Sva predsjednička obećanja o uštedama

Mediji su posljednjih dana puni napisa i komentara o zahtjevu izabrane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović o preseljenju u Visoku ulicu i dok jedni ovaj zahtjev pozdravljaju s odobrenjem i oduševljenjem, drugi ga žestoko kritiziraju. Tako se u događanjima posljednjih dana činilo kao da Premijer i Predsjednik smišljaju načine kako otežati preuzimanje vlasti novoj predsjednici.

Istovremeno se zaboravlja kako Grabar Kitarović nije bila jedina predsjednička kandidatkinja čiju je utrku za poziciju šefice države obilježilo obećanje o preseljenju Ureda na drugu lokaciju kako bi se smanjili njegovi troškovi.

Stjepan Mesić i početak obećanja

Osvrt na ne tako davnu prošlost otkriva kako je i bivši predsjednik Stjepan Mesić svojedobno govorio slično, ako ne i isto:

„Brijune i Pantovčak treba komercijalizirati, a predsjedniku je dovoljno nekoliko prostorija u Banskim dvorima. Kad postanem predsjednik, odreći ću se Pantovčaka, Brijuna, raspustiti savjetnike koji su dijelom kumovali pogrešnoj politici… S Pantovčaka ću otpustiti sve osim kuharice, koja će ubuduće kuhati kavu za sve koji na nju svrate k predsjedniku. Meni ne treba predsjednički avion koji ću, kao i ergelu automobila – prodati.

Što se Pantovčaka tiče, ista je situacija – to je prevelik trošak i predstavlja paralelnu Vladu i Sabor, a to je sve nepotrebno. Predsjednik treba biti jezičac na vagi u kriznim situacijama i faktor ravnoteže u funkcioniranju hrvatskih državnih mehanizama. Za tu funkciju njemu ne trebaju stotine i stotine službenika, a ni tolika logistika. Njemu je dosta samo nekoliko savjetnika i ništa više. Tada ni Pantovčak kao lokacija nije potreban jer je to skupa i atraktivna lokacija koja se opet može koristiti za dobro svih građana Hrvatske. Predsjednik može imati svoje urede ili u Banskim dvorima ili u Visokoj ulici koja je u blizini.“

Izjave se ovih dana za portaloko.hr prisjetio Zvonimir Despot.

Nju je prije 15 godina, u siječnja 2000., izrekao tada budući, a danas bivši šef države Stjepan Mesić. Nakon što se ovjenčao titulom predsjednika, govora o preseljenju više nije bilo.

Obećanja padaju, troškovi rastu

Osim što je obećanje palo u zaborav, a do preseljenja i ušteda nije došlo, troškovi su se samo povećavali, a u priču su se uključili i drugi akteri iz svijeta visokih dužnosnika. Tako su se mediji prije petnaest godina raspisali i o tome kako Vlada pokušava naći i prikladno stambeno rješenje za premijera Ivicu Račana i predsjednika Sabora Zlatka Tomčića, pisao je svojedobno portal Monitor.

Predsjednik države Stjepan Mesić čak se složio s izborom rezidencije koju mu je Vlada namijenila u Grškovićevoj 15. Mesić se ondje preselio iz svog tadašnjeg stana od 100 četvornih metara u zagrebačkoj Ilici. Predsjednik je u toj rezidenciji stanovao, a stolovao na Pantovčaku. Tada buduća rezidencija šefa države, na elitnom zagrebačkom kvartu Šalati, površine jeo 1100 četvornih metara.

Opravdanje je bio odgovor osiguranja Predsjednika Mesića koji je došao ubrzo nakon ustoličenja na mjesto šefa države. Osiguranje je upozoravalo da je njegov sadašnji stan u Ilici nemoguće prikladno osigurati. Teško se oteti dojmu kako izjava neodoljivo podsjeća na one koje se i danas prikazuju kao otegotne okolnosti u slučaju preseljenja Grabar Kitarović na lokaciju u Visoku ulicu. Usporedbe radi, današnja novoizabrana predsjednica jasno je izrekla kako smatra da je modernije i jeftinije mjesto za predsjedničku rezidenciju potrebno jer više nismo u ratu, a samim time mjere osiguranja ne trebaju biti na razini iz razdoblja Domovinskog rata.

Ovim promjenama lokacija kao da je izazvana lančana reakcija preseljenja visokih dužnosnika na različite lokacije u Zagrebu pa je tada prikladnu rezidenciju za stanovanje, Vlada pokušavala pronaći i za tadašnjeg predsjednika Vlade Ivicu Račana te predsjednika Sabora Zlatka Tomčića.

