Tihomir Dujmović: Konačno – istina!

“Silno je važno da je HDZ to podržao, to je uostalom jamstvo provođenja, ali s obzirom da je originalni predlagatelj zakona o otvaranju tajnih arhiva Most i njegov čelnik Božo Petrov, pokazuje se još jednom prokleto točnim deviza: da nema Mosta, trebalo bi ga izmisliti!”, piše za Slobodnu Dalmaciju Tihomir Dujmović.

Nemaju dovoljno iskustva, još uvijek nisu ekipirani kako treba, ali već su do sada pokrenuli niz iznimno važnih stvari za ovu državu, a stavljanjem u parlamentarnu proceduru zakona o otvaranju tajnih arhiva, Most i Božo Petrov nam se zapravo nadaju kao operativni začetnici lustracije.

Žurim reći da je HDZ odmah podržao ovaj Mostov prijedlog, Jandroković je u tom smislu u svojoj izjavi bio jednoznačan. Uostalom, premijer je najavio da će Ministarstvo kulture u trećem kvartalu ove godine temeljito pripremiti novi zakon o arhivskoj građi, čime bi se mogla zaokružiti priča o suočavanju s prošlošću barem glede dostupne arhivske građe.

Suočavanje s prošlošću

No, u ovom trenutku ostaje neshvatljivo kako HDZ misli obaviti cijeli posao suočavanja s prošlošću ako se pritom ne aktivira Ured za istraživanje žrtava komunizma, koji je eutanazirala Milanovićeva Vlada, a njegov rad (i to u sklopu HDZ-ova ministarstva!) nisu obnovile čak dvije HDZ-ove vlade: ni Oreškovićeva, ni današnja hrvatska Vlada?

Zašto taj Ured ne radi ako je proklamirano “suočavanje s prošlošću”? No, široj publici ova stranačka nadmetanja nisu najvažnija, jer je sad najvažnije da imamo ispred sebe novi prijedlog ovog zakona, što znači da smo napokon zakoračili u “suočavanje s prošlošću”. Što zapravo nudi prijedlog Bože Petrova?

Radi se o zakonskim promjenama po kojima će se sva javna arhivska građa napokon učiniti dostupnom široj javnosti i u tom smislu se sada predlažu tri bitne promjene.

Kompletno javno arhivsko gradivo koje je nastalo prije 22. prosinca 1990. godine (taj datum se uzima jer je tada nastao znameniti hrvatski “božićni Ustav”) učinit će se dostupnim javnosti, i to u cijelosti i bez ikakvih ograničenja.

To se jednako odnosi na arhivsko gradivo čiji su stvaratelji bila državna tijela bivše države, kao i na arhivsko gradivo koje su stvarale i imale tzv. društveno-političke organizacije, kao što je bio Savez komunista, i koje je za vrijeme bivše države bilo označeno nekom od oznaka tajnosti. Te se oznake sada skidaju i zapravo se radi o masovnoj deklasifikaciji tajnih podataka iz vremena komunizma.

Mi do danas more tih dokumenata ne možemo i ne smijemo vidjeti zato jer su još uvijek zaštićeni tajnošću premda govore o državnom ustroju i tajnama države koje nema četvrt stoljeća! Ali, još uvijek ima živih aktera iz tog vremena!

Druga važna promjena koju Most predlaže odnosi se na imatelje javnog arhivskog gradiva čiji su stvaratelji bile bivše društveno-političke organizacije, a tu se primarno radi o komunističkoj partiji, te će oni morati u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona predati sve gradivo koje još imaju u svojim rukama nadležnom arhivu. Radi se o tome da je donošenjem Zakona o arhivskom gradivu i arhivima iz 1997. godine to gradivo, na temelju zakonske odredbe, bilo proglašeno državnim vlasništvom i javnim arhivskim gradivom.

No, SDP se posve samovoljno proglasio pravnim sljednikom partije, odnosno “bivše društveno-političke organizacije”, i time se dokopao prava da sam raspolaže tom građom kao da je riječ o privatnom arhivskom gradivu. Na temelju Mostova prijedloga ta se opcija i mogućnost kojom se SDP služio dvadeset godina, sada ukida.

Radi se zapravo o jednoj političkoj podlosti po kojoj je SDP predao državnom arhivu najveći dio arhiva nekadašnjeg Saveza komunista, ali je uvjetovao da se to gradivo može koristiti jedino uz prethodno odobrenje tajnika SDP-a. I to vrijedi sve do danas.

Tako se znalo dogoditi da odvjetnik Gisele Đureković mora tražiti odobrenje od tajnika SDP-a Igora Dragovana da mu dopusti uvid u sjednice Centralnog komiteta SKH iz osamdesetih, a da mu Dragovan to tjednima ne dopušta! Postoje još gori primjeri. Povjesničaru Davoru Marijanu deset godina SDP ne dopušta uvid u svoju arhivu!

