Vesna Dragojević, udovica glazbenog velikana Olivera, već neko vrijeme s obitelji boravi u Veloj Luci. Žena koja je s Oliverom provela punih 46 godina života, na drugu godišnjicu njegove smrti dočekala je novinare Slobodne Dalmacije u velolučkom Centru za kulturu, gdje je prije tri dana otvorena izložba od 40 pjevačevih fotografija koje otkrivaju Oliverovu neraskidivu vezu s rodnim mjestom.
Priznaje kako joj je ova druga godišnjica Oliverove smrti teža od one prve.
“Baš sam jutros rekla da mi je nekako lakše bilo lani, valjda tada još nisam ni shvaćala da ga nema. Ove godine mi je uistinu puno teže nego prošle, baš je. Ne znam ni sama zašto”, priznaje.
“Znate kako ono kažu, kako vrime ide dalje sve će biti lakše. Ali ja to ne osjećam… Postaje teže, pogotovo u ovo vrijeme, vraćaju se uspomene, 46 godina smo mi skupa živjeli. Srećom imam takav karakter da se mogu kontrolirati, pa mogu biti i nasmijana i vesela. Za prevariti poligraf sam tu, nema nikakvog problema. Ali teško je kad sam sama! Puno sam ga puta znala sanjati, da negdje idemo, razgovaramo, pa da me zove, jer smo se znali čuti preko pet puta dnevno.”
“More mu je bilo sve”
“Fali mi da me nazove iz Dugopolja i kaže: Ženo, dolazim brzo, jel moš stavit manistru u juhu? Nije volio restorane, uvijek je jeo doma. Kad bi krenuo iz Ljubljane vozio je sve do Splita, samo da dođe na domaći obid. Stvarno je bio toliko jednostavan čovjek, niti se s ikim svađao, niti je upadao u konflikte… Svima bi davao prave savjete, zato je bio toliko omiljen na estradi i među publikom. Ma šta ću vam dalje govorit.”, otkrila je supruga neprežaljenog pjevača.”
“Iznenadilo me i koliko je grupa otvoreno u čast njemu na društvenim mrežama. Meni se svi čude i zamjeraju kako mogu reći da ne znam pola njegovih pjesama. Da zar me nije sram? Ali kad je tako… Uspjela sam doći do podatka da ih je snimio ukupno 317.”, kazala je.
“More mu je bilo sve. Samo more. Cili dan bi s udicom znao gledati u njega zanesenjački. Kad sam par puta uvatila više ribe od njega, najidija se, pa me nije tija više vodit! Navečer bi u nekadašnjem kafiću od Gorana Prizmića Bate uzeo klavijature i satima pjevao. Ljudi su ulazili i slušali, bez da su morali platiti ulaznicu. Strašno je volio igrati i bilijar. Pred smrt nam ništa nije govorio. On je znao. Nije bio opterećen jer je znao da mu familija ostaje u sigurnim rukama…”, sjetno je zaključila Vesna Dragojević za Slobodnu Dalmaciju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