Stara inicijativa u novom ruhu

Pitanje preseljenja ipak se povremeno potezalo i nešto kasnije. 2007. godine javile su se nove ideje o novim lokacijama. Mesić je tako prije sedam godina prilikom posjete obnovljenim odjelima Opće bolnice Sveti Duh predložio da se prenamjeni nedovršena zgrada tzv. nove bolnice u Novom Zagrebu kako bi se u nju uselila Vlada, prenio je tada Poslovni.

Samo godinu dana kasnije Mesiću se spočitava rastrošnost. U priopćenju kojeg potpisuje Željko Kardaš, predsjednik Županijskog vijeća HSP-a, navodi se kako Mesić nemilice troši proračunski novac na svoja ljetovanja od Brijuna do Dubrovnika te zaboravlja na obećanja koja je dao na početku mandata – obećanja vezana za prodaju predsjedničkog zrakoplova te preseljenje s Pantovčaka u skromniji prostor.

Čuđenja javnosti bila su veća time što je istovremeno Mesić hrvatskim braniteljima oduzeo pravo na dostojanstvenu sahranu, a sve u svrhu navodne štednje, pisao je Sisak.info.

Iako je u početku svog mandata tadašnji predsjednik bio osjetljiv na to da se njegov ured naziva predsjedničkim dvorima, pa je čak obećavao i preseljenje s Pantovčaka u neki skromniji prostor, njegov je ured deset godina kasnije brojao 130 zaposlenih, 34 kuhara, slastičara, ugostitelja, 12 vrtlara, jednako toliko spremačica, cvjećara, krojača.

2010. Mesićev nasljednik Josipović je u intervjuu na stranici predsjednicki-izbori.hr o preseljenju Ureda odgovarao znatno opreznije,

„Možda to zaista jest predimenzionirano. Ali moram prvo vidjeti kakva je uopće struktura Ureda. Naravno da bi bilo primjereno pokušati smanjiti troškove funkcioniranja Ureda, i u tom smislu se često govorilo o potrebi premještanja Ureda na neku drugu lokaciju.

Treba vidjeti što je jeftinije, ono što na prvi pogled izgleda manje skupo na kraju se često i ne pokaže kao najjeftinije. Ja ni na čemu ne inzistiram, trebam pristojne radne uvjete, ne zanima me nikakva raskoš.“

Također, Josipović je istovremeno za ponašanje prethodnika po pitanju ophođenja s imovinom našao opravdanje:

„Predsjednik Mesić je naslijedio ured od svoga prethodnika. I preseljenje na drugu lokaciju značilo bi neki veliki trošak. Prema tome, treba vidjeti je li racionalnije preseliti ili ostati na istome mjestu, ali reducirati troškove.”

Nakon predsjedničkih izbora iste godine Ivo Josipović i Stjepan Mesić službeno su se sastali na Pantovčaku. Mesić je svom kolegi otkrio kako je ustrojen Ured predsjednika koji je i dalje ostao smješten na Pantovčaku.

Za razliku od Josipovića koji se vratio svojim profesorskim dužnostima na fakultetu, bivši predsjednik RH koji je tu dužnost obnašao od 2000. do 2010. godine, Stjepan Mesić, i dalje ima pravo na doživotni ured koji državu ne košta malo. Podsjećamo, Mesić se preselio s Pantovčaka u Grškovićevu ulicu gdje je obnovio vilu (mediji su pisali kako je obnova stajala 700.000 kuna) i vodi ured predsjednika po prestanku obnašanja dužnosti.

Grabar Kitarović i „revolucionarna i ishitrena“ ideja?

Mesićeva svojedobna obećanja o preseljenju Ureda gotovo su pala u zaborav sve dok se s idejom o preseljenju nije javila novoizabrana predsjednica i to za vrijeme predsjedničke utrke krajem prošle godine.

Dio medija i javnosti kao da je smetnuo s uma govor o ovoj inicijativi kroz prijašnje godine pa su dežurni kritičari ideje istu predstavljali kao ishitrenu odluku novoizabrane predsjednice ili pak kao puno populističko predizborno obećanje.

Dosadašnji događaji daju naslutiti kako Grabar Kitarović, za razliku od Mesića, svoju odluku ipak namjerava provesti u djelo. Hoće li u tome zaista i uspjeti, pokazati će vrijeme.