Tihomir Dujmović: Zašto permanentno pucketaju odnosi Mosta i HDZ-a?

Zašto permanentno pucketaju odnosi Mosta i HDZ-a? Po mojemu mišljenju, primarno stoga jer su pregovaračko vrijeme potrošili na uzajamno odmjeravanje snaga, a ne na njemački precizan ugovor dviju strana oko kapitalnih političkih pitanja. U Njemačkoj, primjerice, koalicijski partneri dugo pregovaraju u prvom redu stoga jer za to vrijeme sklapaju klasičan ugovor, sporazum, razrađen po točkama i potpisan, piše u svojoj kolumni Tihomir Dujmović u Slobodnoj Dalmaciji.

Mi toga nemamo i ta će činjenica generirati sukobe u Vladi. Zašto? I jedni i drugi su znali da ih čeka porezna reforma, migrantska kriza, energetska kriza, problem granica, reforma javne uprave, na kraju krajeva prijedlog proračuna za iduću godinu.

I o tim pitanjima moralo se detaljno pregovarati da bi se iskristalizirali zajednički dogovori. Što ćemo s HTV-om, tko će zamijeniti Mirjanu Rakić, hoćemo li maknuti Titov trg u Zagrebu ili ćemo maknuti sve njegove “obale”, trgove i ulice.

Zajednička Vlada bez zajedničkog programa

I onda se pred narod iziđe s konkretnim i detaljnim dogovorom. To se zove program Vlade i zato se maratonski pregovara između koalicijskih partnera. Bez toga, imate zajedničku Vladu, ali bez zajedničkog programa. I zato stalno pucketa između njih! Mi u skromnoj parlamentarnoj praksi doduše takvo što nismo imali nikada, pa se zato i moglo dogoditi da je Račanova Vlada krenula s gradnjom cesta, premda toga u koalicijskom dogovoru SDP-HSLS uopće nije bilo.

Ali, da nam sada najškolovaniji kadrovi koji su svijeta vidjeli i svaki dan nam svojim pogledom dociraju da im nismo do koljena, dakle dočekati da ni oni tu praksu nisu donijeli, nametnuli, naučili nas ako hoćete, to je uistinu razočaranje. Pa urbane legende se prepričavaju o onoj sceni kada Plenkovićdolazi na pregovore s Petrovom i nosi sedam fascikala glede sedam Mostovih uvjeta.

Primjerena demonstracija europskog nivoa kojim se prilazi problemima, ali s obzirom da je na tome stalo, možemo jedino govoriti o pozi. Da je to bila poza, svjedoči činjenica da detaljnog koalicijskog programskog sporazuma nemamo.

Jer, ako su nas već došli prosvijetliti naši školovani bruxelleski kadrovi, onda je trebalo poučiti zapušteni narod kako se radi koalicijski dogovor. A koalicijski dogovori se najkvalitetnije rade na njemački način. Sve teme i sva otvorena pitanja koja nas čekaju za cijelog mandata, stavimo na stol i točku po točku ispregovaramo. Do svakog detalja. Ovo, pak, što smo mi gledali u pregovaranju bila je obična šijavica!

A da stvar bude gora, i ono malo konkretnih tema o kojima se razgovaralo nametnuo je Most. Stranka koja je nastala jučer i politiku je do jučer bistrila na lokalnim razinama.

Zašto bih ja to prihvatio?

Možda je to bilo krivo, možda teme nisu bile najvažnije, ali jedine konkretne teme su oni nametnuli. Uz legiju naših najpametnijih, najškolovanijih, europski uglađenih i silno međunarodno uspješnih političara, koji nisu ni pokušali naciju podučiti kako se to radi vani! I jer je tome tako, stvari pucketaju od prve teme. Imamo poreznu reformu koju je pripremila jedna stranka u Vladi, koja je poreznu reformu u istom tjednu predstavila i svom koalicijskom partneru i oporbi.

Takvo što je u europskoj praksi koalicijskih vlada nezamislivo. Da poreznu reformu piše jedna stranka iz Vlade, a da druga stranka iz Vlade, u isto vrijeme kao i oporba, dozna detalje reforme koja je tobože i njihova! Uostalom, ni mi sve tako zaostali, takve drskosti još nismo vidjeli. Otkuda vam ideja da ću ja prihvatiti vaš prijedlog zakona kao svoj, ne samo ako ga zajedno nismo radili, nego ako me s njim niste ni upoznali? A sjedimo u istoj Vladi.

