Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel komentirao je nedavno činjenicu da će u sklopu projekta Rijeka 2020. – Europska prijestolnice kulture 2020. biti i podprojekt obilježavanja povijesnih naziva ulica u centru Rijeke u sklopu kojega bi se na promotivnim pločama na ulazima u grad trebao naći talijanski naziv – “Fiume” te ime talijanskog protofašističkog političara, koji je nakon Prvog svjetskog rata zauzeo Rijeku – Gabriela D’Annunzia.
Na pitanje je li pristao na postavljanje ploča s nazivima ulica na talijanskom zbog političkog pritiska i potpore nekolicine vijećnika, odgovorio je da nije ustuknuo ni pred kalašnjikovima i bombama, a kamoli pred pritiskom vijećnika. Naglasio je da se ne radi o dvojezičnosti, niti o talijanskim nazivima, niti o odnarođivanju ili vrijeđanju te da se poštuju svi propisi.
Na pitanje kako kao antifašist promišlja o prisutnosti imena fašista Gabrielea D’Annunzia u programu EPK 2020., Obersnel je rekao da se u sklopu projektnog pravca “Doba moći” želi prikazati niz događaja iz bliže povijesti, da se ne može ignorirati činjenica da je netko postojao i da je njegova vladavina rezultirala štetama i žrtvama te da se ne radi o programu kojim bi se Danuncio veličao, niti bi on na to pristao.
Tko je bio Gabriele D’Annunzio i što se dogodilo s Rijekom nakon I. svjetskog rata?
Talijanski političar Gabriele D’Annunzio bio je jedan od najznačajnijih pripadnika iredentističkog pokreta i duhovni inspirator Benita Mussolinija koji je nakon završetka Prvog svjetskog rata, kao samozvani predvodnik manjeg broja talijanskih vojnika zauzeo Rijeku.
Naime, status Rijeke u tom trenutku bio je još uvijek neriješen. Austro-Ugarska je prestala postojati, ali su se pregovori o budućem statusu Rijeke tek trebali nastaviti. U tim je trenutcima D’Annunzio na čelu 2000 vojnika, dezertera talijanske vojske ušao u grad Rijeku. Iako je službena Italija u tom trenutku pokušala zaustaviti D’Annunzijevo zauzimanje grada, poštujući odredbu s Pariške mirovne konferencije, prema kojoj su se talijanske postrojbe trebale povući iz grada, D’Annunzio ipak ostaje u Rijeci te u kolovozu 1920. proglašava Talijansku upravu za Kvarner s tzv. Kvarnerskom poveljom kao ustavom. Vlada u Rimu formalno je osudila D’Annunzija i ogradila se od njegova režima, no nije učinila ništa da ga ukloni s vlasti.
> Što je talijanski iredentizam, pokret kojemu je cilj pripojenje Istre i Dalmacije Italiji?
Takvo je stanje potrajalo do Rapallskog ugovora između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS potpisanog u studenom 1920., kojim je određeno da će Rijeka postati samostalna – Slobodna Država Rijeka.
Ubrzo nakon toga dolazi do sukoba talijanske vojske i D’Annunzija koji nije želio priznati Rapallski ugovor te je objavio rat Italiji. Nakon što je talijanska vojska bombaradirala Rijeku, nakon petodnevne bitke 1920. poznate kao Krvavi Božić i teških razaranja na području grada, D’Annunzio je poražen, te je morao iseliti iz Guvernerove palače. Strana dominacija hrvatskim krajevima time nije okončana.
U međunarodnoj će povijesti ostati zabilježeno da se upravo u Rijeci, prvi put u svijetu, ustrojio fašistički poredak. Sukladno tomu, D’Annunzio je bio prvi fašistički vladar u povijesti.
Slobodna Država Rijeka je samo formalno bila neovisna, dok je u stvarnosti bila pod jakim talijanskim utjecajem. Iako su Rapallskim sporazumom Kraljevina SHS i Italija utvrdile da ‘potpunu slobodu nezavisnost Države Rijeka i obavezale se da će to ‘vječno poštivati’, već 1924. Rijeku je anektirala tada već fašistička Italija.
Talijanizacija i zločini fašista na riječkom području
D’Annunzijeva vlast, a kasnije vlast talijanskih fašista u Rijeci bila je obilježena prisilnom talijanizacijom hrvatskog stanovništva. Tijekom Drugog svjetskog rata fašisti su počinili i brojne zločine nad hrvatskim stanovništvom.
Jedan od najtežih zločina počinjen je u selu Podhum blizu Rijeke, u općini Jelenje 1942. Nakon što su partizani ubili talijanski učiteljski bračni par Renzi, talijanski fašisti strijeljali su 12. srpnja 1942. sve zatečene muške stanovnike Podhuma starije od 14 godina. Nije poznat točan broj ubijenih, no spominje se i do 128 žrtava. U talijanske koncentracijske logore bilo je odvedeno 889 žitelja. Tri tisuće grla goveda i ovaca zaplijenjeno je, a 370 kuća i 124 gospodarskih zgrada opljačkano i do temelja spaljeno.
U Podhumu je prije Drugoga svjetskog rata živjelo 1329 stanovnika.
Prisilna talijanizacija, suzbijanje rada hrvatskih kulturnih i obrazovnih institucija te zločini nad hrvatskim stanovništvom bili su obilježja talijanske fašističke vlasti u hrvatskim krajevima, pa tako i na riječkom području.
Stoga je jasna i zabrinutost i uznemirenost do koje dolazi zbog najave da će se na promotivnim pločama u Rijeci naći i talijanski, službeni naziv Rijeke iz vremena D’Annunzijeve i kasnije fašističke vlasti – “Fiume”, kao i ime samog Gabriela D’Annunzia.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