Posebno, pak, iskustvo nosi povjesničar iz Slavonskog Broda, dr. Mato Artuković, istražujući sudski progon Marka Veselice, koji je od komunističkih vlasti bio osuđen na ukupno osamnaest godina zatvora, prvi put na sedam godina 1971., drugi put na jedanaest godina zbog intervjua koji je dao 1980. godine njemačkom tisku, jer je “lažno prikazivao političku situaciju u Jugoslaviji”. Toliko o “liberalnim” osamdesetima!

Ako ste šutjeli, nisu vas hapsili, ali ako ste rekli što mislite, dobili biste jedanaest godina robije! Dakle, Artuković je, istražujući tu tragediju, tražio da mu se dopusti uvid u dokumente koje je CK SKH tražio da se izrade 1972. godine. Radi se o tekstu u kojem se analizira “prodor nacionalizma” za vrijeme hrvatskog proljeća, a na temelju tog dokumenta su na neki način kasnije određivane visine kazni za uhićene proljećare, od Tuđmana i Budiše do Čička i Marka Veselice.

Naime, taj je dokument, po svemu sudeći, sudovima bio glavni orijentir u određivanju visine kazni jer je zapravo “utvrđivao političku odgovornost”, kako ističe Artuković.

Riječ je bila o tome da je CK SKH formirao jednu komisiju i zatražio od nje da se napravi “izvještaj o stanju u CK SKH u odnosu na prodor nacionalizma u njegove redove” i to izvješće je predano i usvojeno 8. svibnja 1972. na sjednici CK SKH. Mato Artuković u intervjuu “Hrvatskom tjedniku” prije par godina ističe da je to “izvješće komisije podnio Ante Josipović”, otac bivšeg hrvatskog predsjednika Ive Josipovića!

Dvolični SDP

Kakvih četrdesetak godina nakon što je nastalo to izvješće, dr. Artuković traži od SDP-a uvid u to izvješće, a Dragovan mu odgovara da: “predmetni dokumenti u arhivskom fondu CK SKH imaju oznaku strogo povjerljivo”, te da “traženi dokumenti nisu deklasificirani” pa da ga zbog toga ne može dobiti na uvid! I sad pogledajte tu kraljevsku dvoličnost kompletnog SDP-a: od Ivice Račana do Ive Josipovića, preko svih drugih lidera ljevice: svi su kao jedan tražili da Hrvatska pod svaku cijenu preda sve moguće dokumente u Haag, uključujući i dokumente o tada jedva pet godina staroj sjednici hrvatskog vojnog vrha uoči Oluje, održanoj na Brijunima, ali kompletan vrh SDP-a stoji na stajalištu da jedna sjednica CK SKH održana prije četrdesetak godina ima razloga nositi oznaku “strogo povjerljivo” te da se zabranjuje čak i povjesničarima uvid u njih!

To se zove definicija dvoličnosti i to se zove put i način na koji se sprječava istraživanje istine o komunizmu u Hrvatskoj. Osim toga, tajnik SDP-a je odbio dati dopuštenje dr. Artukoviću da pogleda taj dokument a da pritom nije imao pojma da je to izvješće već bilo tiskano, i to u izdanju izdavačke kuće Mirka Mađora, sjetit ćete ga se kao bivšeg viđenijeg HSS-ovca devedesetih.

Artuković to nije znao zato jer je knjiga tiskana pod drugim nazivom, ali je frapantno da je Dragovan, odnosno vrh SDP-a, bio do te mjere neupućen da ni u trenutku kada je izdavao zabranu nije imao pojma da je sadržaj spomenutog izvješća već tiskan! I sad pogledajte tu realnost i tu stvarnost i onuBernardićevu rečenicu od prije par dana kada je rekao “da je SDP do sada uvijek dao odobrenje i za sve potrebe ili za znanstvena istraživanja”. Kakva prijesna laž!

Ali, tri mjeseca prije lokalnih izbora nitko se neće usuditi zauzdati ovaj zakon i zato je Mostov timing za taj zakon – lukavo odabran!

Napokon, treći, ključni detalj koji nosi Mostov prijedlog tiče se režima dostupnosti arhivskoga gradiva koji sadržava “osobne podatke”, i to na dvije razine. Prvotno, mijenjaju se rokovi dostupnosti. Trenutni rokovi dostupnosti govore o 70 godina od nastanka gradiva, te stotinu godina od rođenja neke osobe. Sada se predlaže da ostane 70 godina od nastanka nekog gradiva, ali da se nakon proteka 20 godina od smrti neke osobe gradivo vezano uz tu osobu učini dostupnom. Da bi se spriječile razne malverzacije, u novom zakonu se sada traži da se precizira pojam osobnog podatka.

Kako vidimo, HDZ nema ništa protiv da se otvore ti arhivi, dapače, HDZ najavljuje nove zakonske izmjene na tu temu, no povijest će zabilježiti da je hrvatsko suočavanje s prošlošću odlučno pokrenula politička stranka stara jedva tri godine (koja je klasičnom strankom postala doslovno – jučer), koja je ovim prijedlogom zakona hrvatsku povijest odlučila izvaditi iz memljivih podruma prošlosti.

Cijelu kolumnu pročitajte ovdje.