Napad na bolnicu u Gazi šokirao je svijet. Iako nije sigurno tko je ispalio projektil koji je pao na parkiralište bolnice, osude ovog čina stižu sa svih strana i to od najviših dužnosnika. No, postojala je jedna bolnica na koju je tri mjeseca dnevno u prosjeku padalo 90 projektila, zabilježeni su i dani kada je bolnica bila cilj čak 700 projektila. Svijet se tada nije previše uzrujavao oko toga. Riječ je, naravno, o vukovarskoj bolnici.
”Nema izgovora za napad na bolnicu punu civila”, rekla je Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije.
I ruski predsjednik Vladimir Putin osudio je napad na bolnicu. Svjetska javnost pita se hoće li napad na bolnicu u Gazi biti prekretnica u ovom ratu.
Da je Zapadni svijet iste kriterije primjenjivao i tijekom brutalnog napada JNA i srpskih pobunjenika na Hrvatsku početkom 90-ih, zasigurno ne bismo svjedočili golgoti vukovarske bolnice.
Ne jedna, već tisuće projektila zasipale su tijekom tri mjeseca opsade ovu bolnicu koja je postala simbolom obrane Vukovara i simbolom Domovinskog rata.
Prema procjenama ratne ravnateljice vukovarske bolnice, danas pokojne Vesne Bosanac u prosjeku je dnevno na bolnicu padalo 90 projektila, a bilo je i dana kada se broj udara brojao u stotinama pa čak i do 700.
Svijet je u tu jesen 1991. šutke promatrao ovaj ratni zločin izveden od strane JNA. Tu nije bila riječ i nekoliko bombi i granata koji su hotimice ili nehotice razarali bolnicu. Vukovarska bolnica bila je omiljeni cilj agresora suprotno Ženevskoj konvenciji i svim kodeksima ratovanja.
Tijekom opsade Vukovara bolnica je unatoč svakodnevnim napadima radila punom parom
”Prema našim podacima, zbrinuli smo do 6. studenog 1991., do kada smo popise ranjenih i poginulih mogli slati u Odjel za informiranje na zagrebačkom Medicinskom fakultetu, koji je vodio prof. Ivica Kostović, oko 3.400 ranjenika i obavili 2.900 operacija. Nemamo potpuno točne podatke, jer je tog datuma svaka veza sa Zagrebom prekinuta.
Tim više što je cjelokupnu bolničku medicinsku dokumentaciju uzela JNA, tako da do dan danas nemamo niti jednu povijest bolesti iz vukovarske bolnice 1991., osim onih koje su sa sobom odnijeli otpušteni iz bolnice, kada su s humanitarnim konvojima napuštali Vukovar”, kazala je svojedobno dr. Bosanac.
Ono što je posebno problematično jest činjenica da je dokumentacija iz vukovarske bolnice odnesena u Srbiju i nikada nije vraćena.
”Prilikom jednog službenog posjeta Hrvatskoj, tadašnji srbijanski predsjednik Tadić donio je neku omanju kutiju i oko toga je bila velika pompa u javnosti.
Usporedbe radi, mi smo imali dokumentaciju za cijeli jedan kamion. U njoj su bili nekakvi predratni protokoli, a jedino vrijedno bile su tri bilježnice naše glavne sestre koja je zbog sebe i nas vodila svoju evidenciju o svakom ranjeniku te upisivala njegovu dijagnozu”, ispričala je Bosanac.
>Gdje je dokumentacija vukovarske bolnice čiji je povrat dr. Bosanac do smrti tražila?
Zašto Srbija ne želi vratiti dokumentaciju? Za Bosanac je stvar bila jasna: Dokumentacija je dokaz ratnog zločina kojeg su počinili.
Osim svakodnevnog granatiranja i raketiranja bolnice, monstruozan zločin dogodio se nakon pada grada. Iz Vukovarske bolnice odvedena je 261 osoba, a bila je riječ o ranjenicima, civilima i djelatnicima bolnice.
