Bili su najbolji od najboljih. “Teško je steći u životu takve prijatelje, i takve profesionalce i takve ljude kao što su oni. Meni je iznimna čast da ih poznajem“, rekao je Boris Panić, zamjenik zapovjednika, načelnik stožera 93. zrakoplovne.
Tijelo drugog člana posade, pilota natporučnika Tomislava Baturine, stradalog u ponedjeljak u padu helikoptera Kiowa Warrior u more kod Zlarina, pronađeno je u utorak ujutro u Šibenskom kanalu zajedno s olupinom helikoptera, priopćilo je Ministarstvo obrane.
U tragičnoj nesreći pada helikoptera Kiowa Warrior u more u Zlarinskom kanalu ispred mjesta Zablaće koja se dogodila u ponedjeljak, 27. siječnja 2020. smrtno su stradali piloti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva bojnik Marin Klarin i natporučnik Tomislav Baturina.
Potpredsjednik Vlade i ministar obrane Damir Krstičević, načelnik Glavnog stožera OS RH general zbora Mirko Šundov i zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva brigadni general Michael Križanec tijekom ponedjeljka popodne posjetili su obitelji stradalih pilota HRZ-a.
U utorak je pronađena olupina helikoptera Kiowa OH-58 D koji se srušio jučer u tragičnoj nesreći i tijelo pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva natporučnika Tomislava Baturine.
Tuga vlada i u zrakoplovnoj bazi. Kažu, na posljednjem letu helikoptera 327, bili su najbolji od najboljih.
Obojica su, ističu njihove kolege, u letenju bili iskusni.
“Stariji kolega je imao više od 2500 sati naleta u karijeri, a mlađi preko 1000 sati naleta“, rekao je Michael Križanec, zapovjednik HRZ-a.
Američki borbeni helikopteri Kiowa u Zemuniku su od studenoga 2016. Ovaj koji je pao u zlarinskom akvatoriju, kažu, napravljen je 2011, ukupno je letio 520 sati i bez greške.
“To je bio jedan od tehnički najboljih helikoptera koji smo imali, a rekao sam vam, 500 sati otkako je proizveden, to je u našem svijetu, novo“, ističe Križanec za dnevnik.hr.
No, greška se ovoga puta očito dogodila. Unatoč tome, ovi ljudi svoj posao rade s ljubavlju, i odgovorno.
“Svi sa ponosom nosimo ova krila na prsima. Posao, nažalost, ima svojih opasnosti, ali isto tako ima i stvari kojima nas on privlači. Svi smo u tome svjesno, svi posao radimo odgovorno, profesionalno, i tako ćemo nastaviti raditi i u budućnosti“, rekao je Panić. Kao što su ga radili i piloti koje je na radnom mjestu zatekla nesretna sudbina.
Otac bojnika Marina Klarina poginuo je u Škabrnji u sklopu Akcije Maslenica
Bojnik Marin Klarin, pilot helikoptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva rođen je 1977. u Zadru. Bio je pripadnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva od 2000. godine, a tijekom svoje karijere u Hrvatskoj vojsci obnašao je niz odgovornih dužnosti.
Bio je nastavnik letenja u Eskadrili obuke helikoptera, zapovjednik letačkog voda u Eskadrili helikoptera 93. zrakoplovne baze te pilot helikoptera u 393. Eskadrili helikoptera 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Godine 2013. sudjelovao je u mirovnoj misiji NATO-a KFOR na Kosovu na dužnosti stožernog časnika za zračne operacije.
Za uspješno izvršavanje zadaća ocjenjivan je najboljim ocjenama, a za ostvarene rezultate nagrađivan je i pohvaljivan više puta od strane ministra obrane, načelnika Glavnog stožera OS RH i zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Kao jedan od najboljih pilota Klarin je prošle godine na bivšem vojnom aerodromu u Valturi sudjelovao i na otvaranju vojarne Hrvatski branitelji Istre.
Za Klarina je posao predstavljao izuzetnu čast i ponos.
“Gotovo 20 godina sam pilot, a za mene taj posao predstavlja izuzetnu čast i ponos“, rekao je lani za Jutarnji list.
