“Kome, naposljetku, s imalo osjećaja pripadnosti prema državi i narodu koji je tu državu sanjao i gradio tisuću godina može pasti na pamet da desetke tisuća iseljenih Hrvata zamijeni strancima. Ti stranci nikada ovu zemlju ne će prihvatiti kao svoju. Ne znate kako biste vratili Hrvate? Poslušajte onda stvarne, a ne vaše izmišljene, tj. alibi poslodavce, oslobodite primjerice svakog Hrvata koji se vrati poreza na rad, a one koji bi se bavili poduzetništvom poreza na dobit. Ne će vam tada trebati izmjene Zakona o strancima, još manje godišnje kvote. I na kraju: Neka bude svakom svoje, a Hrvatska Hrvatom!“, istaknula je saborska zastupnica Neovisnih za Hrvatsku Bruna Esih o Zakonu o strancima.
Podsjetimo, prijedlogom Zakona o strancima koje je MUP uputio u javnu raspravu ukidaju se kvote za zapošljavanje stranaca i pojednostavljuje njihovo zapošljavanje, na što je upozorila i Esih.
Govor Brune Esih iz Hrvatskog sabora donosimo u cijelosti.
“Do svršetka ovog mjeseca u javnom je razmatranju Vladin novi prijedlog Zakona o strancima. Pozivajući se preambularno na tisuću i jednu direktivu, uredbu i odluku Vlada nas hoće uvjeriti da nešto pokorno moramo izvršiti.
Tim bi zakonom Vlada Republike Hrvatske željela širom otvoriti hrvatsko tržište rada strancima iz trećih zemalja, odnosno u potpunosti ukinuti godišnje kvote za strane radnike. Što to točno znači? Povod za ovakvu podlu i nacionalno neodgovornu namjeru je tobožnji vapaj hrvatskih poslodavaca za stranom radnom snagom. I Vlada je, dakako, poput brižne matere, smjesta poslušala taj tobožnji vapaj. Ali ne, ona ranije nije poslušala poslodavce kad su tražili blažu fiskalnu politiku, kad su govorili kako će smanjenjem poreznog opterećenja rasti produktivnost, samim time plaće i zaposlenost, pa na kraju krajeva i punjenje mirovinskih fondova, kakvi god da jesu. Nije poslušala poslodavce kad su tražili ukidanje mnogobrojnih parafiskalnih nameta i članarina. Nije poslušala poduzetnike kad su tražili jednostavniji mehanizam osnivanja poduzeća, a i njihove likvidacije, kako bi se skratilo to tranzicijsko vrijeme do uspješnog projekta.
Nije, naposljetku niti paušalnim obrtima oprostila što su koristili zakonsku mogućnost ograničenog oslobađanja svojeg kapitala od poreza. Ali je zato hitro potrčala neimenovanim izvorima u potrebi odgovoriti uvozom radne snage. I to u zemlji koja, kako svjedočimo svakodnevno, ispraća svoje radnike u strane zemlje, odnosno u zemlje zapada. Dakako, ne radi se tu o brizi za poslodavce, nego o, kako sam već rekla, štetnoj i opasnoj, ali potpuno nepromišljenoj brizi za jednog jedinog poslodavca – državu.
Državu koja proračun, kao što smo i danas vidjeli, kroji u prvom redu po potrebama onih zaposlenih u javnom sektoru. Ali i to je manji problem od onoga što zapravo logički slijedi. Naime, komu razumnom može pasti na pamet da u zemlji koja gotovo isključivo živi od turizma zaposli desetke tisuća stranaca iz tko zna kojih zemalja i tko zna s kakvim životnim i kulturnim navikama? Mislite li da ćete riješiti probleme hrvatskog gospodarstva tako što ćete nam dovesti desetke tisuća ljudi koji će raditi za minimalnu plaću? Stvorit ćete getoizirana naselja puna društvenih otpadnika i našu zemlju odvesti putem drugih zemalja koje nam već zorno svjedoče o tome kako su s tim čisto društvenim inženjeringom uvele kaos i opću nesigurnost u svoje zemlje. Oni koji su se u ovoj državi rodili kako bi se, eto, naposljetku zaposlili u ministarstvu vanjskih poslova, oni najbolje znaju kako strani diplomati čeznu za dobivanjem radnoga mjesta upravo u Zagrebu, upravo u Hrvatskoj. Zašto? To nije zbog toga što smo nekakav bitni vanjskopolitički čimbenik, nego zbog toga što smo sigurna zemlja, zemlja u kojoj se, zapravo, možete noću i izgubiti.
Kome, naposljetku, s imalo osjećaja pripadnosti prema državi i narodu koji je tu državu sanjao i gradio tisuću godina može pasti na pamet da desetke tisuća iseljenih Hrvata zamijeni strancima. Ti stranci nikada ovu zemlju ne će prihvatiti kao svoju. Ne znate kako biste vratili Hrvate? Poslušajte onda stvarne, a ne vaše izmišljene, tj. alibi poslodavce, oslobodite primjerice svakog Hrvata koji se vrati poreza na rad, a one koji bi se bavili poduzetništvom poreza na dobit. Ne će vam tada trebati izmjene Zakona o strancima, još manje godišnje kvote. I na kraju: Neka bude svakom svoje, a Hrvatska Hrvatom!”
