U Zagrebu je u 79. godini života preminuo hrvatski književnik, diplomat, prevoditelj i publicist Benjamin Tolić. Tolić je bio hrvatski diplomat u Švicarskoj u vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, te glavni urednik HINA-e.
Benjamin Tolić rodio se u Osoju u BiH Majka mu je ostala udovicom u Drugom svjetskom ratu. Osnovnu školu pohađao je u Donjim Andrijevcima, a studirao je germanistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. U Donjim Andrijevcima je upoznao svoju buduću suprugu Dubravku, s kojom je poslije zajedno studirao.
Emigracija u Beč tijekom studija
Tolić i supruga zajedno su emigrirali u Beč nakon što je objavljena 1967. Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika te su ondje nastavili studirati. U Hrvatsku se vraćaju 1970., u vrijeme Hrvatskog proljeća. Tada se Tolić zaposlio kao profesor njemačkog jezika te je uređivao Osmojezični rječnik za njemački jezik u Leksikografskom zavodu.
Bio je u hrvatskoj diplomaciji tijekom 1990-ih. Predsjednik RH Frano Tuđman imenovao ga je 30. ožujka 1995. za konzula, šefa Konzulata Republike Hrvatske u Švicarskoj konfederaciji, sa sjedištem u Zürichu. Promaknut je 22. studenog 1995. na višu diplomatsku funkciju, na dužnost generalnog konzula Republike Hrvatske u Švicarskoj Konfederaciji.
Odlukom predsjednika RH Franje Tuđmana, postavljen 1998. za veleposlanika u Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske.
Obnašao je dužnost glavnog i odgovornog urednika hrvatske novinske agencije HINA-e. Na tu dužnost je postavljen je u vrijeme HDZ-ove vlade Zlatka Mateše 1998., a obnašao ju je do razrješenja u vrijeme SDP-ove vlade Ivice Račana 2000. godine.
Kolumne, knjige, prevoditeljski rad
Pisao je kolumne za Hrvatsko slovo, hrsvijet.net, portal Hrvatskog kulturnog vijeća,javno.hr (sada dalje.com) i druge hrvatske portale. Objavio je šest knjiga, među kojima su i “Tko smo mi?”, “Sanaderova dionica”, “Vesele karmine” i “Kraj neovisnosti”.
S njemačkog jezika preveo je na hrvatski djela Wilhelma Reicha: “Spolna revolucija: prilog karakternoj samoupravi čovjeka” 1985., Gottfrieda Augusta Bürgera: “Pustolovine baruna Münchhausena” 1988., Hermanna Bahra: “Dalmatinsko putovanje” 1991., Maxa Schelera: “Ideja čovjeka i antropologija: izbor tekstova (suprevoditelj)” 1996. te Roberta Musila: “Pomutnje gojenca Törlessa” 2004.
Zastupljen je i u zbirci pjesama “Kroatia esperanta poemaro”.
Sudjelovanje u parlamentarnim izborima 2003., 2007. i 2011.
Kasnije se aktivirao u politici. Bio je kandidat na parlamentarnim izborima 2003. (na listi HIP-a i Hrvatskog bloka – pokreta za modernu Hrvatsku), zatim 2007. (na listi Jedino Hrvatska – Pokreta za Hrvatsku) te 2011. (na zajedničkoj listi Akcije za bolju Hrvatsku, Hrvatske demokršćanske stranke i Jedino Hrvatska – Pokreta za Hrvatsku), no nijednom nije izabran u Hrvatski sabor.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