Na Ovčari je otkriveno 200 tijela.
Prve granate su počele padati na bolnicu 15. kolovoza 1991. godine, a 24. kolovoza 1991. godine je bolnica bila meta avionskog napada. Od 1.040 zaposlenih u Medicinskom centru Vukovar prije Domovinskog rata do kraja rata u bolnici je ostalo 350 zaposlenika. Većina djelatnika srpske nacionalnosti napustila je svoja radna mjesta dok je manji dio ostao uz svoje sugrađane do samoga kraja.
>Prisjetite se Vesne Bosanac kroz ratne snimke: ‘Nekada mi se čini da sam proživjela tri života’
Popis djelatnika ratne bolnice Vukovar ubijenih na Ovčari:
Jozo Adžaga (1949.) – logistika (kuhar)
Ilija Asadžanin (1952.) – hitna služba (vozač)
Ivan Bainrauch (1956.) – logistika (voditelj tehničke službe)
Tomislav Bosanac (1941.) – logistika (destilacija vode)
Ivan Buovac (1966.) – hitna služba (vozač)
Dragan Gavrić (1956.) – logistika (održavanje vozila)
Zlatko Jarabek (1956.) – logistika (održavanje vozila)
Đuro Knežić (1937.) – logistika (tehnička služba, bolnički brijač)
Zlatko Krajinović (1969.) – hitna služba (vozač)
Tomislav Mihović (1952.) – RTG odjel (fotolaborant)
Tomislav Papp (1963.) – logistika (opskrba, energenti i skladište) Tomo Pravdić (1934.) – logistika (tehnička služba)
Stjepan Šarik (1955.) – logistika (kotlovnica i agregati)
Đuro Šrenk (1943.) – logistika (tehnička služba, vodoinstalater)
Zvonko Varenica (1957.) – logistika (tehnička služba, bravar)
Goran Vidoš (1960.) – logistika (električar)
Mate Vlaho (1959.) – hitna služba (vozač) Miroslav Vlaho (1967.) – hitna služba (vozač)
Josip Zeljko (1953.) – osiguranje bolnice
Mihajlo Zera (1955.) – hitna služba (vozač)
Djelatnici ratne bolnice Vukovar ubijeni tijekom napada na grad i nakon okupacije grada:
Vlasta Aleksandar (1965.)– Odjel za fizikalnu medicinu (fizioterapeutkinja)
Dušica Jeremić (1954.) – računovodstvo (upravni pravnik)
Ljubica Kojić (1954.) – sklonište “Borovo-Commerce” (spremačica)
Nevenka Matić (1948.) – zajednička služba (službenik)
Zdenka Miličević (1961.) – kirurgija (medicinska sestra)
Ljubica Obradović (1952.) – RTG odjel (administrator)
Ivan Raguž (1938.) – logistika (kotlovničar)
Rudolf Terek (1943.) – stomatologija (viši stomatolog)
Marica Stanek (1952.) – ambulanta za školsku djecu (medicinska sestra)
Blanka Stefanjuk (1961.) – kirurgija (medicinska sestra)
Goran Krznarić (1965.) – logistika (portirnica) Karlo Crk (1942.) – logistika (mesnica)
Djelatnici ratne bolnice Vukovar koji su zarobljeni, a vode se kao nestali:
Ivan Baranjek (1939.) – postoperativna njega, stacionar “Borovo-Commerce” (bolničar); odveden iz “Borovo-Commercea” 19. XI. 1991.
Marko Mandić (1953.) – kirurgija (medicinski tehničar, hitni prijem ranjenika); odveden iz bolnice 19. XI. 1991.
Ivan Božak (1958.) – portirnica; odveden iz bolnice 20. XI. 1991.
Zvonko Vulić (1971.) – logistika (opskrba, energenti i skladište); odveden iz bolnice 20. XI. 1991.
