Tko je bio Marko Antun de Dominis?

Ovoga listopada u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu u sklopu manifestacija Mjesec hrvatske knjige i Dani europske baštine održava se izložba posvećena Marku Antunu de Dominisu – Pogled u novo doba. Izložba će nakon Zagreba putovati i u druge gradove i države, a održava se i niz drugih programa i radionica, a sve povodom 400. obljetnice Dominisove smrti. No tko je bio Marko Antun de Dominis, ovaj hrvatski humanist, teolog, znanstvenik i filozof i po čemu je toliko značajan?

Marko Antun de DOMINIS (Marcus Antonius de Dominis. Rab, 1560–Rim, 8. IX. 1624), jedna je od najznačajnijih duhovnih pojava Europe na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Uživao je neosporan ugled u najelitnim krugovima onodobne Europe i ostavio duhovno nasljeđe koje prelazi granice epoha i okvire hrvatske nacionalne baštine.

Dominisove su ideje više stoljeća prethodile njegovu vremenu. Njegov bogat život se odvijao u širokom rasponu raznolika djelovanja – od postojanog i za znanost produktivnog interesa za fiziku (spominju ga u svojim djelima velikani kao Newton, Goethe i dr.), zatim diplomatskog angažmana na rješavanju problema koje su nametala povijesne prilike i politička situacija, do teološkog teoretičara, reformatora i filozofa.

>Dr. sc. Marijana Borić povodom izložbe posvećenoj Dominisu: Bio je vizionar i učenjak svjetskog glasa

Pobija mišljenje da je oblik Zemlje nepravilan, zauzimajući se za oblik kugle

Marko Antun de Dominis rođen je u rapskoj plemićkoj obitelji, koja svoje porijeklo izvodi od loze krčkih knezova Frankopana. Nakon početnog školovanja u humanističkom ozračju Raba, u dvanaestoj godini poslan je u isusovački Hrvatski kolegij u Loretu (Collegio Illirico di Loreto) namijenjen školovanju hrvatskih klerika (1579–1596).

Družbi Isusovoj pristupa 1597. u Novellari, a zatim studira filozofiju u Veroni i teologiju u Padovi. Istodobno predavao je književnost mlađim studentima na isusovačkom učilištu u Veroni, a u Padovi i Bresciji matematiku i prirodopis. U doba kad je predavao matematiku u Padovi, D. je iz fizike napisao dva djela. No, oba su objavljena znatno kasnije: De radiis visus et lucis in vitris perspectivis et iride o teoriji leća, dalekozora i duge, te djelo Euripus seu de fluxu et refluxu maris sententia. U ovom posljednjem se bavi plimom i osekom mora, a pobija i mišljenje da je oblik Zemlje nepravilan, zauzimajući se za oblik kugle.

Biskup senjski, nadbiskup splitski, primas Dalmacije i Hrvatske

U svojim prirodnofilozofijskim shvaćanjima Dominis uvelike slijedi peripatetičke postavke, ali i nove renesansne fizikalističke ideje. Nakon pogibije Dominisova strica, Antuna Dominisa senjskog biskupa u protuturskom boju kod Klisa, istupio je iz Družbe Isusove 1597. Sve kako bi mogao postati kandidatom za upražnjenu biskupsku stolicu. Papa Klement VIII. imenuje 1598. Dominisa posrednikom između Mletačke Republike i Habsburga u rješavanju senjskih i uskočkih problema. A potom i biskupom senjskim (1600-1602).

U tom je razdoblju Dominis posredovao i putovao caru Rudolfu u Prag, austrijskom nadvojvodi Ferdinandu II. u Graz, kranjskim staležima u Ljubljanu te vlastima u Veneciju.  Zalagao se kako bi osigurao sredstva za demilitarizaciju uskoka i njihovo mirno preseljenje, ali usprkos njegovim naporima među suprostavljenim stranama nije postignut dogovor. Papa Klement VIII. imenovao ga je 1602. splitskim nadbiskupom, i uz to dobiva časnu titulu primasa Dalmacije i Hrvatske. Svojim polemikama i stavovima usmjerenim protiv autoriteta pape i crkvene politike izložio se osudama rimske Kurije.

