Tragom ekscesnog mandata smijenjene dekanice: Mobing u knjižnici FFZG-a

Foto: Fah

U trenutcima kad se mainstream mediji (Večernji list, Srednja, Telegram, Tportal itd.) zdušno stavljaju na stranu suspendirane dekanice Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Vesne Vlahović Štetić, slučaj mobbinga koji se sustavno provodio nad jednim od zaposlenika Knjižnice Filozofskoga fakulteta može zorno ilustrirati mandat suspendirane uprave koji je po svojemu ekscesnom karakteru bez premca u bližoj i daljoj povijesti zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta.

S dopuštenjem uredništva u cijelosti prenosimo tekst objavljen u listopadskom broju hrvatskih sveučilišnih novina „Universitas“ (http://www.unizg.hr/fileadmin/universitas/131/universitas.php#page/8), koje u zadnjih nekoliko brojeva iscrpno i dokumentirano govore o događanjima na Filozofskom, o kojima u drugim medijima vrijedi zakon šutnje.

Mobing u knjižnici Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Ekscesna događanja u mandatu dekanice Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. Vesne Vlahović-Štetić koja je u srpnju ove godine, nakon pravomoćne sudske presude za mobing, smijenjena s te dužnosti, nisu mimoišla ni neke manje vidljive radne jedinice Fakulteta, a među njima zapaženo mjesto svakako zauzima upravljački kaos i šikaniranje zaposlenika u fakultetskoj Knjižnici. Donosimo priču o sustavnom i kontinuiranom mobingu nad zaposlenikom knjižnice FFZG-a Berislavom Čovićem.

Dr. Berislav Čović, “neprimjetni knjižničar koji je dospio u fokus Uprave fakulteta”, foto Branko Nađ

Budući da tijekom prekinutog mandata suspendirane dekanice Vlahović-Štetić voditeljica Knjižnice Filozofskoga fakulteta Višnja Novosel nikada nije propuštala svima priopćiti da upravo Knjižnica uživa najveću potporu Uprave Fakulteta, potrebno je pogledati kako je ta potpora izgledala u slučajevima onih osoba koje su iz različitih razloga smatrane nepodobnima. O tome može posvjedočiti slučaj Berislava Čovića, privremenog voditelja Zbirke stare i rijetke građe – RARA, koji je zbog sustavnog mobinga koji su nad njim provodili Uprava Filozofskog fakulteta, na čelu s dekanicom Vlahović-Štetić, i voditeljica Knjižnice Višnja Novosel bio prisiljen zatražiti zaštitu Rektora.

Dr. Berislav Čović zaposlen je na Filozofskom fakultetu od 16. lipnja 2014. g. kao zamjena na određeno vrijeme za voditeljicu Zbirke stare i rijetke građe – RARA koja je bila na rodiljnom dopustu. Svoj je posao uredno i neometano obavljao pune tri godine, točnije do javljanja na javni natječaj za radno mjesto I. vrste – diplomirani knjižničar, raspisan 30. lipnja 2017. g. (NN 62/2017). Natječaj je raspisan nakon što je 23. siječnja 2017. g. dobivena suglasnost Sveučilišta u Zagrebu za radno mjesto voditelja Zatvorenog spremišta Knjižnice na kojemu je dotad bila zaposlena druga osoba koja je napustila ustanovu.

Prezime kao uteg

Natječaj je pokrenut u vrijeme turbulentnih zbivanja u kojima je bio smijenjen dekan prof. Vlatko Previšić, a za obnašatelja dužnosti dekana kratko vrijeme bio imenovan prof. Željko Holjevac. Na natječaju, na koji se javio veći broj kandidata, od kojih je njih 14 pozvano na razgovor, u konačnici je izabran diplomirani knjižničar Berislav Čović, s kojim je Filozofski fakultet sklopio ugovor o radu 25. rujna 2017. g., dakle nekoliko dana prije nego što će dužnost dekanice preuzeti prof. Vesna Vlahović-Štetić.

