Tko je Jasminko Umićević – energetski konzultant, kojega Ivo Sanader optužuje da šuruje s Ivanom Vrdoljakom

Ivo Sanader gostovao je sinoć u Dnevniku Nove TV gdje je odgovarao na pitanja vezana uz dvije vrlo važne bitke oko INE.

U međunarodnom pravnom okruženju trenutačno se vode dvije vrlo važne bitke oko INE. Prvu je protiv Hrvatske 2013. pri Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu pokrenuo mađarski MOL koji tvrdi da je izgubio najmanje tri mlijarde kuna jer hrvatska strana u INI nije poštovala ugovor iz 2009. koji je s Mađarima sklopila Vlada Ive Sanadera.

Hrvatska je u vrijeme Vlade Zorana Milanovića uzvratila 2014. protutužbom u kojoj tvrdi da hrvatska strana trpi štetu zbog ugovora Sanaderove Vlade kojim su Mađarima dana upravljačka prava iako nisu imali većinski paket dionica.

Prije nekoliko dana u Londonu je na UN-ovoj Komisiji za međunarodno trgovačko pravo, pri kojoj je Hrvatska zatražila poništavanje dioničarskog ugovora Vlade i MOL-a iz 2009. godine o upravljanju INOM, svjedočio bivši premijer Ivo Sanader. O čemu je svjedočio i kakve bi posljedice za Hrvatsku i njezine građane, ali i njega osobno to moglo imati, s obzirom da čeka novo suđenje za Inu za Dnevnik Nove TV govorio je Ivo Sanader.

“Ovo je posebna procedura i to je međunarodna arbitraža koja nema nikakve veze s našim postupkom u Zagrebu. Međutim, ono što je važno za reći, budući da se postupak pred međunarodnom arbitražom vodi na temelju odluke Milanovićeve Vlade, koju je gurao tadašnji ministar Ivan Vrdoljak, da se na temelju nepravomoćne presude ide pred međunarodnu arbitražu, a ta nepravomoćna presuda se temelji na laži Roberta Ježića da je za mene dobio 5 milijuna eura kao mito”, rekao je Sanader.

“Ono što je Milanovićeva vlada, na inicijativu Ivana Vrdoljaka, tadašnjeg ministra, učinila je krajnje rizičan posao za Hrvatsku”, naglasio je Sanader.

Svjedočio je tako Sanader o svemu što zna. “Dakle i o početku privatizacije INE, govorio sam o političkom progonu, o ulozi Mladena Bajića u političkom progonu, koji se pokazao kao poslušnik tadašnje premijerke Kosor, koja je ovim kaznenim progonom htjela mene eliminirati kao mogućeg povratnika na političku scenu.”

Bivši ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak nazvao je Sanadera lažnim domoljubom. Na tu kvalifikaciju Sanader odgovara da je Vrdoljakova teza ova: “Mi smo tebe optužili da si za mito prodao upravljačka prava MOL-u. E sada, ako se ti ideš braniti, nisi domoljub. Znači, ti si domoljub ako priznaš da si primio mito i ako priznaš da si kriminalac i najbolje bi bilo da odeš opet u Remetinec. Tada si pravi domoljub. Vrdoljak ima neke svoje druge račune i neke svoje druge interese. Tu je umješan i gospodin Umičević i tako dalje”, naglasio je Ivo Sanader.

Pojašnjava da je riječ o nekim privatnim interesima o kojima ćemo govoriti kada dođe vrijeme.

Tko je Jasminko (Jasenko) Umićević?

Na Nacionalovoj ljestvici najutjecajnijih i najmoćnijih 800 Hrvata iz 2004. godine koji u hrvatskom društvu imaju izravnu ili neizravnu moć, Jasminko Umičević, trgovac naftom nalazi se na 311. mjestu. Nacional ga navodi i godinu kasnije na istoj ljestvici najmoćnijih osoba koji utječu na politička i gospodarska zbivanja u zemlji, bez obzira na moć koja proizlazi iz njihovih formalnih ovlasti i funkcija. Te su godine smjestili tog naftnog mešetara na 764. mjesto.

