“Koalicija HDZ-a i SDP-a ne vjerujem da će se formalno dogoditi, ona sasvim lijepo funkcionira kad se kamere ugase i odrađuje zajedno kad treba donijeti odluku na štetu hrvatskog naroda. HDZ je postao stranka zagubljenih domoljuba. Politika koju vode i interese koji zastupaju su nadnacionalni, globalistički i nemaju veze ni s katoličkom vjerom, niti konzervativnim vrijednostima. U mojoj se Rijeci kadrovira i dodjeljuju natječaji tvrdo ideološki, klijentelistički po političkom ključu. Zapošljava se provjereni kadar, generacijama. Domovinski pokret će imati pune ruke posla.”, istaknula je za Narod.hr društvena aktivistica i publicistica Vedrana Spadoni Štefanić, rođena Riječanka.
Na predstojećim parlamentarnim izborima nalazi se na listi Domovinskog pokreta u 8. izbornoj jedinici čija je nositeljica dr. sc. Carla Konta.
Diplomirala je političke znanosti, bila je novinarka i urednica prve generacije Radija 101 i još je 1985. godine na tadašnjem Trgu Republike istakla zahtjev „vrijeme je za početak“, nakon čega je privedena na ispitivanje. To je ujedno bio početak njena političkog aktivizma. Članica je uredničkog tima hrvatske inačice Wikipedije te urednica portala Primorski Hrvat. Sudjelovaja je u brojnim antikorupcijskim akcijama, zbog čega je trpjela pritiske i progone. Majka je dviju kćeri što smatra svojim najvećim blagoslovom.
“Imamo posla s duopolom HDZ-SDP koji je poništio referendumske inicijative bez dokaza”
Narod.hr: Za početak možete li nam reći nešto o sebi?
“Ono što je bitno odredilo moj život je činjenica da je moj otac, kao 21-jednogodišnji briljantni student medicine bio uhićen i osuđen na deset godina jer je digao ruku u korist svog prijatelja i do svoje 26 godine je prošao pakao Titovih arhipelaga. Bila sam odgajana da šutim, da se ne bavim politikom i da ne dižem glavu. Naravno, dogodilo se upravo suprotno. Postala sam stipendistica Novog lista, pisala za Polet, Studentski list i bila član prve postave Radija 101, doživjela cenzuriranja i rečenicu „ako uđeš na tu sjednicu, pobrinut ćemo se da nikad više u životu ne radiš svoj posao“.
Kao novinar i urednik Radija 101 pratila sam ljubljansku i beogradsku scenu, a bili smo vrlo aktivni oko političkih procesa sredinom 80-ih. Svjedočila sam raskomadavanju Memoranduma SANU po beogradskim tržnicama i predavanjima Vojislava Šešelja u pravoslavnim crkvama nakon izlaska iz zatvora 1986, u koji je dospio zbog mapa podjele BiH, a oslobođen je zbog zdravstvenih razloga.
Živjela sam u Londonu, Edinburghu i Glasgowu, dobila sam stipendiju za studij British social history, bila uključena u rad projekta Open University i kad sam stekla mogućnost ostati u Velikoj Britaniji, odlučila sam se vratiti, baš pred rat. Suprug je bio dragovoljac u 111. brigadi ZNG-a, rodila sam djecu 1990. i 1992. i pamtim povijesni doček branitelja na Korzu. Radila sam za marketing HRT-a, zatim sam pokrenula svoje tvrtke i tu sam stupila u kontakt s generalnim direktorom Croatia Recordsa koji je presudno utjecao na moju ulogu u uključenju u Domovinski pokret.
Naime, pokrenula sam projekt izdavanja navijačkih pjesama HNK Rijeke i za tri pjesme je bilo potrebno odobrenje Croatia Recordsa. Nazvala sam ured direktora i dobila poznati odgovor koji ne budi nikakvu nadu „nema direktora, ostavite broj, javit ćemo se“. Direktor se javio u roku sat vremena, i sve smo riješili savršeno jednostavno. Bio je to Miroslav Škoro.
Posljednjih godina sam angažirana u projektu koji sam pokrenula zajedno sa briljantnim ljudima – izvršna sam voditeljica Udruge Primorski Hrvat i predsjednica Zajednice kulturno-umjetničkih udruga Primorsko goranske županije.”
Narod.hr Na koji ste način do sad bili uključeni u politiku?
“U politiku sam uključena od rođenja, mišlju, riječju, djelom i akcijom. Mislila sam da nikad neću biti član nijedne političke stranke i do sada nisam nikad imala člansku iskaznicu ni partije, ni stranke. Moja zadaća bila je uglavnom uloga nezavisnog korektiva. Kad smo imali problem frljićizma, ideološki angažirane kulturne patologije, organizirala sam ljude u grupu koja im je bila trn u oku i epilog se još čeka.