Premda se promjenom Uprave Filozofskoga fakulteta nisu trebale događati nikakve promjene u pravno okončanim natječajnim postupcima, za Berislava Čovića od listopada 2017. započinje period stalnog uznemiravanja na poslu, šikaniranja i mobinga koji u kontinuitetu traje do danas.

Teško je dokučiti čime se to Berislav Čović zamjerio suspendiranoj Upravi Filozofskog fakulteta i potaknuo je da prema njemu pokrene različite oblike uznemiravanja. Za to postoji više mogućih razloga, a sudeći po ustrajnosti i temeljitosti zlostavljanja, nije isključeno da se radi o kumuliranim razlozima. Moguće je da je jedan od razloga bio prvi sastanak zaposlenika Knjižnice s tada novoizabranom dekanicom Vlahović-Štetić kojem je, predstavljajući se, rekao da je izabran na radno mjesto voditelja Zatvorenog spremišta na koje još nije raspoređen, ali da to uskoro očekuje. Je li mogući razlog bio taj da ga je suspendirana dekanica, temeljem njoj znanih razloga, smatrala poklonikom bivše Uprave? Ili je možda razlog isto prezime koje dijeli s prorektorom prof. Antom Čovićem, s kojim je kuloarski doveden u najdirektniju rodbinsku vezu, dok u stvarnosti njihova povezanost proistječe iz činjenice da mu je, kao profesoru filozofije i religijskih znanosti, prof. Ante Čović bio mentor na doktorskom studiju filozofije? Najvjerojatnije je odium prezimena bio dodatno pojačan preuzetim mentorstvom.

Ako se i ne zna precizan odgovor na to pitanje, neospornom ostaje činjenica da je, odmah po preuzimanju funkcije dekanice Filozofskoga fakulteta, prof. Vlahović-Štetić krenula u otvoreni sukob sa Sveučilištem u Zagrebu, tadašnjim i sadašnjim rektorom Damirom Borasom, te da je istodobno pokrenula zlostavljačke aktivnosti protiv profesora Čovića, zbog čega je u konačnici pravomoćno osuđena te smijenjena s dužnosti dekanice. S time se vremenski preklopilo okončanje natječaja i izbor Berislava Čovića za voditelja Zatvorenog spremišta u Knjižnici Filozofskoga fakulteta i motivacijski sinkroniziralo onemogućavanje da tu dužnost preuzme.

Osmišljeno i trajno mobingiranje

Od njegova izbora za voditelja Zatvorenog spremišta preko noći se mijenja retorika tadašnje v. d. voditelja Knjižnice Irene Kranjec, više knjižničarke, koja mu upućuje najprije usmene prijekore i izraze omalovažavanja, a onda i otvorene prijetnje o budućnosti koja ga čeka, čime započinje sustavno šikaniranje i stigmatiziranje, i to ne samo od nje kao v. d. voditelja Knjižnice nego i od kruga njoj lojalnih zaposlenika Knjižnice. U vremenu koje slijedi Berislav Čović na svojoj će koži iskusiti kreativnu raznolikost manifestacija i oblika mobinga.

Već 5. listopada 2017. g., dakle, samo pet dana od ustoličenja nove Uprave, dekanici Vlahović-Štetić predana je peticija zaposlenika koji “spontano” dižu svoj glas protiv izbora Berislava Čovića na radno mjesto voditelja Zatvorenog spremišta, te traže poništenje natječaja. Peticiju operativno odrađuje nekolicina zaposlenika Knjižnice, no usprkos svesrdnoj agilnosti provoditelja, njome se ne uspijevaju prikupiti potpisi svih zaposlenika Knjižnice, što je očito bila namjera. Neki zaposlenici nisu bili spremni dati svoj potpis da se njime manipulira u nečasne svrhe, dok su drugi odbili sudjelovati u kampanji protiv kolege s kojim su dobro surađivali.