Bio je vrhunski pilot i veliki zaljubljenik u helikoptere, koji je rado sudjelovao i na aeroshow predstavama.
Klarinov otac Ive poginuo je tijekom Domovinskog rata u Škabrnji u sklopu Akcije Maslenica kao pripadnik sedme Domobranske pukovnije, navodi Zadarski.hr.
Bojnik Klarin, inače podrijetlom s otoka Ugljana, za sobom je ostavio suprugu i dvoje djece.
Natporučnik Tomislav Baturina – najbolji u generaciji
Pilot helikoptera natporučnik Tomislav Baturina, također je pripadnik 393. Eskadrile helikoptera 93. krila HRZ-a, a za svoj rad ocjenjivan je najboljim ocjenama te je nekoliko puta nagrađivan i pohvaljen. Prije šest godina proglašen je najboljim pilotom naraštaja.
Sinjanin Tomislav Baturina za svoje je radove dobivao samo najbolje ocjene, a između ostaloga par je puta nagrađivan i pohvaljen. Baturina je bio u 18. naraštaju te je bio proglašen najboljim.
Kako je i ispričao 2014. njegov vojni put nije bio tipičan, a nakon srednje škole upisao je zagrebački Fakultet prometnih znanosti i završio ga kao kadet HV-a.
„Kod mene je put do vojnog pilota bio neuobičajen, Naime, prvo sam završio turistički menadžment u Šibeniku, kada se i pojavila mogućnost razvoja karijere kroz sustav Oružanih snaga RH. S obzirom na izvrsne rezultate na liječničkom pregledu, stigla je ponuda za školovanjem za vojnog pilota. I sada se naježim kad se sjetim tog trenutka jer to mi je bio poseban događaj koji me definitivno usmjerio ka letenju, a potvrdu što želim biti dobio sam na selekcijskom letenju“, kazao je Baturina 2014. na promociji 18. naraštaja vojnih pilota.
Baturina, podrijetlom iz okolice Sinja, ima suprugu i malodobno dijete.
Njegov otac, omiljeni ratni časnik, Slavko Baturina bio je dragovoljac Domovinskog rata te je i poslije rata, sve do umirovljenja nastavio raditi u vojsci.
“Jutros sam čuo strašnu vijest i još ne mogu vjerovati. Zar naš Tomislav?! Dečko je bio fantastičan, obitelj je izvanredna, stvarno za poželjeti ih u susjedstvu. Kakva tragedija! Oni su inače iz Vrlike, odnosno iz Maovica, ovdje su napravili kuću i doselili se. Tomislav ovdje već dugo ne živi. Oženio se, imaju kćer, maloj je oko godinu i pol dana. On i supruga kupili su stan u Zadru i tamo su se skućili. Što ću vam reći, jednostavno čovjek je na svom mjestu. Ovo je zaista užasno. Ne mogu zamisliti kako mu se majka osjeća”, kazali su za Večernji list dvojica susjeda koje su zatekli kako u nevjernici po tiho razgovaraju.
“Tomislav je mlađa generacija. Mislim da je odrastao u Vrlici, a mi smo svi bili dobri s njegovim pokojnim ocem Slavkom još iz vremena Domovinskog rata. Čovjek je bio u gardi, a osim Tomislava ima još jednog sina, on je konobar, i kćer. Nakon rata, Slavko je bio časnik u središtu za obuku mladih vojnika u Sinju sve do umirovljenja. Ljudina! Nije ni čudo što je djecu odgojio kao velike domoljube i što je Tomislav otišao u vojne pilote. Slavko je i kada je otišao u mirovinu stalno nešto radio, bio je odličan stolar. Nikad nije imao mira. Nažalost, ima pet-šest godina da se razbolio i naglo umro”, kazuju susjedi.
“Poznavao sam Tomislavova ćaću odlično. Bili smo skupa na fronti u 4. gardijskoj brigadi. On je bio od samog početka do kraja rata u gardi i nas dvojica smo bili veliki prijatelji. Naravno da sam poznavao njegovu djecu pa i Tomislava. Odličan je dečko. Ponosan sam i ja bio na njega jer je vojni pilot” kaže Miro Bulj.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