Kao pridruženi član riječkog Pokreta protiv korupcije sudjelovala sam u razotkrivanju organiziranog kriminala čiji krakovi vode do stvarnih vlasnika hrvatskih medija, banaka, marina, političara. Aktivirala sam se i oko kriminalnog zbrinjavanja otpada u megalomanskim projektima koji služe za pranje novaca i krpanje rupa u proračunu. Bila sam aktivna u nekoliko referendumskih inicijativa, a posebno o Istanbulskoj konvenciji i izbornom zakonu.
Programsko usmjerenje Domovinskog pokreta koji proklamira referendumska izjašnjavanja naroda vrlo mi je važan, jer je volja naroda bit Hrvatske. Protestirala sam i protiv preimenovanja Muzejskog trga u trg Riccarda Zanelle, pokretača prve iredentističke organizacije u Rijeci i ikonu autonomaštva, protestirali smo protiv Galeba, broda koji je duopol proglasio zaštićenom kulturnom baštinom Hrvatske, iako je riječ o brodu koji je sagradila fašistička Italija, nacistička Njemačka sijala mine po Jadranu, a komunistička Jugoslavija njegovala tradiciju Karađorđevića i koji je sudjelovao i u agresiji na Hrvatsku.
Zagovaram važnost izjašnjavanja neslaganja i zahtjeva, važnost otpora politici koja ne ide u korist hrvatskog naroda, u korist čovjeka. Uređujem i dvije društvene grupe s više od 30 000 ljudi (Riječka Enciklopedija Fluminensia i Riječka Enciklopedija Politika) medij koji uspijeva opstati u tvrdom riječkom političkom okruženju.”
Narod.hr: Kandidatkinja ste u 8. izbornoj jedinici na listi Domovinskog pokreta. Zašto ste se odlučili pridružiti trećoj opciji?
“Priključila sam se trećoj opciji, jer ideju Domovinskog pokreta, način djelovanja, a posebice ljude koji se priključili, doživljavam kao svoje. Važna mi je neovisnost, nepotkupljivost i zastupanje hrvatskih interesa, kako naroda, tako i pojedinca. Spomenula sam da je tema mog diplomskog bila usporedba Političke partije i Pokreta, a sad su me pozvali biti dio upravo Pokreta kojeg će biti potrebno pretvoriti u funkcionalnu organizaciju.”
Narod.hr: Kako komentirate svoje političke suparnike koji Vas čekaju u ovoj, prema svemu sudeći, neizvjesnoj izbornoj utakmici?
“Politiku možemo gledati kao nogomet. Imamo saznanja da su suparnici potkupili suce, ali znamo da imamo loptu u nogama i znamo zabiti zgoditak. Ne nalazim presudnim gubiti vrijeme na one koji nam uporno žele polomiti noge, ali svaki prljavi start mora biti sankcioniran. Suparnici iz parlamentarnih stranaka su različiti, od izlizanih foteljaša do predatora, ali uvjerenja sam da je konačno sazrelo vrijeme za Domovinski pokret.”
Narod.hr: Imate li svoje viđenje s kim bi DP mogao koalirati i je li moguća velika koalicija HDZ-a i SDP-a?
“Moje je viđenje da će Domovinski pokret koalirati trezveno, s jasnim uvjetima i ne sumnjam u političku inteligenciju čelnih ljudi Pokreta. Sve ovisi o broju osvojenih mandata. Naš prioritet je pokazati i dokazati biračima da smo opcija koja vrijedi povjerenja, nade i snaga koja donosi rješenja. Potom sve to valja i dokazati. Bez glasova, Domovinski pokret ne postoji, zato je drugi prioritet zaustaviti izborne prijevare. Imam mnogo razloga sumnjati u one koji broje, jer popisi birača ne odgovaraju popisima punoljetnih stanovnika Hrvatske, a imamo posla s duopolom koji je poništio referendumske inicijative bez dokaza. Tu povjerenja nema.
Koalicija HDZ-a i SDP-a ne vjerujem da će se formalno dogoditi, ona sasvim lijepo funkcionira kad se kamere ugase i odrađuje zajedno kad treba donijeti odluku na štetu hrvatskog naroda.”
Narod.hr: Brojni su komentari kako “rasipanje desnice pomaže SDP-u”. Slažete li se s time i je li HDZ po Vašem mišljenju desna opcija?
“HDZ je postao stranka zagubljenih domoljuba. Politika koju vode i interese koji zastupaju su nadnacionalni, globalistički i nemaju veze ni s katoličkom vjerom, niti konzervativnim vrijednostima.