Kako peticija nije postigla zacrtani uspjeh, v. d. voditelja Knjižnice Irena Kranjec, 11. listopada 2017. g. obraća se dopisom dekanici tražeći od nje odobrenje da zbog potreba posla Berislav Čović ostane u Zbirci stare i rijetke građe – RARA, pravdajući taj zahtjev ničim potkrijepljenim objašnjenjem o nalazima državne revizije koja zahtijeva procjenu vrijednosti fonda, kao da to nitko drugi u Knjižnici Filozofskog fakulteta, u kojoj je zaposleno oko pedeset zaposlenika, nije u mogućnosti napraviti. Bio je to manevar kojim je trebalo onemogućiti njegov prijelaz na radno mjesto voditelja Zatvorenog spremišta. Kao što se i očekivalo, dekanica žigom i potpisom odobrava taj zahtjev, presuđuje natječaju i dokazuje da su kratak dopis i njezin potpis dovoljni da se izvan snage stavi zakonski proveden natječaj i njegov rezultat.

Onemogućavanje Berislava Čovića da preuzme dužnost na koju je izabran u legalnom natječajnom postupku dobilo je i medijsku potporu u članku koji dežurni porte-parole nove uprave objavljuje 11. studenoga 2017. na portalu H-Alter. Članak osim pružanja potpore nelegalnim radnjama nove uprave ima i zlostavljačku funkciju javnog sramoćenja, stvaranja pritiska i osjećaja straha kod neželjenog izabranika. Među ostalim, članak razotkriva i potvrđuje neke motive zlostavljanja Berislava Čovića o kojima smo prethodno tek nagađali: „Da slučaj bude zanimljiviji, izabrani pristupnik nosi isto prezime kao trenutni prorektor Ante Čović, a prst sudbine poigrao se i time da je Holjevčevom izabraniku za radno mjesto knjižničara Berislavu Čoviću mentor na njegovom doktorskom studiju Filozofije upravo Ante Čović.“ (https://www.h-alter.org/vijesti/tragom-demantija-kroz-sveucilisnu-divljinu)

Zaključno za ovaj dio priče vrijedi napomenuti da – premda je još 25. rujna 2017. g. potpisao ugovor o radu na neodređeno vrijeme i premda je u više navrata voditeljici Knjižnice Višnji Novosel upućivao usmene i pisane upite vezane uz raspoređivanje na novo radno mjesto, na koje nijednom nije dobio konkretan i decidiran odgovor – Berislav Čović do danas nije raspoređen na radno mjesto voditelja Zatvorenog spremišta Knjižnice Filozofskog fakulteta. Štoviše, nizom je akcija doveden u pitanje i njegov rad u Zbirci stare i rijetke građe – RARA, pa se može reći da se Berislav Čović u kratkom roku od skromnog knjižničara prometnuo u važnu osobu kojom se sustavno i koordinirano bavi Uprava Fakulteta, koja će tu zadaću sada delegirati na novoizabranu voditeljicu Knjižnice – Višnju Novosel.

Nezakoniti postupci smijenjene Uprave

Zanimljivo bi bilo proanalizirati te dokumentima potkrijepiti kako su za njezin dolazak na čelo Knjižnice Filozofskog fakulteta bile pokrenute višemjesečne aktivnosti na razini nekadašnjih povijesnih urota. Naime, najprije je dekanica Vlahović-Štetić raspisala natječaj (NN 102/2017, od 18. listopada 2017.) za izbor i imenovanje jednog izvršitelja na radno mjesto položaja I. vrste – rukovoditelja odsjeka u središnjoj službi, voditelja Knjižnice na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na određeno vrijeme, u punom radnom vremenu suprotno važećem Zakonu o knjižnicama (čl. 20., st. 9).

