Josip Mičević Marušić iz Udruge Hrvatskih autobusnih prijevoznika gostovao je u Novom danu te je govorio je nesreći u kojoj je poginulo 10 kosovskih državljana.
“Svaki put kada vidim takvu autobusnu nezgodu uvijek se pitam čiji je autobus, jesu li stradali ljudi, koliko ih je stradalo i kako su službe reagirale. Ovo je strašna nezgoda, bilo je nekoliko takvih no ova je najnovija pa je digla pažnju u javnosti i svuda. Prvo treba dati sućut obiteljima poginulih, ozlijeđenima treba poželjeti brz oporavak, ali treba pohvaliti i hrvatske službe. To je strašna stvar, ali reakcija je bila odlična”, kaže za početak.
“Smiju voziti 9 sati, a odmor mora biti 11 sati”
Kaže kako dvojica vozača nisu dovoljna za put od 1830 kilometara.
“Je li ti bilo trećeg vozača u Njemačkoj? Koristi li se tu treći ili čak četvrti vozač od Srbije do Prištine? To tek treba vidjeti”, dodaje. Objasnio i kako vozači smiju voziti 9 sati dnevno, a 11 sati trebaju odmarati.
“U toku trajanja vože mora imati 4,5 sati vožnje, 45 minuta pauze i 4,5 sati vožnje. Tih 9 sati se može u iznimnim slučajevima rastegnuti do 10 i onda koristiti 10 sati odmora, sve je to mjerljivo tahografom”, objašnjava.
Ističe i kako se digitalni tahograf ne može prevariti, dok analogni ipak može. Odnosno, može ga se izbaciti iz vozila. “To je onda jedan od najtežih prekršaja, koji ja u svojoj praksi već dugo nisam vidio.
Ne mogu zaljučiti kakav je bio u ovom busu. Koliko je taj autobus star, mora li imati digitalni ili analogni tahogram – to se ne može reći na ove prve informacije”, kaže.
Tahografe kontrolira policija, carina i inspekcija cestovnog prometa.
“To je vrlo često. Skoro svakodnevno. U zadnjih desetak godina to je barem tri ili četiri puta tjedno kod jednog prijevoznika. To govorimo na području Hrvatske, ali i EU jer tih kontrola imate i kada izađete iz Hrvatske”.
Rekao je i kako je jako teško govoriti o uzrocima ove nesreće.
“Posljedice smo vidjeli, a o uzrocima ćemo tek vjerojatno biti obaviješteni nakon što policija obavi posao jer se to jednostavno može zaključiti iz tahografskog listića. Čak i da je bio listić, ako je bačen, to je već još jači dokaz krivnje.
U svakom slučaju, vozači su prvi pozvani da paze i na sigurnost putnika i prometa. Vozač je taj koji upravlja s vozilom, koji gleda na cestu i pazi na promet”.
“Vozač je odgovoran kao i poslodavac”
Dodao je i kako je problem što u Hrvatskoj nema dovoljno vozača.
“Ima dosta ljudi iz Srbije, Bosne. Ima puno stranaca jer ono što je našima u Njemačkoj, njima je to kod nas u Hrvatskoj. Ima dosta iz ovih krajeva gdje je blizu. Čovjek iz Bihaća radi oko Plitvica, recimo. Taj čovjek spava kod kuće, a radi u Hrvatskoj”, objašnjava.
O plaćama kaže i kako vozači, koji voze duge linije, imaju plaće i do 2000 eura, dok oni, koji voze domaće linije nemaju. Dodaje i kako ljudi i dalje za ovako duge dionice biraju buseve, a ne zrakoplove, prvenstveno zbog straha od letenja, ali i zbog cijene autobusne karte koja je i dalje značajnije jeftinija od avionske karte.
“Nijedna relacija nije pretjerana ako je popunjena s dovoljnim brojem vozača i ako je cijena karte dovoljna da sve ispadne u skladu s propisima”, rekao je.
O tome tko je u ovom slučaju odgovoran, kaže:
“Ja osobno smatra da je svatko osobno odgovoran za onu stvar koju je preuzeo. Ako smatraš da ne možeš, nemoj voziti. I po propisima i po praksi vozilo u cestovnom prometu je opasna stvar i to bi svi koji žele biti vozači trebali znati. Ovaj čovjek je sigurno odgovoran kao i poslodavac”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