No, korisno je podsjećati javnost što se dogodilo kad je SDP bio na vlasti. Posebice vlada Zorana Milanovića, ali i one ranije. Sjetimo se nekih afera koje se rijetko spominju. Ivica Račan, Slavko Linić i društvo i 2002. godine prodaju “Bijele noći” nepoznatoj švicarskoj tvrtki PBS iza koje je stajao tada malo poznati “Rosneft”, i to bez natječaja. To je odradio tadašnji Račanov potpredsjednik Slavko Linić, a Vlada prihvatila. I evo vam epiloga: “Bijele noći” su već 2013. godine proizvele više od tri milijuna tona nafte, što je više od ukupne godišnje proizvodnje Ine i MOL-a zajedno! Predsjednik uprave INE u to je vrijeme bio Tomislav Dragičević, član HNS-a, a predsjednik NO INE koji je doveo do te odluke bio je aktualni ministar financija Slavko Linić.
Dalje – 17. srpnja 2003. su Stipe Mesić i Ivica Račan prodali Inu MOL-u ispod cijene. Ugovor je s hrvatske strane potpisao tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, a s mađarske strane Zsolt Hernadi. Iza Jurčića i Hernadija stajali su tadašnji predsjednik Vlade Ivica Račan, ministar financija Slavko Linić, potpredsjednik Vlade Goran Granić, predsjednik Uprave Tomislav Dragičević , zet Savke Dabčević-Kučar.
Sjećate li se afere Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom u vrijeme Mladena Pejnovića? “Nestalih” 16,6 milijardi kuna više ne spominje ni HDZ-ov ministar državne imovine Goran Marić. Sjećamo li se predstečajnih nagodbi – svi su šutjeli kada je Pravni fakultet proglasio Zakon o predstečajnim nagodbama – koruptivnim. Linić ih je proglasio – neprijateljima.
Sjetimo se i naslova vezano uz nasilje SDP-ovog ministra Lalovca: kad SDP-ovac mlati ženu – nju proglase ludom. Teško se i sjetiti svih afera, a da se HNS-ovih nismo stigli dotaći…
Osim SDP-a i HDZ-a u Istri je stvorena IDS mašinerija koju prate afere vezane uz drogu, korupciju, reket i niz nerazjašnjenih ubojstava. Zašto su preživjeli čak i Končara i Uljanik? Ostaje za odgovoriti i riješiti. Domovinski pokret razmatra rješenja koji će vratiti industrijsku proizvodnju, tehnološki naprednu u jezgre Pule i Rijeke.”
Narod.hr: Možete li pojasniti o kojim je aferama u Rijeci riječi?
“Rijeku trenutno potresaju afere vezane uz policiju. Uhićen je šef krim policije Rijeke Željko Kruneš kojeg se tereti za organiziranje ubojstva djece i niz kriminalnih djela, a povezan je s nizom nerazjašnjenih slučajeva, među ostalim ga se proziva za izuzimanje snimke nadzornih kamera u slučaju poginulih sestara Filipović.
Drugi slučaj je slučaj koji ukazuje da IPA članovi drmaju cijelim MUP-om. Visokorangirani riječki policajac Dražen Pandža vraćen je u službu nakon što je 7 godina protiv njega vođen proces iza kojeg stoji Miljenko Vidak, vrlo blizak prijatelj visokih policijskih dužnosnika Ranka Ostojića i Vlade Dominića. Vidak je odglumio rastavu braka i dobio na korištenje i kasnije otkupio braniteljski stan, u kojem nije nikada živio, nego ga je iznajmljivao drugim policajcima. O tom slučaju su već napisane desetine tekstova, pisama i Sindikat policije tražio odgovornost, ali sankcija protiv prozvanih nema. U tom okruženju treba mnogo upornih i poštenih.”
“Vojko Obersnel ostat će u povijesti upisan kao najlošiji gradonačelnik Rijeke”
Narod.hr: Kako komentirate politiku gradonačelnika Obersnela?
Vojko Obersnel ostat će u povijesti upisan kao najlošiji gradonačelnik Rijeke svih vremena. Trebam li reći nešto više? Doveo je Rijeku do bankrota, kako financijskog, tako i duhovnog.
Narod.hr: Koji su po Vama njegovi najveći propusti?
“Vjerujem da će se njegovo upravljanje postati primjer kako NE voditi grad. Kadrovira se i dodjeljuju natječaji tvrdo ideološki, klijentelistički po političkom ključu. Zapošljava se provjereni kadar, generacijama.