Zatim je, neistinito prikazujući podatke u izvješću o izboru, pogodovala i omogućila pribavljanje protupravne imovinske koristi, zloupotrebljujući položaj i ovlasti dekanice. Na potvrđivanje Fakultetskog vijeća dala je zaključak Povjerenstva kojemu je, uz prodekanicu doc. Zrinku Božić Blanušu, te knjižničarku Sanju Bezlaj Ilijić, sama prvi član, a kojim se za voditeljicu Knjižnice izabire Višnja Novosel, koja u stvarnosti, jedina od četiri prijavljene kandidatkinje ne zadovoljava uvjete propisane važećim Zakonom o knjižnicama i Pravilnikom o uvjetima i načinu stjecanja zvanja u knjižničarskoj struci, te Pravilnikom o radu Knjižnice Filozofskog fakulteta. Ona, naime, jedina nema položen stručni ispit za diplomiranog knjižničara, pa time ni stečeno potrebno stručno knjižničarsko zvanje. Važno je spomenuti da, ako dekanica i prodekanica nisu posjedovale odgovarajuće znanje o odredbama važećeg Zakona o knjižnicama, sigurno ga je posjedovala treća članica povjerenstva, Sanja Bezlaj Ilijić koja je, sve da su druge dvije bile u neznanju ili zabludi, trebala skrenuti njihovu pozornost na nepoštivanje temeljnoga zakona To se međutim nije dogodilo, što potvrđuje kolektivnu umiješanost i usklađeno djelovanje svih članica Povjerenstva, na čelu s dekanicom Vlahović-Štetić, u toj natječajnoj spletki.

Upravo je dekanica zakonski odgovorna što u potpisanom zaključku Povjerenstva izrijekom stoji da sve kandidatkinje, pa i Višnja Novosel, ispunjavaju uvjete propisane Zakonom, čime se Višnju Novosel lažno predstavilo kao diplomiranu knjižničarku, što će ona postati tek mjesecima nakon izbora. Čini se da se za ovaj slučaj zainteresiralo i Državno odvjetništvo.

Dr. Berislavu Čoviću ovaj će izbor donijeti dugoročne posljedice sustavnog i raznolikog uznemiravanja koje će nad njim provoditi novoizabrana voditeljica Knjižnice Filozofskoga fakulteta Višnja Novosel te pojedini njoj umilni zaposlenici Knjižnice.

Uznemiravanje pod njenom palicom započinje već krajem 2017. i to najprije pojačanim nadzorom i kontrolom izvršavanja njegovih radnih zadataka, čemu nije izložen ni jedan drugi zaposlenik Knjižnice. Njegov dolazak na rad, prisutnost na poslu i obavljanje radnih zadataka neprekidno se kontroliraju. Psihozi pritiska i kontrole pridonose i glasine koje se o njemu, do pred kratko vrijeme nezamjetljivom zaposleniku, sada nezaustavljivo šire. Prikazuje ga se kao lošeg radnika, sklonog konfliktima, koji slabo surađuje s kolegama, i to posebice s onima u Zatvorenom spremištu i u prizemlju Knjižnice, što mu voditeljica Knjižnice predbacuje u mailovima koje mu šalje.

Zaposleniku zabranjeno usavršavanje

Od proljeća 2018. Berislav Čović počinje dobivati stalno nove zadatke s fiksnim, kratkim rokovima izvršenja, kojima se od njega traži da u nekoliko tjedana ili mjeseci obavi poslove koji godinama nisu izvršavani, te da izvještava o uspješnosti njihove provedbe. Također, voditeljica Knjižnice Višnja Novosel stalno ga poziva na brifinge gdje mu upućuje prijekore i iznosi negativno mišljenje i kritike o njegovu radu, ali i zadaje stalno nove zadatke, pa i onda kad je okružen drugim zaposlenicima i korisnicima Knjižnice, dovodeći u neugodnu situaciju ne samo njega nego i sve prisutne. Istodobno, sustavno mu se uskraćuje, drugim zaposlenicima Knjižnice zagarantirana i dostupna edukacija, zbog čega se u više navrata žali voditeljici Knjižnice, ali ne uspijeva ishoditi dozvolu da prisustvuje nekom obliku edukacije, što je vidljivo iz mailova koje mu ona šalje, odbijajući njegove pokušaje da s njezinim blagoslovom sudjeluje u stalnom stručnom usavršavanju knjižničara.