Početkom 1999. godine prvi zagovornici prodaje Ininih dionica mađarskoj naftnoj kompaniji MOL-u bili su Davor Štern, u to vrijeme generalni direktor Ine, koji je na tu dužnost zakoračio 1997. godine s mjesta ministra gospodarstva u Matešinoj Vladi, i njegov dugogodišnji prijatelj i poslovni partner Jasminko Umičević, koji je od 1998. do 2000. godine bio zamjenik generalnog direktora Ina Industrije nafte d.d. i Izvršni direktor za rafinerijsku preradu nafte i trgovinu Ina d.d. Umičević je od 1991. do 1997. godine bio direktor Ina Hungary CO Ltd, Budapest u 100 postotnom vlasništvu Ina, Industrija nafte d.d. gdje je sklopio brojna poznanstva i veze za koje je kasnije vjerovao da će mu dobro doći u njegovom lobiranju kod tadašnjih hrvatskih vlasti da Inu prodaju mađarskom MOL-u, navodi dnevno.hr. Navodno je taj dvojac pokušao uvjeriti predsjednika Tuđmana da bi prodaja Ine mađarskom MOL-u bila financijski i strateški odličan potez.

Jasminko Umićević rođen je 1959. u Virovitici. Diplomirao je na zagrebačkom Pravnom fakultetu 1984. godine. U Inu dolazi 1985. kao pravni pripravnik. Godine 1988. postaje tajnik u Ina Commercu. Strelovito se uspinje na Ininoj hijerarhijskoj ljestvici i 1989. postaje pomoćnik glavnog direktora Ina Commerca za opće kadrovske i pravne poslove. Na toj je funkciji do 1991. kada postaje direktor, Ina Hungary Co. Ltd., Budapest u Mađarskoj u 100 % vlasništvu Ina Industrije nafte d.d. Godine 1997. dolazi na mjesto direktora Sektora trgovine na veliko, INA d.d. Zagreb.

Od 1998. do 2000. obnaša funkciju zamjenika generalnog direktora Ina Industrije nafte d.d. i Izvršnog direktora za rafinerijsku preradu nafte i trgovinu INA d.d. Godine 2000. odlazi iz Ine i postaje direktor, OG Consultinga d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu. Od 2001. do 2003. direktor je OG Consultinga d.o.o., Predstavništvo Budimpešta, Mađarska. Nakon 2003. godine postaje direktor londonske tvrtke Oil and Gas Consulting International LLP London i savjetnik u naftnom biznisu.

Kao savjetnik predsjednika HSLS-a, Darinka Kosora, pisao je Umićević gospodarski program HSLS-a 2011. godine zalažući se za privatne investicije u elektroenergetske objekte. Ujedno je bio i glavni HSLS-ov čovjek za energetiku.

“Kosor me pozvao da im se pridružim, a s vremenom je to preraslo u čvrstu suradnju, da bi mi zatim ponudio da postanem njegov savjetnik za energetiku”, kazao je o svom političkom angažmanu za Tportal bivši zamjenik generalnog direktora Ine.

U medijima se zadnjih godina Umićević pojavljuje kao kritičar mađarskog MOL-a, a 2013. prijavio je DORH-u direktora i glasnogovornicu Ine. Nakon iznenadnog otkazivanja njegovog nastupa na Energetskoj Areni, Umićević je odlučio kazneno prijaviti izvršnog direktora Ine Tomislava Thura i direktoricu korporativnih komunikacija Marinu Burazer, smatrajući da su zloupotrijebili službeni položaj kako bi onemogućili njegovu javnu kritiku poslovanja te naftne kompanije. “Riječ je o stručno-znanstvenom skupu i prijavio sam ih jer nastoje zatrti kritičku javnu riječ! Odgovorno pristupam svom poslu, u Ini sam radio više od 16 godina, od pripravnika do zamjenika glavnog direktora. U svojih 13 godina konzultantske karijere, nikada nisam imao pritužbe da sam iznosio u javnosti neistine. Činjenica je da sam se usudio kritizirati njihovo poslovanje i govoriti kako Ina, otkada je upravljanje njome preuzeo MOL, svake godine ima sve lošije rezultate i kontinuirano gubi tržište. Ne može se novcem kupiti sve! Javnost ima pravo znati što rade, ako ono što govorim nije točno, neka mi dokažu, umjesto da koriste novac hrvatskih građana kako bi preko medija koje kontroliraju plasirali uljepšanu sliku svoga poslovanja”, rekao je Umićević za Tportal.

Umićević također tvrdi da je Ina zbog MOL-a oštećena za više od pola milijarde kuna i da taj iznos raste.

Ministarstvo gospodarstva s HNS-ovim Ivanom Vrdoljakom na čelu naručilo je, za potrebe službenih postupaka Republike Hrvatske protiv mađarskog MOL-a, studiju o poslovanju Ine i platilo je deset i pol milijuna kuna. Studija o poslovanju najveće hrvatske naftne kompanije naručena je 2014. godine kako bi Hrvatskoj poslužila u arbitražnim postupcima protiv MOL-a, navodi Telegram.

