Prolazi već treća godina otkako je na snazi Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, no Ustavni sud se još nije oglasio na niz zahtjeva za ocjenu ustavnosti tog Zakona sa Ustavom RH, a kako bi konačno učinio ono što je jedino ispravno i moguće – a to je u potpunosti ukinuo taj ideološki konstrukt.
O neustavnosti i racionalnoj neutemeljenosti tog Zakona puno je rečeno, no nažalost bez fokusa na suštinu iz koje ta neutemeljenost proizlazi. Državne i lokalne vlasti u svim zemljama svijeta stoljećima koriste sustav javnog službenog zapisa, u nas poznatijeg kao matične knjige, kako bi u njih upisivale važne događaje poput rođenja, smrti ili vjenčanja muško ženskih parova. Iza razloga takvog javnog evidentiranja muško ženskih parova stoji važna društvena svrha, a to je mogućnost javnih vlasti da odrede očinstvo ako ti parovi rezultiraju djecom i shodno tome, pravno urede nasljedna prava djeteta i obveze očeva. Zbog iznimne društvene važnosti takvog upisa u matičnim knjigama, sve države svijeta potiču vjenčanje muško-ženskih parova tako da im omogućuju uživanje mirovinskih i zdravstvenih privilegija (mirovina i zdravstveno osiguranje po supružniku), poreznih olakšica i raznih beneficija financiranih od strane poreznih obveznika.
Međutim, zadnjih desetljeća lijeve političko-sudačke strukture u mnogim zapadnim zemljama, donošenjem ideoloških konstrukta u formi tzv. životnih partnerstva i “istospolnih brakova”, počele su zloupotrebljavati sustav javnog službenog zapisa i novac poreznih obveznika te arbitrarno odlučile da se uz rođenja, smrti ili vjenčanja muško-ženskih parova u matične knjige upisuje i to da su dva muškarca ili dvije žene u nekom međusobnom odnosu. Da stvar bude potpuno ‘ravnopravna’, navedenim političkim konstruktima omogućeno je dvama muškarca ili dvjema ženama, uživanje svih zakonskih i poreznih privilegija kao i vjenčanim muško-ženskim parovima. Kako naši političari ne žele zaostajati za svojim zapadnim kolegama, oni su bez ikakve kritičke evaluacije prekopirali takva ideološko-politička rješenja.
Međutim, već trunka kritičkog promišljanja jasno otkriva da su takva rješenja na razini besmislenosti gdje bi se matične knjige koristile za javno identificiranje cimerstva dva rođaka, prijatelja ili braće, poligamnog romantičnog druženja, odnosa poslovnih partnera, duhovnog suživota časnih sestara ili fratara i sličnih privatnih aranžmana. Naravno da su različiti ljudi zbog različitih interesa i potreba, na različite načine međusobno povezani u privatnom životu, pa tako i istospolni partneri. No, upisivanje takvih odnosa u matične knjige predstavlja zlouporabu tog sustava. Nedvojbeno je da bi svi građani bez puno razmišljanja i objeručke prihvatili uživanje mirovinskih i zdravstvenih privilegija, poreznih olakšica i raznih beneficija financiranih od strane poreznih obveznika samo zato što su svoje privatne aranžmane upisali u matične knjige. No, postavlja se pitanje koja važna društvena svrha bi stajala iza toga?
Očito nikakva. Za društvenu zajednicu potpuno je nevažno imati javni zapis i informaciju o tome tko, kako i s kim se povezuje u privatnom životu, pa nema nikakve racionalne osnove i razumnog opravdanja za privilegiranje dva muškarca ili dvije žene samo zato što su političari događaj njihovog javnog identificiranja na silu utrpali tamo gdje mu nije mjesto – u matične knjige.
Nelegitimnost proizlazi iz načela po kojem javno privilegiranje ili pristup nekog građana ili skupine građana javnom novcu mora imati legitimno opravdanje u važnoj društvenoj svrsi. Takvu svrhu imaju javne ceste, škole, bolnice, unutarnja i vanjska sigurnost, zaštita okoliša, zdravstveno ili socijalno osiguranje, izvoz roba i usluga i sl..
Zbog toga radnici koji održavaju javnu infrastrukturu, učitelji, liječnici, policajci, kupci ekološke tehnologije, izvoznici, bolesni, invalidi, itd. imaju pristup javnom novcu ili zakonskim privilegijama, bilo u obliku plaća, subvencija, poreznih olakšica, naknada, transfera i dr. Međutim, omogućiti takve povlastice samo zato što su dva muškarca ili dvije žene nešto izjavili pred javnim službenikom i taj društveno irelevantan podatak je po ideološkom ključu upisan u matične knjige, je više nego očita zlouporaba novca poreznih obveznika i državnih službi koje su angažiranje u provođenju toga.