Premda se nastoji odmaknuti od bilo kakve konfliktne situacije i ne poticati je, Berislav Čović nedvojbeno uviđa ozbiljnost situacije koja izlazi iz okvira osobnih odnosa i svakim se danom potvrđuje kao zacrtani projekt u kojemu se nad njim na različite načine s predumišljajem vrši i planski i metodično provodi uznemiravanje, koje stvara pritisak s kojim se sve teže nosi i kojemu se sve teže može sam oduprijeti, pa po savjetu odvjetnika, kojemu se obraća, počinje voditi dnevnik događanja usmjerenih protiv njega.

Isključenost i podcjenjivanje kulminiraju u jesen 2018. g., kada se Zbirka za staru i rijetku građu – RARA za koju je dr. Berislav Čović odgovoran, s trećeg kata Knjižnice, iz prostora koji je projektom zgrade Knjižnice Filozofskoga fakulteta i smjernicama za uspostavu jedinstvene knjižnične službe Filozofskog fakulteta bio predviđen i projektiran kao namjenski prostor upravo za smještaj stare i rijetke građe, premješta u Zatvoreno spremište, a njezine se police rastavljaju i odnose.

Svjesno ugrožavanje vrijedne nacionalne baštine

Premda je Berislav Čović zatražio pisanu odluku o premještanju Zbirke, ona mu nikad nije bila predočena, a jedino što je dobio jest usmeno objašnjenje voditeljice Knjižnice Višnje Novosel da se to radi prema zahtjevu dekanice Vlahović-Štetić i odluci Knjižničnog odbora od 11. rujna 2018. g. To se obrazlaže postojećim mikroklimatskim uvjetima za smještaj stare i rijetke građe na trećem katu, te potrebom da se prostorija u kojoj je dotad bila smještena Zbirka stare i rijetke građe – RARA, koja je imala 16 mjesta za rad korisnika, stavi u funkciju prostorije za grupni rad i sastanke. Neko vrijeme prostoriju su, nakon što je iz nje iznesena knjižnična građa, studenti doista koristili za grupni rad, a profesori za održavanje različitih sastanaka, nastave, održavanje ispita, predstavljanja projekata i druga okupljanja, no nakon što se pokazalo da su mikroklimatski uvjeti neprikladni i za te namjene, te da glasan govor ometa druge korisnike u čitaonici, prostorija se uskoro prestala koristiti i u te svrhe, a danas služi kao prazan prostor, odnosno kao karantena za korištene knjige.

Premda je i tadašnja tehnička voditeljica zgrade mr. sc. Ratimira Šimundić u više navrata upozoravala voditeljicu Knjižnice da se premještanje Zbirke za staru i rijetku građu – RARA radi neovlašteno, rijetka i vrijedna građa s obilježjima kulturnog dobra i neprocjenjive vrijednosti preseljena je u Zatvoreno spremište, gdje joj nije osigurana potrebna skrb i nadzor, niti je osiguran za nju odgovarajući smještaj kao ni prostor za rad korisnika.

