Ne prestaju se nizati reakcije na izjavu predsjednice RH, Kolinde Grabar-Kitarović prilikom primanja nagrade Fulbright za životno djelo, kada je rekla da je bila djevojka „rođena s krive strane Željezne zavjese.“
> Što je Fulbrightova nagrada za životno djelo koju je dobila predsjednica Grabar-Kitarović?
I dok neki pokušavaju tvrditi da je predsjedničina izjava netočna, tj. da Jugoslavija nije spadala u zemlje istočnoga bloka, mi donosimo podatke o tome što je bila Željezna zavjesa i kuda se prostirala.
„Od Szczecina na Baltiku do Trsta na Jadranu željezna je zavjesa spuštena preko kontinenta“ – rekao je premijer Ujedinjenog Kraljevstva Winston Churchill u svom govoru u Fultonu 5. ožujka 1946. u kojem je pozvao zaustavljanje sovjetske ekspanzije i najavio početak hladnog rata.
“Churchill je rekao da se željezna zavjesa spustila od Szczecina na Baltiku do Trsta na Jadranskom moru i da su iza nje ostale sve prijestolnice srednjoeuropske kulture u koju je tada uključio i Beograd. Bez obzira kako su se stvari mijenjale, bio netko nesvrstan ili ne, nije bio neutralan.
Neka me, molim vas, nitko ne uvjerava u život kakav nije bio. Svi smo to prošli u bivšoj Jugoslaviji, svi znamo kako je bilo, svi znamo kako je bilo putovati s tom crvenom putovnicom, kakva ste poniženja doživljavali, što je značilo plaćati depozite i tako dalje. Ako je itko nostalgičan za bivšom Jugoslavijom, idemo uvesti tjedan dana bivše Jugoslavije. Znate tko će najviše profitirati? Ja osobno. Jer ako kažete bilo što protiv mene, završit ćete na Golom otoku.” – rekla je predsjednica objašnjavajući svoju izjavu izrečenu u SAD-u, na svečanosti primanja nagrade za životno djelo.
Gdje se prostirala Željezna zavjesa?
Željezna zavjesa naziv je za granicu koja je uspostavljena nakon Drugog svjetskog rata, između država zapadne demokracije i onih u kojima je uspostavljen komunistički sustav pod vrhovništvom SSSR-a.
Iza željezne zavjese ostale su sve one države u kojima su uspostavljeni diktatorski komunistički režimi. Jednopartijski sustav, progon svih nepodobnih skupina, plansko gospodarstvo i zatvorene granice bile su stvarnost stanovnika koji su živjeli u istočnom bloku, s druge strane Željezne zavjese.
Uz Sovjetski savez, unutar kojega su se nalazile i današnje neovisne pribaltičke države Litva, Latvija i Estonija, u istočnom bloku nalazila se Albanija, Rumunjska, Bugarska, Istočna Njemačka (službeno: „Njemačka Demokratska Republika“), Mađarska, Poljska i Čehoslovačka te Jugoslavija.
Progoni nepodobnih
Zemlje istočnoga bloka karakterizirao je teror državnog aparata nad svima koji su na bilo koji način smetali novouspostavljenoj vlasti. Tajne službe i policija vršile su nadzor nad svakim segmentom društvenog i političkog života u tim državama.
Krvavi obračun s neprijateljima najprije se pokazao u pokolju zarobljenika i civila nakon rata. Sovjetske su snage, primjerice, likvidirale na tisuće poljskih časnika, intelektualaca i druge elite na različitim mjestima u Rusiji, Ukrajini, Bjelorusiji, od kojih je najpoznatija Katynska šuma u Rusiji. Titovi partizani su u Jugoslaviji pak, proveli nebrojene pokolje poput onog na Daksi pored Dubrovnika, nad franjevcima u Širokom Brijegu itd. Vrhunac se dogodio na Bleiburgu te križnim putevima koji su prolazili Slovenijom, Hrvatskom, BiH pa sve do Makedonije.
Iako Josip Broz Tito 1948. ulazi u sukob sa Staljinom, te dolazi do prekida bliskih odnosa između SSSR-a i Jugoslavije, a Jugoslavija biva izbačena iz Informbiroa, kršenja ljudskih prava i progoni nepodobnih u Titovom jugoslavenskom režimu su se nastavili. Upravo je nakon sukoba Tita i Staljina otvoren zloglasni logor na Golome otoku. U toj je vrijeme zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac izdržavao svoju kaznu koja mu je određena na montiranom suđenju, a postoje i podaci prema kojima je bio i trovan u svojem kućnom pritvoru u Krašiću. Ubojstva nepodobnih provođena su čak i izvan granica Jugoslavije – brojni politički emigranti likvidirani su u organizaciji jugoslavenskih tajnih službi. Ti su se postupci nastavili čak i nakon Titove smrti, kada je, primjerice, ubijen Stjepan Đureković.
Jugoslavija nije bila članica Varšavskog pakta, vojnog saveza država istočnog bloka, ali je njome vladao totalitarni jednopartijski komunistički sustav sve do njezina raspada.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