Provođenje analize poslovanja Ine Vlada je dodijelila tvrtkama grupacije A. T. Kearney i Oil and Gas Consulting Internationalu (OGC) koji je u vlasništvu Jasminka Umičevića.

Bivši premijer Milanović cijeli je postupak protiv mađarskog MOL-a prepustio ministru Vrdoljaku, a troškovi za državu, kad se uračunaju svi savjetnici, konzultanti i studije, mogli bi narasti na 35 milijuna dolara, procijenio je prošle godine Telegram.

Kronologija Ina-MOL: 10 godina od kupnje do prodaje

Priča o hrvatskoj naftnoj kompaniji priča je koja se proteže kroz mandat nekoliko Vlada. Nakon što je Ina 1990. godine postala javno poduzeće, 1993. u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima Ina postaje dioničko društvo u vlasništvu Republike Hrvatske.

U kompaniju 2003. ulazi mađarski MOL kao strateški partner.

Vlada Ivice Račana pod vodstvom potpredsjednika i predsjednika NO Ine, Slavka Linića, te ministra gospodarstva Ljube Jurčića i ministra financija Mate Crkvenca 2003. prodaje 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna dolara.

Dva ugovora, o kupoprodaji dionica Ine i dioničarski ugovor, prema kojemu Uprava i Nadzorni odbor Ine imaju po sedam članova, od kojih po pet imenuje hrvatska strana, a po dva MOL, potpisao je tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, a u ime MOL-a predsjednik Uprave Zsolt Hernadi, navodi HRT. Prvi čovjek MOL-a Zsolt Hernadi, kojega se sumnjiči za davanje mita Sanaderu radi stjecanja kontrole nad Inom, kupnju 2003. smatra velikom pobjedom. Hernadi u svojim memoarima opisuje tijek predaje ponuda i objašnjava zašto je odredio da MOL ponudi baš 505 mil. dolara, 85 mil. više nego austrijski OMV. “Pod tušem sam se sjetio 505 bombona i ponudio 505 mil.$ za Inu”, napisao je između ostalog Hernadi.

Godine 2006. dolazi do privatizacije Ine. U javnoj ponudi više od 44.000 hrvatskih građana kupilo je dionice Ine po cijeni od 1690 kuna za dionicu, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije, kada je MOL kupio 25 posto dionica Ine.

U studenome 2007. provedena je prodaja dionica Ine zaposlenicima te tvrtke u kojoj je oko 28.000 radnika kupilo otprilike 628.000 dionica, ili nešto manje od 7 posto ukupnog broja dionica Ine.

U listopadu 2008. u javnoj ponudi MOL je po cijeni od 2800 kuna po dionici kupio 22,15 posto dionica pa je s prijašnjih 25 posto plus jednu dionicu stekao ukupno 47,15 posto Ininih dionica. Time je MOL postao najveći dioničar Ine, u kojoj Vlada ima 44,83 posto dionica.

U siječnju 2009. izmijenjen je Ugovor o međusobnim odnosima dioničara, prema kojemu je broj članova NO-a Ine povećan sa sedam na devet, pri čemu je MOL-u pripalo pet mjesta, Vladi tri i predstavnicima radnika jedno, s tim da predsjednika NO-a određuje Vlada, dok Uprava Ine ima šest članova, od kojih tri predstavljaju Vladu i tri MOL, a MOL predlaže predsjednika Uprave.

U ožujku 2011. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga privremeno je obustavila trgovanje dionicama Ine na Zagrebačkoj burzi jer je u postupku nadzora nad trgovanjem dionicama Ine utvrdila znatno trgovanje od inozemnih investitora te je, radi transparentnosti trgovanja i zaštite ulagača od nadležnih stranih regulatora zatražila relevantne podatke nužne za utvrđivanje činjenica od značaja za nadzor. Hanfa je podnijela prijavu Državnom odvjetništvu na temelju sumnje da su dionice, koje su sporne, stečene opranim novcem, odnosno manipulacijom. DORH je pokrenuo istragu o spornoj kupnji dionica Ine od strane investitora u Slovačkoj, Mađarskoj i na Cipru.

U lipnju 2011. USKOK potvrđuje da je protiv Sanadera otvorena istraga zbog sumnje da je zloporabio položaj i ovlasti te primio mito od 10 milijuna eura od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini. Iz MOL-a su to demantirali.