Ipak, tom su se selidbom građe ostvarili važni preduvjeti iz plana dekanice Vlahović-Štetić da se i Berislava Čovića, kao privremenog voditelja Zbirke sada može premjestiti u neki drugi prostor, te da mu se u novim radnim okolnostima ne dodjeljuje jasno radno zaduženje. Njegovo je radno mjesto sada u prostoriji koju koristi veći broj knjižničara kao i praktikanti koji rade za različite zbirke. Ovdje su bitno slabiji uvjeti za rad, jer je stalo izložen buci razgovora, telefona i drugih uređaja, a dodjeljuju mu se radni zadaci i poslovi u svezi s dijelom fonda nad kojim on nema većih ingerencija, pa ih je gotovo nemoguće obavljati. Uz to, dodatno se oformljuje lista osoba koje su uz njega zadužene za cirkulaciju građe iz Zbirke za staru i rijetku građu – RARA, čime mu se gotovo u potpunosti ukida nadležnost nad Zbirkom, koja prelazi na druge zaposlenike, a njega se stavlja pod njihov nadzor. Time je doveden u situaciju da je odgovoran za dio iznimno vrijednog fonda nad kojim je istovremeno izgubio ingerencije voditelja.

Udžbenički primjer mobinga na radnom mjestu

Nakon osvještavanja spomenutih događaja, bez obzira na njegovo opredjeljenje o potrebi izbjegavanja svakog sukoba, Berislavu Čoviću je postalo jasno da se odluke dekanice te ponašanje voditeljice knjižnice više ni na koji način ne mogu objasniti konceptualnim razlikama u poimanju zadaća Zbirke za staru i rijetku građu – RARA, osobnim nesporazumima, ili emotivnim doživljavanjem proteklih događaja na Fakultetu nego da se radi o razrađenom projektu kojemu je cilj da trajno rastućim pritiscima bude doveden u neizdrživo stanje te naveden na davanje otkaza i napuštanje radnog mjesta.

Pod tim vidom dr. Berislav Čović obratio se 25. veljače 2019. rektoru Sveučilišta u Zagrebu predstavkom pod rječitim naslovom „Izraz zabrinutosti zbog premještanja Zbirke stare i rijetke građe – RARA u Knjižnici Filozofskog fakulteta i zbog mobinga kojemu sam u tom kontekstu izložen“. Dirljiva je činjenica da dr. Berislav Čović u ovoj predstavci od rektora na prvom mjestu traži zaštitu Zbirke rijetke i stare građe, a tek na drugom mjestu zaštitu dostojanstva osobe. Dopis rektoru završava riječima: „ Poštovani gospodine Rektore, obraćam Vam se u nadi da ćete svojim autoritetom i ovlastima iznaći načina da zaštitite neprocjenjivu kulturnu vrijednost Zbirke rijetke i stare građe kao i dostojanstvo moje osobe kao prezimenom nepodobnog i nesuđenog njenog voditelja.“

Ovaj je slučaj prepun ponižavanja, isključivanja i sustavnog uznemiravanja, zbog čega je, naposljetku, zatražena i pravna pomoć, pri čemu, uz zaposlenika, visoku cijenu plaća i nacionalna kulturna i znanstvena baština. Slučaj svjedoči u kojoj je mjeri suspendirana dekanica prof. Vesna Vlahović-Štetić kao, paradoksalno, osoba odgovorna za provedbu zakona na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, bila spremna koristiti nedozvoljene radnje kako bi uspjela zauvijek odgoditi provedbu regularno provedenog natječaja za voditelja Zatvorenog spremišta Knjižnice Filozofskoga fakulteta. Neshvatljivo je da je njezina procjena o krivom prezimenu i krivoj strani bila dovoljan razlog za ovako nemilosrdan i dugotrajan obračun.

Opisani slučaj zlostavljanja dr. Berislava Čovića, bez obzira što djeluje duboko uznemirujuće, bilo je potrebno i nužno iznijeti pred širu javnost, ponajviše stoga što se radi o gotovo udžbeničkom primjeru mobinga na radnom mjestu, koji kao takav može poslužiti ne samo za lakše prepoznavanju ove sociopatološke pojave nego i za ohrabrivanje žrtava da u općem i osobnom interesu ustraju u pružanju otpora.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/universitas