Predrag Fred Matić, SDP-ov europski zastupnik i zagovornik takozvanog prava na pobačaj, preminuo je 23. kolovoza. Obitelj je Matića otpratila po katoličkom obredu. Mnogi su postavili pitanje zašto je tome tako ako je Matić za života bio osvjedočeni zagovornik pobačaja na zahtjev? K tome je i svake prve subote u mjesecu ometao javnu molitvu krunice čime je također izazivao javnu sablazan? Osim toga, prihvaćao je i aktivno podupirao LGBT ideologiju. Stoga, vjernici, ali i nevjernici, pitali su se zašto je imao katolički obred sprovoda? Može li se sprovod uskratiti i u kojem slučaju? Što je Matić govorio o Crkvi i vjeri za života?
> Preminuo Predrag Fred Matić, bivši ministar i protagonist krajnje lijeve politike
Kako Crkva definira sprovod?
Prema Katekizmu Katoličke Crkve (KKC) „kršćanski pogreb je liturgijsko slavlje Crkve. Crkvena služba ovdje ide za tim da izrazi djelotvorno zajedništvo s pokojnikom, da u njemu sudjeluje okupljena zajednica te da joj navijesti vječni život“ (1684). Red sprovoda sadrži četiri glavna dijela: Pozdrav zajednice, Služba riječi, Euharistijska žrtva i Oproštaj.
„Kršćanin koji umire u Kristu na koncu svoga zemaljskog postojanja dolazi do ispunjenja novoga života započeta krštenjem, osnažena potvrdom i hranjena euharistijom, predokusom nebeske gozbe. Smisao kršćanske smrti očituje se u svjetlu smrti i uskrsnuću Krista, naše jedine nade; kršćanin koji umire u Kristu Isusu ‘naseljuje se kod Gospodina’ (2 Kor 5,8)“. Sprovod i pokop djela su kršćanskog milosrđa. Rijetko kada će se dogoditi uskrata katoličkog obreda nekom pokojniku.
> Znate li za ove prljavštine UDBA-e oko smrti i sprovoda kardinala Stepinca?
Što kaže Zakonik kanonskog prava?
Zakonik kanonskog prava u kanonima 1184 i 1185 propisuje u kojim se slučajevima uskraćuje kršćanski sprovod. „Crkveni sprovod treba da se uskrati, osim ako su prije pokazali neke znakova kajanja: 1. općepoznatim otpadnicima od vjere, krivovjernicima i raskolnicima; 2. onima koji su izabrali spaljivanje svoga tijela radi razloga protivnih kršćanskoj vjeri; 3. ostalim očitim grešnicima kojima nije moguće dopustiti crkveni sprovod bez javne sablazni vjernika“.
„Ako ima neke dvojbe, neka se traži savjet mjesnog ordinarija, čijeg se suda treba držati“ (Kan 1184). „Onomu kome je uskraćen crkveni sprovod treba da se uskrati i svaka sprovodna misa“ (Kan 1185). Biskupi kažu i sljedeće: „Da se izbjegne zbunjenost vjernika, u nekim slučajevima bilo bi prikladno obaviti sprovod veoma trijezno pa i bez mise: npr. u slučaju samoubojstva ili u slučaju pokojnika, formalno odijeljenog od crkvene zajednice, koji nije očitovao nikakvu volju pomirenja“ (Direktorij, br. 245). Nadalje, biskupi naglašavaju i kako je potrebno vjernike „poučavati o smislu kršćanskog sprovoda i ujednačiti pastoralnu praksu“. U suprotnom, „kriteriji i postupci smućuju i sablažnjavaju vjernike“.
> Svetogrđe u katedrali tijekom sprovoda transaktivista: Crkvi prešućene informacije
Stajališta Matića o vjeri i Crkvi
Fred Matić je za života govorio kako „poštuje Crkvu, ali svećenike vrlo malo“. Međutim, prije gotovo dva desetljeća u jednom razgovoru s fra Ivanom Penavom, Matić je otkrio kako vjeruje u Boga. Svjedočio je o snazi vjere za vrijeme bitke za Vukovar i boravka u logoru.
U intervjuu iz 2006. rekao je: „Vjera u Boga je velika stvar. Kad smo se našli tamo u Vukovaru, u onome okruženju, ostavljeni od svih, onda smo mogli vjerovati samo u jednu osobu, u jednu moć koja nas nije ostavila, a to je Bog“. Svećenika Antu Perkovića, župnika iz Borova Naselja, smatrao je duhovnim pastirom branitelja, dok je onaj vojni bio Blago Zadro. Prepričao je i kako su se u logoru branitelji zajedno molili sv. Antunu.
Bilo je to prije ulaska u politiku. Jesu li se stajališta i vjera u Boga promijenila s protokom vremena, teško je reći. Sudeći po izjavi o poštivanju Crkve i komentarima koje je davao proteklih godina, Matić je bio kritičar biskupa i onog dijela klera za koji je smatrao kako „ne rade posao za koji ih je Isus instalirao“.
U komentaru vezanim za pedofiliju u Crkvi rekao je: „Crkva je puno starija od Komunističke partije, ali su očito uzeli od komunista glasovitu pojavu ‘osuditi, druga sačuvati’“. Crkvu je i optuživao da vodi državu i da joj je u interesu da HDZ bude na vlasti. Taj odnos nazvao je simbiozom od koje i Crkva i HDZ imaju koristi. Možda bismo ga mogli definirati kao onog vjernika koji „vjeruje u Boga, ali ne u Crkvu“?
