje o koncentraciji njemačkih snaga u Crnoj Gori i jer je danima čekao englesku vojnu misiju koja je kasnila, a tijekom toga oklijevanja Nijemci su uspjeli okružiti partizane na teško prohodnome i pustome graničnom području Bosne, Hercegovine i Crne Gore.
Neretva i Sutjeska bitke su u kojima je udjel Hrvata doista bio velik. Posebice na Sutjesci gdje su ti gubitci i podcijenjeni jer je način na koji je Viktor Kučan prezentirao popis poginulih zanemario podjelu po divizijama koja pokazuje da su na Sutjesci od četiriju divizija, dvije: 2. proleterska i 3. udarna (često, premda neutemeljeno nazivana i crnogorska) imale većinski hrvatski sastav, a da je 7. banijska, iako je imala stopostotan srpski sastav, bila s teritorija Hrvatske.
No što je nama danas Sutjeska (i Neretva dakako) i što je svrha prijedloga Ranka Ostojića?
Obrazloženje da je na Sutjesci izginuo velik broj Hrvata iz Dalmacije prihvatljiv je ako zanemarimo političku dimenziju. Nedvojbeno je da većina Hrvata u partizane nije otišla zbog komunističke ideologije i pitanje je koliko ih je tijekom rata shvatilo da su iskorišteni za prizemne ciljeve jedne dobro organizirane zločinačke organizacije.
I to je bit prijepora: može li se odvojiti tragedija dalmatinskih Hrvata, ali i Srba s Banovine od komunističke ideologije?
Prvi je svjetski rat pun velikih bitaka – klaonica na kojima su Hrvati ostavili kosti, no nema nikakve želje da se njihova posljednja počivališta primjereno obilježe i komemoriraju. Netko bi rekao da je problem što njihove smrti nemaju veze s Jugoslavijom. I čini se da bi bio u pravu.
Nedvojbeno je Sutjeska simbol Jugoslavije i to jedan od najpoznatijih. I tu već imamo nepremostiv problem i dvojbu: kakva to politika predlaže da moderna hrvatska država štuje mit države koja je bila njezina negacija i obrnuto.”
Komentirajući isti Ostojićev prijedlog, dr. sc. Davor Marijan za Večernji list je rekao: „Ne vidim zašto bi Hrvatski sabor pokrivao mitološke bitke i datume neke druge države, u ovom slučaju Jugoslavije“, te istaknuo da ova bitka nema nikakvo realno značenje osim činjenice da je bila klaonica i poraz.
U svjetlu obrazloženja koje je dr. sc. Marijan dao vezano uz Ostojićev prijedlog pokroviteljstva prije dvije godine, također se možemo pitati koji je cilj ovogodišnje Plenkovićeve podrške obilježavanju bitke na Sutjesci. Je li riječ o brizi za poginule hrvatske žrtve ili pak o slavljenju mitskog događaja bivše države?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