Ta zlouporaba najbolje dolazi do izražaja kad ju stavimo pored legitimnog privilegiranja vjenčanih muško- ženskih parova.
Povijesna je činjenica da su vjenčani muško-ženski parovi uvijek imali viši društveni status i više privilegija od nevjenčanih. Takav društveni tretman proizlazi iz toga što je i za lokalnu zajednicu i za društvo općenito, puno povoljnije kad žena ostane trudna nakon što se ona i muškarac javno zavjetuju i to se upiše u matične knjige, nego prije tih događaja. Pogledajmo u nastavku zašto je tome tako.
Pretpostavimo da nevjenčana žena ostane trudna, a muškarac koji je odgovoran za trudnoću je napusti ili, žena nije voljna ili nije u mogućnosti identificirati oca. Kakve društvene posljedice proizlaze iz toga? S obzirom na činjenicu da podizanje djeteta traži ulaganje ogromnih materijalnih i nematerijalnih resursa, zbog nedostatka oca kao odgovorne osobe, teret tih troškova prebacit će se na leđa uže i šire obitelji majke, na lokalnu zajednicu ili na porezne obveznike. Razmjer tih troškova vidljiv je iz podataka o javnim troškovima samohranog roditeljstva – u SAD-u primjerice, oni su veći od 100 milijardi dolara godišnje. Dodatne negativne društvene posljedice vidljive su u statistikama koje pokazuju da djeca koja odrastaju bez oca imaju pet puta veću vjerojatnost živjeti u siromaštvu i počiniti kazneno djelo, devet puta veću vjerojatnost ispasti iz škole i dvadeset puta veću vjerojatnost završiti u zatvoru.
Dakle, nedostatak oca ili nemogućnost njegove javne identifikacije rezultira nizom negativnih posljedica za užu i širu društvenu zajednicu, pa je za društvo iznimno važno da se muškarac i žena putem javnog zavjeta identificiraju prije nego se dogodi trudnoća i da se taj događaj upiše u matične knjige. Javnim zavjetom – ispred obitelji, rodbine, prijatelja, susjeda… dolazi do jasne javne identifikacije oca potencijalne djece i njegove obveza brige za obitelj. Za tako identificiranog muškarca bila bi velika javna sramota napustiti trudnu suprugu i ostaviti je da se sama brine za dijete. Također, za tako identificiranu ženu bila bi velika sramota imati romantične odnose sa drugim muškarcima. Tako činom javnog identificiranja para nastaje sredstvo javnog pritiska kojim se kontrolira ponašanje para i identificira otac potencijalne djece koja iz tog odnosa mogu proizaći. Nadalje, upisom takvog para u matične knjige, javna vlast dobiva informaciju temeljem koje u slučaju trudnoće može odrediti očinstvo i shodno
tome zakonski urediti nasljedna prava djeteta i obveze oca. Zbog toga pravni sustavi diljem svijeta polaze od toga da je dijete začeto ili rođeno u braku, biološko dijete supruga.
Dakle, za društvo je izuzetno važno da muško-ženski parovi budu javno zavjetovani i upisani u matične knjige prije nego se dogodi trudnoća, i zbog toga se oni potiču na ulazak u brak tako da im se omogućuje uživanje niza privilegija i beneficija financiranih iz poreznih sredstava. Takvo je postupanje univerzalno u svim društvima diljem svijeta – brak muškarca i žene najstarija je i najvažnija društvena institucija.
Pošto romantično druženje dva muškarca ili dvije žene ne može rezultirati trudnoćom, u takvoj zajednici ne postoji osoba koja bi se javnim zavjetovanjem i upisom u matične knjige trebala javno i pravno identificirati kao potencijalno odgovorna za trudnoću. Zbog toga je službeni javni zapis o zajedništvu dva muškarca i dvije žene potpuno društveno beskoristan i kao takav predstavlja zlouporabu matičnih knjiga, dok je mirovinsko, zdravstveno i porezno pogodovanje istospolnih parova više nego očita zlouporaba javnih resursa i novca poreznih obveznika.
Hoće li se Ustavni sud rukovoditi temeljnim ustavnim načelima te ukinuti tu očitu zloporabu ili ići na ruku lijevim političkim opcijama kako bi one kroz svoje nelegitimne sheme za kupnju glasova, a pod krinkom borbe za prava manjina, i dalje nesmetano zloupotrebljavale javne službe, institucije i novac poreznih obveznika.
