Doktorica Bosanac, iako je neprestano apelirala na to, do smrti nije dočekala povrat ove dokumentacije, a time ni rasvjetljavanje sudbine brojnih nestalih iz vukovarske bolnice.
Hrvatska se javnost ovog tjedna oprostila od junakinje Domovinskog rata, ratne i poratne ravnateljice vukovarske bolnice, dr. Vesne Bosanac.
Dr. Bosanac vodila je vukovarsku bolnicu u najtežim danima tromjesečne opsade Grada heroja. Bolnica je tada bila smještena u podrumu zgrade, a osim prostora za bolesnike i ranjenike nedostajalo joj je hrane, vode i lijekova. Usprkos tome, njezino osoblje na čelu s dr. Bosanac učinilo je sve kako bi svim pacijentima pružila odgovarajuću skrb.
> Preminula dr. Vesna Bosanac, ravnateljica vukovarske bolnice, heroina Domovinskoga rata
> Ruga li se Srbija Hrvatskoj kada skriva otuđenu dokumentaciju i podatke o sudbini nestalih?
I dok je osoblje za vrijeme opsade činilo gotovo nemoguće za svoje pacijente, njih, kao ni same sebe, nije uspjelo zaštiti od tragične sudbine nakon što je grad okupiran. Usprkos dogovorima o evakuaciji pacijenata koje je dr. Bosanac dogovorila s predstavnicima JNA, pacijenti su iz bolnice odvedeni te su brojni ubijeni, dio od njih na Ovčari, a brojni su pacijenti i djelatnici završili u srbijanskim logorima, kao i sama Vesna Bosanac koja je u zatvoru u Srijemskoj Mitrovici provela tri tjedna.
Dokumentacija zaplijenjena nakon što je Vukovar okupiran
Kada je JNA pod vodstvom majora Veselina Šljivančanina 19. studenog 1991. ušla u Vukovarsku bolnicu, prije deportacije ranjenika na Ovčaru, zaplijenjena je medicinska dokumentacija koju je osoblje bolnice, unatoč djelovanju u potpuno neljudskim uvjetima pod opsadom – uredno vodilo.
Doktorica Bosanac svjedočila je kako je svaki od pacijenata imao svoju dokumentaciju kojoj se nakon toga izgubio svaki trag.
Dokumentarni film autorice Višnje Starešine „Zaustavljeni glas“ koji razotkriva detalje o ovim događajima, pokazuje kako je zločin na Ovčari bio unaprijed pripremljen plan u vrhovima Kontraobvještajne službe (KOS-a) JNA. Na temelju oduzete dokumentacije, tvrde očevici u filmu, unaprijed je pripremljen popis osoba koje su određene za egzekuciju na Ovčari.
Dr. Bosanac pobijala je laži Stanimirovića iz SDSS-a, stranke koja je na vlasti u Hrvatskoj
Heroina Domovinskog rata dr. Vesna Bosanac ispraćena na posljednje počivalište
Hitrec: ‘Ovih dana u mariupoljskoj bolnici ordinira neka ukrajinska Vesna Bosanac’
Prema mišljenju francuskih novinara koji su se u trenutku pada grada nalazili u Vukovaru, a odande se preko Srbije vraćali u Francusku, dokumenti koje je JNA tada zaplijenila, odneseni su u Beograd, donosi film.
Srbija dokumentaciju, osim jednog manjeg dijela, do danas nije vratila Hrvatskoj, iako se doktorica Vesna Bosanac do svoje se smrti zalagala za njezin povrat. Nažalost, nije ga dočekala.
Dokumenti koji su ključ za otkrivanje sudbine mnogih nestalih
Kada je u veljači 2018. srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić posjetio Hrvatsku, pitanje je li Srbija spremna ustupiti Hrvatskoj dokumente iz Vukovarske bolnice i logora u Srbiji, a u kojima je, prema mišljenju Hrvata, ključ sudbine mnogih nestalih – koje mu je uputila novinarka Nove TV Ivana Petrović ostalo je bez konkretnog odgovara.
Kasnije je Aleksandar Vučić, u kratkom usputnom dobacivanju rekao djelatnicima Nove TV da mu je njihova novinarka postavila pametno pitanje te poručio kako će morati pogledati njihov Dnevnik, zanimajući se također kolika je gledanost ove televizijske kuće u Hrvatskoj. Sve su zabilježile njihove kamere.
Prisjetite se Vesne Bosanac kroz ratne snimke: ‘Nekada mi se čini da sam proživjela tri života’
Ivana Petrović: Hrvatska je trebala tražiti te dokumente još za vrijeme haških procesa za Vukovar i Ovčaru
U svojoj analizi za Novu TV povodom Vučićevog Hrvatskoj Ivana Petrović je, govoreći o dokumentima Vukovarske bolnice te onim o logorima u Srbiji, istaknula:
„To je za nas pitanje svih pitanja. U dokumentaciji koju je nakon pada Vukovara odnijela KOS-ova agentura je ključ i sudbina nestalih te ključ koji do kraja može definirati prirodu rata koju Srbija stalno osporava. Isto je i s dokumentacijom o zarobljenima i mučenima u logorima kao i zapovjednoj strukturi po kojoj su logori stvarani. Nisam dobila konkretan odgovor na to pitanje.
