Tko su hrvatski kreatori lažnih vijesti?

Foto: Fah; fotomontaža: Narod.hr

Svjetsku medijsku scenu potresa skandal: Claas Relotius, CNN-ov novinar godine 2014. i novinar godine u izboru njemačkih novinara prošle godine, dobitnik brojnih nagrada je, kako se ispostavilo, većinu svojih reportaža o sirijskoj djeci, američkim desničarima, i zarobljenicima u Guantanamu jednostavno – izmislio. Neke od njih uopće nemaju uporišta u stvarnosti, i u potpunosti su plod mašte.

Koliko god se liberalna ljevica trudila spojiti širenje dezinformacija – po novom “lažne vijesti” – s alt-right medijima, to im baš ne ide za rukuom. S izuzetkom Alexa Jonesa i par šarlatana i redikula, te uobičajenih tračeva s društvenih mreža koji i nisu vijesti, hajka nije dala nekih rezlutata, dok s druge strane CNN i liberalni mediji već godinama pokušavaju progurati narativ o dogovoru Trumpa i Putina, ili o “seksualnom zlostavljanju” od strane suca Kavannaugha pred 40 godina, ili Trumpovim seks skandalima, za sad bez ikakvih dokaza – no ustraju u narativu.

Nepostojeća djevojčica Maje Sever

No tko su naši Relotiusi, ljudi koji su medijskim prostorom širili dezinformacije s dalekosežnim posljedicama? Svakako, prvo na pamet pada Maja Sever, koja je, kao i Relotius, često nagrađivana od struke. Ove je godine, odlukom članova Hrvatskog novinarskog društva, osvojila nagradu Novinar godine. Od 500 članova HND-a, za Sever je glasalo njih 203. Na drugom je mjestu završio odlični novinar Večernjeg lista Hassan Haidar Diab, koji je dobio 90 glasova.

Nekoliko mjeseci nakon dobivanja nagrade, Maja Sever je prenijela priču ilegalnog imigranta, tzv. “tražitelja azila” iz Sirije Wadie Ghazi Sineida koji je rekao kako ga je policija na plitvičkom području razdvojila od kćeri Allse i vratila u BiH. Neki njeni kolege iz Jutarnjeg su, kad je policija priču demantirala, rekli da policija jednostavno laže (dok ljudi koji u pravilu lažu o zemlji iz koje dolaze i o datumu rođenja, te o tome da su izgubili dokumente, zacijelo govore istinu). Cijela (lijeva) Hrvatska je pobjesnila na policiju, morao je reagirati i ministar Božinović, a priča je dobila epilog tek ovih dana, kad je definitivno ustanovljeno da je djevojčica i dalje u Siriji i da nikad nije ni otišla iz nje, da joj Ghazi vjerojatno nije otac, i da se samo služio njenim dokumentima kako bi manipulirao. Usto, Ghazi je trenutno u Nizozemskoj, nakon što je odbio zatražiti azil u Hrvatskoj. Zanimljivo je kako su mediji kad je pobjegao iz hotela Porin kad se priča počela razmotavati uporabili riječ “udaljio” umjesto “pobjegao”. Prethodno je azil zatražio i u Crnoj Gori te u Bosni Hercegovini, ali nije čekao rješenje nego je krenuo dalje.

Vijci Saše Lekovića 

Maja Sever je, za razliku od Relotiusa, i dalje rado viđen gost na HRT-u, gdje nastupa kao zaštitnik potrebitih i obespravljenih. Kad smo kod toga – i Leković, bivši predsjednik HND-a koji joj je nagradu dodijelio, je svojevremeno dignuo zemlju na noge rekavši kako su ga pokušali ubiti prepilivši mu vijke na kotaču, što mu je rekao njegov automehaničar negdje u Srbiji. Policija se nakon što je vijest došla u medije zainteresirala za slučaj, ali Leković je onda odustao od cijele priče i nikad više o tome nismo ništa čuli.

