Sveta Lucija – saznajte zašto je ona omiljena svetica djece Primorja i Dalmacije

Blagdan Svete Lucije, zaštitnice vida i staklara, krojača, kovača, pisara, tkalaca, vratara i ratara obilježava se 13. prosinca nizom pučkih običaja koji nas uvode u predbožićno raspoloženje. Iako se sv. Nikola posebno štuje i u primorskim krajevima, u Dalmaciji i na otocima djeca su se češće darivala na blagdan Sv. Lucije, slatkišima i suhim voćem ostavljenim u čarapama ili papučama

Blagdan Svete Lucije se tako na području Kaštela slavi i obilježava od davnih vremena, a ti običaji su se u nešto drugačijem obliku zadržali do današnjih dana. I u današnje doba djeca ne mogu dočekati jutro kako bi vidjela što im je Sveta Luce ostavila ispod jastuka, u podnožju kreveta, ili u novije vrijeme u obješenim čarapicama.

„U starija doba, večer užežin blagdana Svete Luce dica bi stavila malo slame ili trave u jedan kantun dvora ili balature kako bi Lucin tovarčić ima šta jist dok ona dici meće darove ispod kušina ili na podanku od posteje. Većina dice od velike radosti i iščekivanja ne bi ni tila zaspat kako bi po noći u odsjaju petrolejke mogli vidit Svetu Lucu kako se provlači kroz ključanicu i ostavlja poklone. Nakon nikoga vrimena, i u niko doba noći, više ne bi oči mogli držat otvorene, pa bi od pustoga umora zaspali, a kad bi se ujutro, kad bi prve zrake sunca ušle kroz škure probudili, najprije bi se mašili ispod kušina i na podanak kreveta, di bi našli suve smokve, suvice, orije, bajame i koju mandarinu oli naranču, i druge sitne darove kojih u starije vrime nije bilo za bacat ka danas. Oni koji bi svetici ostavili bičvicu da je napuni, ujutro bi, širon otvoreni očiju i bosi nog trčali do ostavljeni bičvica, za vidit jema li čako u njiman. A uvik bi se ništo našlo“ govore stariji Kaštelani.

I u Kaštelima se, kao i u svim krajevima Hrvatske na blagdan Sv. Lucije sijala pšenica, koja je simbol života, i žetve u katolika, a njenim se zelenilom prizivala plodnost, blagostanje i obilje u nadolazećoj godini. Tradicija sijanja božićnog žita u tanjurima ili drugim prikladnim posudama očuvala se i do danas, a pšenica u sredini svečano postavljenog stola u blagdansko vrijeme u starijih budi uspomene na neke davne prošle Božiće.

Narasla se pšenica vezuje crvenom trakom, a od Hrvatskog narodnog preporoda hrvatskom trobojnicom.

Npr. na otoku Zlarinu, čak i u naše dane, vlada slijedeći ugodaj Sv. Lucije: “Uvečer pred Svetu Luciju djeca bi, odlazeći na spavanje, stavila pod jastuk čarape, jer su očekivala da im sveta Luce stavi darove. U čarapi bi osvanula šibica, a dobra djeca bi dobila i suhih smokava, bajama, oraha, jabuka, eventualno i kupovnih slatkiša. Ujutro su djeca jedna drugom pokazivala što su dobila.”

U Novalji na Pagu na dan sv. Lucije djeca i stare sirote išli bi toga dana od kuće do kuće dovikujući: “Dajte mi za Svetu Lucu, vami će Bog i Sveta Luce,“ a ukućani bi tada darivali.

U Marceljima pokraj Kastva kaže se: “Sveta Luce, žarko sunce.“ Sveta je Lucija darivala marljive djevojke u ručnom radu, a one lijene plašila žarom koji je nosila na tanjuru. Na Sv.Luciju nije se smjelo peći kruha već tanka pogača od kukuruznog brašna.

Svim Lucijama, Lucama, Svjetlanama sretan imendan!

Izvor: narod.hr