> Predrag Matić umro je od žuči, po žuči će ga mnogi i pamtiti
Abortus, LGBT ideologija i prosvjedi Matića protiv javne molitve krunice
Matić je bio inicijator i kreator politika koje nisu poštivale temeljno ljudsko pravo na život. Crkva je u ovom pitanju vrlo jasna. Zatim, potpora LGBT ideologiji također je u očima Crkve apsolutno nedopustiva jer se kosi s Božjim naumom za čovjeka. LGBT pokret razara i čovjekovu dušu i tijelo. Katolik koji odbija slijediti nauk Crkve po tim pitanjima nalazi se u stanju teškoga grijeha.
Matić je svake prve subote u mjesecu ometao i javnu molitvu krunice, prometnuvši se tako u zaštitno lice agresivne kampanje protiv molitelja. Sve te aktivnosti, koje su između ostalog vezane i uz Crkvu i katoličko učenje, Matića su nedvojbeno stavljale u direktan sukob s Crkvom. Stoga, „javna sablazan“, koja se spominje u Zakoniku kanonskog prava, na dan sprovoda Freda Matića bila je potpuno opravdana i razumljiva.
> Pogledajte tko je sve bio na sprovodu Predraga Freda Matića
Je li se Matić ispovjedio, pokajao i primio bolesničko pomazanje?
Legitimno je postaviti pitanje je li Matić primio sakramente prije smrti. Ako nije, uskrata katoličkog sprovoda u njegovom slučaju bi po Zakoniku bila ne samo opravdana, već i nužna. Informacije o posljednjim Matićevim danima nisu izašle u javnost kao u slučaju pokojnog Josipa Manolića, dugogodišnjeg komunističkog dužnosnika kojeg se povezivalo sa zločinima jugoslavenskog režima. Božje milosrđe čovjeka može spasiti u posljednjem trenutku od 100 godina života ako vjernik iskaže kajanje i zatraži sakramente. Nije nemoguće da se i Matić u posljednjim danima obratio vjeri i Crkvi. Tada bi križ i svećenik na sprovodu bili sasvim normalna i opravdana pojava.
Ekskomunikacija u slučaju pobačaja
Postavlja se i pitanje ekskomunikacije zbog stavova i politika Matića koje su bile u potpunoj opreci s učenjem Crkve. Zakonik kanonskog prava kaže: „Izopćenje – ekskomunikacija – privremeno je isključenje iz aktivnog crkvenog zajedništva člana Crkve koji se teško ogriješio. To isključenje ima određene pravne učinke koji su zakonom utvrđeni i ne mogu biti odvojeni jedan od drugoga, ali izopćeni ostaje pasivnim članom Crkve, jer on nije isključen iz Crkve, nego samo iz aktivnog zajedništva vjernika“.
U dijelu gdje se spominje pobačaj piše: „Oni koji poduzmu nešto da se pobačaj izvrši, ako do učinka dođe, upadaju u kaznu izopćenja“. Taj se dio svakako odnosi i na političare koji donose i zagovaraju zakone koji ne štite ljudski život.
> Matić je do samog kraja ostao saveznik kulture smrti i LGBT ideologije, kako je i obećao
Treba reći da je cilj ekskomunikacije pokušati popraviti grešnika kojem se uskraćuju duhovna dobra, odnosno sakramenti i blagoslovi. Ekskomunikacija se može poništiti ukoliko grešnik „odustane od tvrdokornosti“.
KKC pod brojem 1463 navodi: „Neki posebno teški grijesi kažnjavaju se izopćenjem (ekskomunikacijom), najstrožom crkvenom kaznom, koja zabranjuje primanje sakramenata i vršenje određenih crkvenih čina; stoga, odrješenje od njih, po crkvenom pravu, mogu podijeliti samo papa, mjesni biskup ili od njih ovlašteni svećenici. U slučaju smrtne pogibelji, svaki svećenik, pa i neovlašteni za ispovijedanje, može odriješiti od svakoga grijeha i svakog izopćenja“.
Slučaj Borisa Šprema
Slučaj sličan ovom Matićevom dogodio se prije nešto više od 10 godina. SDP-ov predsjednik Hrvatskog sabora Boris Šprem preminuo je 2012. godine. Prije smrti, Šprem je izrazio želju za katoličkim sprovodom. Iako se cijeli život deklarirao kao ateist, u posljednjim danima okrenuo se vjeri. Poznato je kako je zatražio ispovijed i posljednju pomast.
> Najviše ste čitali: O smrti Predraga Freda Matića i svetogrđu u Rijeci
Josip Broz Tito također?
I komunistički diktator Josip Broz Tito je navodno u ljubljanskoj bolnici 1980. zatražio razgovor s duhovnikom, odnosno svećenikom. U knjizi „Čudesni život Josipa Broza Tita“ slovenski književnik Žarko Petan napisao je kako je Broz zatražio razgovor sa svećenikom. Tita je nadvodno posjetio vlč. Franček Križnik koji je iste godine poginuo u prometnoj nesreći u Njemačkoj, što je izazvalo brojne kontroverze i pojavu raznih teorija. Je li se Tito tada ispovjedio, o čemu je, ako je, uopće i razgovarao sa svećenikom, do danas nije sasvim jasno.