Šprajcov Tuđman izdajica

Objavu Maje Sever je kritizirao Zoran Šprajc s RTL-a, također “Novinar godine” godinu dana prije nje, koji joj je poručio,”Draga @SeverMaja po malo zdravog razuma i opreza u tumačenju (oskudnih) činjenica ne moraš ići na teren. To ili imaš ili nemaš. Ali nije bed i ako nemaš pa nađeš na terenu.” No ni on nije bio imun na takve stvari. Doduše, za razliku od Maje Sever, on nije tendenciozno tumačio oskudne činjenice već, recimo, namjerno izmanipulirao Tuđmanov razgovor sa zapovjednikom Vukovara Milom Dedakovićem-Jastrebom. Ispalo je da bešćutni Tuđman vraća vukovarsku djecu u okupirani grad i ne želi razgovarati sa Dedakovićem nego mu odgovara da mu sve što ima faksira. Naravno, kontekst toga je bio dokazati da je Tuđman “Izdao Vukovar”. No cjelovita snimka je pokazala drukčiju priču.

Doduše, bilo je to davno, u vrijeme dok je još radio na HRT-u, no zato je relativno nedavno, u emisiji RTL Direkt najavio prilog o iskapanjima žrtava komunista-antifašista u Gračanima, implicirajući da su svi tamo ubijeni “okupatori i domaće izdajice” iako su tamo nakon rata  dobrim dijelom ubijani civili, naravno bez suđenja.

Hedlova nepostojeća odluka suda koju je donijela sutkinja koja u tom predmetu nije sudila

Potom, tu je “legendarni” Drago Hedl. On je više puta osuđivan za klevete i laži, a posljednja presuda u iznosu većem od sto tisuća kuna bila je za izmišljenu priču o uglednim Osječanima koji su sudjelovali u dječjoj prostituciji. Drago Hedl je, pogađate već – nagrađivani novinar, dobitnik nagrade za životno djelo. Koju je dobio od iste ekipe koja je nagradila i Maju Sever i Zorana Šprajca.

No možda i zanimljivija je bila presuda iz 2013., kad je osuđen na plaćanje 30 dnevnih dohodaka i uvjetno na godinu dana, jer je “kao novinar dnevnih novina Jutarnji list u namjeri da naškodi časti i ugledu privatne tužiteljice Irene Lenić iznio neistinite tvrdnje.”

U obrazloženju presude piše kako je Hedl o sutkinji Lenić iz Bošnjaka objavio tri članka, “Skandalozna sutkinja – Riješila spor u sudnici dok u njoj nije bilo ni stranaka ni odvjetnika”, te tekstu “Djeca ostala bez imovine jer nije pozvan grafolog”. U prvospomenutom, između ostalog, navodi se kako je Lenić “donijela 16. srpnja 2009. presudu, a da uopće nije održala glavnu raspravu… na osnovi koje je dr. Zlatko Pinjuh dobio otkaz.” Ona je u svome iskazu te tvrdnje demantirala, te istaknula kako je “okrivljeni namjerno prešutio da je Županijski sud njenu presudu potvrdio i da je Ustavni sud odbio ustavnu tužbu.”

U obrazloženju presude se navodi kako je Hedl “svjesno iskrivljavao činjenice koje su mu bile poznate”, te da “manipulira percepcijom čitateljstva”. Usto, u presudi piše da “razmjeri neistinitosti sadržaja objavljenog u članku idu tako daleko da se tvrdi da je tužiteljica donosila odluku u predmetu u kojemu uopće nije sudila, niti je donesena takva odluka“.

To je tek mali dio onih koji su pisali “lažne vijesti”, možda bi tu trebalo istaknuti i Dežulovića koji je svojevremeno ostao bez posla jer je jednoj grupi ljudi koja je javnosti podastrijela pismo protiv splitske povorke homoseksualaca stavio u usta, odnosno u njihov manifest, nešto što je privatno rekao jedan od njih, pa onda to još nadogradio do apsurda. I brojni drugi. No ostanimo za sad na ovima, a ni ubuduće dezinformacija i lažnih vijesti sasvim sigurno neće nedostajati.

Izvor: narod.hr