Odlazak u Englesku

Sukob se produbljuje 1606., kada nakon interdikta pape Pavla V. nad Mletačkom Republikom, Dominis javno daje podršku Republici, a kulminira njegovim pisanjem opsežne kritike u djelu De republica ecclesiastica (O crkvenoj državi). Rim traži njegovo izručenje. Nakon što ga je Vijeće desetorice Mletačke Republike odbilo izručiti Rimu, u rujnu 1616. tajno napušta Veneciju. Posredstvom engleskog veleposlanika pregovao je s canterburyskim nadbiskupom Abbotom i kraljem Jakovom I., o uvjetma odlaska u Englesku.

Odrekao se nadbiskupske funkcije i tijekom putovanja objavio proglas o razlozima svog bijega ( Marcus Antonius De Domini Archiepiscopus Spalatensis suae profectionis consilium exponit , Heidelberg, 1616). Prešavši La Manche u ratnom brodu, koji je nizozemski princ Maurice odredio posebno za njegov prijevoz, Dominis je 16. studenoga 1616. stigao u London. Tamo je dočekan s visokim počastima. Kralj Jakov I. cijenio je političku i diplomatsku vrijednost od prisutnosti istaknutog rimokatoličkog prebjega.

>NSK u Zagrebu: Izložba o vizionaru s Raba Marku Antunu de Dominisu

Master of Savoy i windsorski dekan

U Londonu su 1617. izašle prve četiri knjige Dominisova kapitalnog životnog djela De republica ecclesiastica. 1620. peta i šesta knjiga, u Frankfurtu na Majni. 1622. sedma i deveta, u Hanauu, dok osma i deseta nikada nisu tiskane.

Djelo nailazi na veliki uspjeh u europskim zemljama. U Cambridgeu mu je 1617. dodijeljen doktorat iz teologije. 1618. dobija titulu Master of Savoy (ravnateljsko mjesto u zadužbini Savoy) i imenovan je za windsorskog dekana. Što je vrhunac njegova uspona u Engleskoj a ujedno i početak njegova dramatičnog pada. Promjenom političkih prilika, ugrožen je njegov opstanak na dvoru.

Nakon što je 1621. za papu imenovan Grgur XV, koji je prethodno bio njegov učitelj i prijatelj, Dominis se odlučuje za povratak u Rim.

Teoretsko objašnjenje dalekozora

Potaknut nešto ranijim pronalaskom dalekozora. Najvažniji je Dominisov prinos teoretsko objašnjenje dalekozora i zaključak da je povećanje slike predmeta ovisno o povećanju vidnog kuta, koji je prethodno ispravno definirao. Duga po Dominisu nastaje odbijanjem i lomom svjetlosne zrake u kapljici kiše. Prvu dugu dobro je objasnio, ali drugoj nije našao prava razloga. U djelu Euripus seu de fluxu et refluxu maris sententia bavi se plimom i osekom mora, a pobija i mišljenje da je oblik Zemlje nepravilan, zauzimajući se za oblik kugle.

Uzrok plimi i oseci vidi u utjecaju Sunca i Mjeseca na morske vode. Drugu dnevnu plimu tumači slično kao i Federik Grisogono, držeći da nastaje zbog privlačnosti nebeske točke koja je protivna Mjesecu ili Suncu. Dominis se nije uspio potpuno osloboditi starih peripatetičkih pogleda u naravnoj filozofiji. Dapače ni stava o nepomičnosti Zemlje, ali u njegovim se djelima ipak nalazi bitno nov eksperimentalni pristup, znakovit za renesansnu fiziku.

400. obljetnica Dominisove smrti

Dominis se bavio širokim rasponom tema tijekom života. Projekt Upoznajmo hrvatsku znanstvenu baštinu, HAZU-a u povodu 400. obljetnice njegove smrti organizira kroz 2024. godinu u Hrvatskoj i inozemstvu niz tribina, radionica, predavanja i izložbu koja obuhvaća tematski raznolike priloge. Kako o Dominisovim intelektualnim interesima (filozofskim, fizikalnim – prirodnofilozofskim i teološkim), tako i o objavljenim djelima, diplomatskom djelovanju, životnom putu i usponu u crkvenoj hijerarhiji. Kao i o intelektualnoj i kulturnoj povijesti njegova doba.

Izložbom se predstavlja i niz znanstveno relevantnih tema. Kao što su Dominisov doprinos novovjekovnim prirodnim znanostima i filozofiji, te osobito razvoju teološke misli. Izložba nastoji obuhvatiti ne samo zapažena Dominisova djela, već i ideje koje su ga pokretale i obilježile njegovo djelovanje.

>U HAZU predstavljen drugi i treći svezak knjige Povijest znanosti i prirodne filozofije u Hrvata