Natječaji se raspisuju nakon što se dogovori za koga se raspisuju. Bit će zanimljivo vidjeti za koga je raspisan natječaj za ravnatelja Muzeja moderne i suvremena umjetnosti. (Nadam se da se varam u pretpostavci)- Radovi se u pravilu dogovaraju za cifru koja postaje zanemariva u odnosu na cijenu dodatnih radova, ali sankcija nema, jer je mreža koja jamči neprocesuiranje stvarana godinama. Obersnel je utukao stotine milijuna u pripremnu dokumentaciju, natječaje i propala obećanja. Dovoljno je sjetiti se famoznih Mediteranskih igara i autobusnog kolodvora.
Obersnel je dio Linićevog jata, on ga je postavio i, sigurna sam, on ga i dan danas ima što dužiti. Za svog nasljednika već godinama vodi okolo Marka Filipovića koji je poznat po svojoj profilnoj slici iz Titove radne sobe u Beogradu, sjedi u istoj pozi kao JBT ispod njegova profila. To govori o ideologiji koja vlada Rijekom od 1945. Obersnela sam prijavila DORH-u jer je lagao da se Galeb nalazi u Rijeci kad je bio vezan u Viktor Lencu, i tako je Rijeka postala skrbnik i stekla pravo prvokupa. Naravno, odbili su. Viktor Lenac je u Kostreni, a to je zasebna općina još od 1993. Domovinski pokret ima mnogo posla.”
Narod.hr: Zašto se HDZ u rijeci ne uspijeva nametnuti?
“Postoji neprovjerena legenda da je prije prvih demokratskih izbora u Rijeku stigao Manolić i dogovorio s tadašnjom vlasti da Rijeku ostave SDP-u. Vidimo kako glatko Oleg Butković, šef županijskog HDZ-a surađuje s SDP-om. Kad je trebala pasti vlast SDP-a u Rijeci, povijesne 1995., izazvali su požar, prekinuli sjednicu, a onaj kojeg su kupili i danas živi i radi u Zagrebu, sasvim dostojno uhljebljen. Ostaje za vidjeti što će se dogoditi na sljedećim lokalnim izborima.”
“Nerođeni su jedina manjina u Hrvatskoj kojoj se niječe pravo na život”
Narod.hr: Zalažete li se za zaštitu života nerođenih i koji je vaš stav o pobačaju?
“Nerođeni su jedina manjina u Hrvatskoj kojoj se niječe pravo na život, a oni koji se zalažu za njihova prava kite najgrozomornijim etiketama. Vjerujem u dijalog i dobro. Nekad su pripadnike drugih rasa tretirali kao stvari, danas ljude koje ne vide, tretiraju kao kamen u cipeli. Ljude se strahom želi držati u nasilju i agresiji i važno je smiriti strasti.
U Rijeci imamo poseban problem jer se gradska vlast svrstala isključivo na stranu protiv Hoda za život, etiketirajući ih svih etiketama iz arsenala antifa agitpropa i lovaca na glave. Poslala sam zahtjev da mi dostave dokumentaciju o odobravanju Hoda za život i slobodu, jer je Hodu za život oduzeta sloboda hodanja, ponovo u korist podobnog hoda koji se organizira pod simbolom stisnute šake.”
Narod.hr: Što mislite o zabrani rada trgovinom nedjeljom i blagdanima?
“Razgovarala sam s mnogo trgovkinja koje su za zabranu rada trgovina nedjeljom i praznikom. Ta odluka se poklapa s danom kad djeca ne idu u školu, kad većina drugih ne radi i unosi malo reda i spokoja u društvo. Podržavam, uz najneophodnije iznimke.”
Narod.hr: Kako gledate na trenutni izborni zakon, treba li ga mijenjati te kako komentirate krađu referenduma GI Narod odlučuje?
“Sudjelovala sam u prikupljanju potpisa za referendume i još se nisam pomirila s krađom referenduma. Ne samo da su ukrali referendume, nego sada zbog ukradenih referenduma nemamo ispravan popis birača. Laž na laž.. Izborni zakon je loš, diskriminatoran, a izborne jedinice su neustavne. Svi hrvatski državljani moraju imati ista izborna prava i osiguranu mogućnost glasovanja.”
Narod.hr: Koja bi bila Vaša poruka biračima?
“Imam poruku za birače kojima su dobili nalog da moraju snimiti glasačke listiće mimo svoje volje. Glasajte po savjesti, ne iz ucjene. Budite hrabri. Bog čuva hrabre. Vjerujem da se Hrvatska pokrenula i da je ništa neće zaustaviti. Zato što svoje volimo.”, zaključila je Vedrana Spadoni Štefanić za Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
