“Kolege su mi nekoliko puta posvjedočili kako su branitelji pjevali ‘I kad umrem pjevat će Slavonija‘ na prvoj crti obrane. Kroz tu činjenicu promatram Domovinski rat. Naš čovjek je branio svoje ognjište. Velikosrpska agresija teško je pala i poremetila neke odnose, koji doduše nikad nisu bili naročito idealni. Domovinski je rat učinio veliku stvar, ži(la)vost slavonskog čovjeka došla je do izražaja. Dao sam prilog svojim književnim radom, a mnoge stvari nisu ni danas riješene”, rekao je Miroslav Slavko Mađer u razgovoru za Glas koncila, prije tri godine.
Hrvatski književnik Miroslav Slavko Mađer preminuo je u petak u Zagrebu u 86. godini života, izvijestilo je u ponedjeljak Društvo hrvatskih književnika.
Miroslav Slavko Mađer rodio se 1. srpnja 1929. u Hrtkovcima, u Srijemu, osnovnu i srednju školu završio je u Vinkovcima, a 1955. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao profesor i ravnatelj Gradskog kazališta u Vinkovcima, a od 1965. na RTV-u Zagreb kao radijski urednik-dramaturg, te je prilagođavao književna djela za radio, televiziju i kazališta.
Autor je više zbirki pjesama, drama, novela, kratkih priča, eseja crtica, humoreska te knjiga za djecu.
Pripada književnoj generaciji koja se početkom pedesetih godina 20. stoljeća okupljala oko časopisa Krugovi (“krugovaši”), a prvu zbirku pjesama “Raskršće vjetra” objavio je 1955. godine. U svojim djelima izrazito je vezan za zavičaj, a veliku popularnost stekla je njegova pjesma “Pjevat će Slavonija” iz 1969. godine, koju je uglazbio Branko Mihaljević.
Brojna djela su mu doživjela i uprizorenje na hrvatskim kazališnim pozornicama, a poezija uvrštena u nekoliko antologija. Književna djela su mu prevedena na poljski, talijanski, mađarski i druge jezike. Višestruki je sudionik i manifestacije Dani Josipa i Ivana Kozarca.
Za svoje stvaralaštvo Miroslav Slavko Mađer primio je nekoliko uglednih nagrada, među kojima 1998. književnu nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo, a prošle je godine dobio nagradu “Dragutin Tadijanović” koju dodjeljuje Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).
Ovdje pročitajte razgovor s Miroslavom Slavkom Mađerom objavljen u Glasu koncila 2012. godine.
I kad umrem pjevat ce Slavonija
stara mati zita i suma
siroka ravan pradavna Panonija
kad zapjeva i sunce silazi s uma
Pjevaj majko ratara i bekrija
pjesmu onu sto nam zivot vara
konje vrane neka osedla sokadija
vrisne pjesma od plamena i zara
Sve nek pjeva gdje mi je Slavonija
crnica klasa i oluja ravni
pustaro draga, to je pjesma tvoja
gdje pjevaju kosci i ratari davni
(Miroslav S. Mađer)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