I tu se sad zrcali razlog zbog čega nam naši najbolje školovani sinovi nisu htjeli prenijeti europsku praksu: jer bi se u detaljnom koalicijskom sporazumu morali usuglašavati. Ovako, samo preko noći donesu svoj prijedlog, očekujući da će manjem partneru biti neugodno detaljnije čeprkati po tome, jer se, kvragu, radi o zajedničkoj Vladi! Pritisnu vas s rokovima i pritisnu vas s TV kamerama! Ako baš nešto imate, dajte recite, budemo mi to u hodu! I to se zove zajednički program zajedničke Vlade?

Da koalicijski partner, ako baš nešto mora mijenjati, napravi to u hodu? I onda ga mediji napadnu da je remetilački faktor i da stalno nešto traži, mijenja, inzistira! No, drskost im se obila o glavu jer se dogodilo da je Most inzistirao da se u toj reformi vodi računa o sirotinji, pa nakon mukotrpnih sati pregovora, HDZ pristaje povući PDV na struju, vodu, kruh i knjige, koji je bio njihov originalni prijedlog.

Čak i na lijekove su planirali s pet posto podići PDV na 12 posto! Kakva blamaža! I na to Plenković izjavljuje da su oni u pregovaračkom procesu uvažili sugestije svojih partnera pokazujući još jednom svoju socijalnu dimenziju. Ali, kako vidimo, te dimenzije ne bi bilo da Most na tome nije inzistirao.

Jer, da je HDZ sam na vlasti, ili da su s njim neki skromniji partneri bez osobnosti, neke strančice koje ne bi ušle u parlament bez HDZ-ove pomoći, da je tu SDSS koji samo gleda svoja posla, i kruh, i mlijeko, i voda, i struja, i novine, i lijekovi, čak i knjige, sve bi to poskupjelo.

Pritom bi se dogodile i neke bizarne promjene koje pod upitnik stavljaju i samu stručnost reforme. Primjerice, bio je predviđen veći PDV na lijekove i potrošni medicinski materijal, zaboravivši da se time samo proračunu stvara novi trošak.

Nitko ne dobiva ništa, samo država ima veći trošak! Jer, sve lijekove u ovoj zemlji plaća HZZO, dakle država, pa se postavlja pitanje koji je smisao da državi, dakle samom sebi u operativnom smislu, nabiješ novi trošak povećanjem PDV-a na lijekove? I to u resoru zdravstva, gdje ionako imaš permanentni minus od nekoliko milijardi kuna.

Osim toga, Vlada se morala postaviti čvrsto: gospodo, nema zemlje koja je provela ozbiljnu poreznu reformu bez reforme javne uprave, odnosno smanjenja javne uprave!

Mi bismo tada shvatili da nas vode stručni ljudi, ljudi koji razumiju što znači voditi državu, ljudi koji su zapamtili kako se to vani radi, ljudi koji su nas došli podučiti, jer smo ih zato i izabrali. Umjesto toga se dogodi da socijalnu komponentu porezne reforme na rubu koalicijske svađe ovoj naciji donese Most! A ne dečki iz Bruxellesa! Žurim reći da nema dvojbe da porezna reforma ima pozitivnih stvari, ali, kako vidimo, niti je temeljito stručno pripremljena, niti je politički usuglašena.

Bit će toga još

Kako nemamo detaljnog koalicijskog sporazuma, ovakve slike će se ponavljati. Od rješenja za BIH i za vukovarske ade, do migrantske krize. Preko Trga maršala Tita. Kad smo kod Tita, nije li neshvatljivo da čelnik najveće hrvatske političke stranke ne želi jednu riječ reći o tome treba li maknuti Titov trg iz Zagreba? Ta lakonska, neizgovorena, ali poslana poruka, da je to za njega drugorazredno, dakle lokalno pitanje, pa ga je i poslao na lokalnu razinu, korak je kratkog daha.

Jer, ako i ukinete Trg maršala Tita u Zagrebu, morate narodu reći hoćete li konzekventno ići s tom odlukom širom zemlje. I tu počinje hrvatska politička rak-rana kad se radi o ideologiji: nepostojanje jasnog stava! Tragično, ali istinito, HDZ jasnog stava o tom pitanju – nema! Nastavi li, pak, ovako puhati za vratom HDZ-u, Most ima dobre šanse da se utvrdi na političkoj sceni i da uistinu bude nužan i važan korektiv. No, morao bi se ideološki jasno odrediti.

Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.

Izvor: narod.hr/Slobodna Dalmacija