Slučaj dječaka kojega su liječnici prozvali Ivan, a koji je prije nekoliko tjedana bačen u kantu za otpad aktualizirao je hrvatskoj javnosti pitanje kako suzbiti da se takav slučaj u Hrvatskoj više ikada ponovi. Udruga U ime obitelji predložila je da se trudnicama u svim bolnicama u Hrvatskoj omogući anoniman i povjerljiv porod te da se ozakone tzv. gnijezda za bebe u kojima bi roditelji mogli ostaviti tek rođenu djecu za koju se iz različitih razloga ne mogu ili ne žele skrbiti.
I dok su gnijezda za bebe prisutna i ozakonjena u većem broju zemalja članica Europske unije, institute anonimnih i povjerljivih poroda nalazimo u tek nekolicini zemalja – Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji, Luksemburgu i Belgiji.
Francuska – stoljetna praksa anonimnih poroda
Začetak instituta anonimnog poroda možemo pratiti tijekom 16. i 17. stoljeća u talijanskim
zemljama. Francuska među europskim državama ima najdulju tradiciju zakonske regulacije
ovoga instituta koja se može pratiti od 1793. godine, a zanimljivo je da je institut anonimnog poroda bio ugrađen i u čuvani Napoleonov Code civile.
>Potpišite peticiju za anonimne porode i gnijezda za bebe u hrvatskim bolnicama
Danas se u Francuskoj u prosjeku odvija oko 600 anonimnih poroda godišnje, a Zakonodavac budno prati provođenje ovoga instituta te se sukcesivno uvode zakonske novele koje bi ovaj institut dodatno unaprijedile i osigurale nužnu zaštitu prava prije svega djeteta, a zatim i majke, ali i posvojitelja. Tako je primjerice francuski parlament još 2002. godine prepoznao nužnost da se djeci rođenoj anonimnim porodima u najvećoj mogućoj mjeri osigura pravo na spoznavanje činjenica o vlastitom podrijetlu.
Možda će vas zanimati
Nakon slučaja iz Zaprešića: U ime obitelji traži uvođenje mogućnosti anonimnih poroda
Udruga U ime obitelji je kao nositelj Hoda za život Hrvatska uputila zahtjev izabranim zastupnicama i zastupnicima
Medicinsko osoblje koje vrši porod obvezano je da majku zamole da, ako želi, kuvertira vlastite osobne podatke i podatke o vlastitom identitetu. Za skrb o podacima majki, ali i potencijalno spajanja majki i djece kada odrastu i ako izraze obostrani pristanak osnovano je Nacionalno vijeće za pristup osobnom podrijetlu.
Iskorak učinjen osnivanjem navedenog vijeća kojim je zapravo većina anonimnih poroda postala povjerljiva, prepoznao je i Europski sud za ljudska prava.
Naime, žena rođena anonimnim porodom pred Europskim sudom za ljudska prava tužila je Francusku smatrajući da su prekršena njezina ljudska prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to i u članku 8 – pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života i u članku 14 zabrana diskriminacije.
Sud je u slučaju poznatijem kao Odièvre protiv Francuske da država nije kriva za nepoštivanje navedenih prava jer je upravo osnivanjem Nacionalnog vijeća za pristup osobnom podrijetlu uravnotežila prava djeteta da spozna podatke o svom podrijetlu s pravom majke da ne otkrije svoj identitet.
Pravo na obiteljski život djeci rođenoj anonimnim porodom omogućeno je u punoj mjeri u posvojiteljskoj obitelji, zbog čega se, zaključio je Europski sud, ne može govoriti o diskriminaciji djece rođene anonimnim odnosno povjerljivim porodom.
Austrija – smanjena stopa čedomorstava, a rođena djeca urednog razvoja
Austrija se na civilizacijski iskorak uvođenja instituta anonimnog poroda odlučila 2001. Do
2019. godine u toj je zemlji obavljeno čak 606 anonimnih poroda, u prosjeku se dakle radi o 34 poroda godišnje.
U proteklih dvadesetak godina otkako je institut anonimnog poroda uveden Austrija je zabilježila i značajan pad broja čedomorstava što svakako dodatno naglašava opravdanost uvođenja ovakve mjere. Psihološka i sociološka istraživanja austrijske djece koja su rođena anonimnim porodom provedena na vrlo velikom uzorku pokazuju da su djeca u pravilu bila urednog mentalnog razvoja i da gotovo da nisu imala nikakvih psihičkih problema u odnosu na normalu.
Takvi podaci ukazuju upravo na činjenicu da se instituti anonimnog i povjerljivog
poroda nipošto ne kose s najboljim interesom djeteta kao najvažnijim pravnim principom kada se radi o odlučivanju o skrbi za dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Prema navedenom istraživanju oko 50 % austrijskih posvojitelja zna za razlog zašto su majke rodile anonimno, a oko 35% posvojitelja ima pisma majki.
Istraživanje pokazuje da je razvoj djece bio uspješniji, a stres posvojitelja manji ako su postojali podaci o biološkoj majci, odnosno ako je dijete rođeno povjerljivim porodom.
Austrijski znanstvenici stoga predlažu da se i u njihovoj zemlji kao i u Francuskoj osnuje centralno tijelo koje će prikupljati podatke djeteta i majke te omogućiti njihov susret ako obje strane na to pristanu.
Njemačka – smanjenje rasta broja napuštene djece
Uvođenje instituta anonimnog i povjerljivog poroda u Njemačkoj je trajalo izuzetno dugo jer je njemački Ustav eksplicitno naglašavao da djeca moraju imati pravo na saznavanja vlastitog podrijetla.
Institut povjerljivog poroda ipak je uveden 2014. godine, a kao jedan od glavnih argumenata u korist tomu bili su podaci da je od 2000. do 2013. godine broj anonimno napuštene djece bio u konstantnom linearnom porastu, odnosno od 46 djece napuštene u 2000. godini narastao je na 147 napuštene djece u 2013. godini. Između 2014. i 2018. u SR Njemačkoj je od napuštanja, zapuštanja, potencijalne trgovine i čedomorstva spašeno 536 beba.
Zanimljivo je primijetiti da je čak 7.81% majki rodivši dijete povjerljivim porodom u zakonski propisanom roku odlučilo aktivirati svoja roditeljska prava, odnosno odlučile su se ipak skrbiti za djecu koju su rodile.
Uvođenjem ove mjere obuzdan je trend linearnog rasta broja napuštene djece, a u
godini uvođenja broj napuštene djece pao je i u apsolutnim brojevima.
Hoće li se Hrvatska povesti za ovim svijetlim primjerima?
Iskustva zemalja koje su uvele institute anonimnog i povjerljivog poroda pokazuju da zakonske novele usmjerene u tom pravcu izazivaju višestruko pozitivne efekte za djecu te da se neminovno mogu shvatiti kao svojevrsna mjera socijalne politike, ali i politike solidarnosti sa svim trudnicama koje se iz različitih razloga nađu u teškim životnim i naizgled bezizlaznim životnim situacijama.
Slučaj dječaka Ivana zasigurno opominje Hrvatsku da otvori javnu raspravu o ovim vrlo važnim pitanjima.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