Hrvatska je trebala za vrijeme haških procesa za Ovčaru i Vukovar tražiti te dokumente. Uz veliki pritisak raspisala je tjeralicu za Aleksandrom Vasiljevićem, tadašnjim šefom KOS-a zbog njegove neprijeporno utvrđene uloge na pokolju na Ovčari. Ta dokumentacija, jednako kao i logori su za nas ključ svega. Sumnjam da će Srbija tako nešto dati Hrvatskoj jer ta dokumentacija može biti „smoking gun“, novi dokaz koja bi mogao izazvati reviziju presude u predmetu Hrvatske protiv Srbije za genocid, a rok ističe negdje 2020. godine.
Tek nakon toga se može politikom malih koraka početi razgovarati o tome. Ta presuda je ovakva kakva je i za Hrvatsku je jako dobra jer definira plan velike Srbije kojeg su oni pokušali ostvariti na ustavnopravnom teritoriju RH genocidnim radnjama. Ta presuda spominje i nestale i ratnu odštetu te dokazuje efektivnu kontrolu. Problem je što naše vlasti tu presudu nisu ozbiljno razmotrile, čini mi se da je nisu ni pročitali, a kamoli dali na stručnu ekspertizu koja je nužna.“
Postupak za genocid
Prisjetimo se, postupak pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu temeljem tužbe Hrvatske protiv Srbije za genocid započeo je u srpnju 1999. Hrvatska je Međunarodnom sudu u Haagu 2001. predala kronologiju ratnih događaja, videotranskripte govora mržnje, listu zarobljenih i nestalih osoba te činjenice o napadima JNA i srpskih paravojnih skupina. Istodobno Srbija je, tada još kao SR Jugoslavija, pokušavala osporiti nadležnost suda u ovom postupku.
Sud se nadležnim proglasio 2008. godine i time odbacio prigovore Srbije. Dvije godine nakon toga Srbija je odgovorila protutužbom u kojoj tereti Hrvatsku za genocid nad srpskim stanovništvom u operaciji Oluja i poslije nje.
Konačnom presudom iz 2015. Međunarodni sud presudio je kako nije bilo genocida nad Hrvatima. Istovremeno je odbačena i srbijanska tužba protiv Hrvatske, donio je 2015. HRT.
Malen dio dokumenata vraćen Hrvatskoj 2010. – što znači da Srbija ima i ostatak!
Prilikom posjete srbijanskog predsjednika Borisa Tadića Hrvatskoj 2010. vraćen je jedan, vrlo malen dio dokumentacije.
Taj je potez novinarima tada komentirala dr. Bosanac.
Brojne novinarske ekipe podsjetila je na posljednje dane obrane Vukovara i brojne najave po kojima su ranjenici i bolesnici iz vukovarske bolnice trebali biti evakuirani 18. studenoga, dan kasnije osobe zbrinute u pričuvnoj bolnici u Borovo Commerceu, a 20. studenog i svi civili iz grada, prenio je T-portal.
‘Sporazum o evakuaciji se nije proveo, obrana je slomljena 18. studenoga, a bolnicu su preuzele snage tzv. JNA i liječnici s beogradske VMA koje je tamo doveo major Šljivančanin’, prisjetila se Vesna Bosanac. Ukazala je i da je, od 200 posmrtnih ostataka osoba ubijenih na Ovčari, njih 193 identificirano, od čega su u većini ranjenici iz bolnice, te napomenula da se još uvijek traga za 55 osoba odvedenih iz te zdravstvene ustanove nakon pada grada.
Govoreći o 25 protokola koje je Veljko Odalović, predsjednik srbijanske Komisije za nestale osobe, za posjeta predsjednika Tadića Vukovaru predao Ivanu Grujiću, predstojniku Uprave za zatočene i nestale, navela je da ne može biti nezadovoljna onim što je dobila od bolničke dokumentacije odnesene iz Vukovara u jesen 1991.
Od 25 protokola donesene samo 3 bilježnice o ranjenima
‘Iako od 25 protokola, imamo samo tri bilježnice u kojima su naši djelatnici vodili evidenciju ranjenika koji su dovođeni u bolnicu sve do 18. studenog te evidenciju poginulih iz policije, smatram da je i to veliki korak u procesu traganja za nestalom dokumentacijom. Ostali protokoli jesu iz naše dokumentacije, ali su samo prijeratna arhiva koja nam puno ne koristi’, potvrdila je Vesna Bosanac.
Bivši predsjednik Srbije, Boris Tadić je 2010. u Vukovar donio 25 protokola iz bolnice, no samo su se 3 odnosila na ratna događanja 1991., dake “poklon” je bio doziran, podsjetio je Večernji list te nastavlio: No, i to je pokazalo da Beograd posjeduje protokole i da nisu “nestali”.
Doktorica Bosanac, iako je neprestano apelirala na to, do smrti nije dočekala povrat ove dokumentacije, a time ni rasvjetljavanje sudbine brojnih nestalih iz vukovarske bolnice. Ostaje pitanje hoće li Hrvatska u nadolazećem vremenu konačno izvršiti pritisak na Srbiju i osigurati da se otuđena dokumentacija vrati. To je svakako najmanje što može učiniti u brizi za ubijene i nestale i što, u konačnici, duguje vukovarskim žrtvama i pokojnoj doktorici Bosanac.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
