“Iako je Đoković sjajan sportaš, da igra on, mislim da bi našli novac za to, ali Čilić je ipak iz Međugorja pa to malo teže ide” – izjavio je u emisiji Bujica poznati redatelj Jakov Sedlar i dodao; “Vjerojatno se boje naših zastava i navijača u Melborurneu… Naročito onih s prvim bijelim poljem!”
Tema Bujice na Z1 i partnerskim televizijama bila je izložba ”Jasenovac, pravo na nezaborav” koju je u UN-u u New Yorku u četvrtak otvorio Ivica Dačić, srbijanski ministar vanjskih poslova. No, emisija Bujica je proširila temu i na holokaust u Srbiji o kojem nitko nigdje više ne priča. U emisiji je u dva dijela pušten i Sedlarov film “HOLOKAUST U SRBIJI, 1941. – 1945.” koji govori o srpskom anitisemitizmu.
“To je naš skromni odgovor na još jednu agresiju koju Srbija u medijskom i propagandnom smislu radi protiv Republike Hrvatske, a naša diplomacija i vlast, koji bi se trebali baviti istinom, to ne rade jer su lijeni, nepripremljeni i nesposobni te očito imaju neke druge prioritete,” rekao je na početku još jedne Bujice voditelj, dodavši da problem nije u srpskoj propagandi koja je ista već godinama, već isključivo u Zagrebu i diplomatima sa Zrinjevca.
“Potpuno je normalno za očekivati od države koja nam ne želi biti prijatelj da vodi propagandni rat protiv Hrvatske. Međutim, nevjerojatna je i prije svega – zakašnjela reakcija hrvatskih vlasti, koje su doslovce spavale, iako se mjesecima znalo što Srbi pripremaju u New Yorku,” rečeno je u emisiji, a diplomat, bivši politički emigrant i profesor u SAD-u dr. Tomislav Sunić u posebnom prilogu je izjavio; “Dobro znamo kakav je pedigre od gospodina ili druga Vladimira Drobnjaka koji je sada u ime Hrvatske u Ujedinjenim narodima… Pod normalnim okolnostima taj se gospodin ili drug trebao angažirati i u samome početku spriječiti da se takva jedna lakrdija od izložbe uopće održi!”
“Hrvatsko državno vodstvo ispalo je i u ovom slučaju nesposobno i lijeno, a takva nam je uglavnom i diplomacija,” nastavljeno je u Bujici, a dr. Sunić je komentirao; “Imate istu presliku i u Bruxellesu i u Genevi. Manje više, svi ti visoko pozicionirani tzv. hrvatski diplomati razmišljaju isključivo o svojim krznenim mantilima i nerčevima i kako skupo školovati svoju djecu, a ne o tome kako promovirati hrvatsku istinu.”
Skandal je to veći, kažu u Bujici, zato jer u Hrvatskoj i predsjednica Republike i predsjednik Sabora i premijer i ministrica vanjskih poslova dolaze iz istog ministarstva – sa Zrinjevca. Sve njih savjetuje njihov stari šef – Mate Granić. Sa Zrinjevca je došao i bivši premijer i šef SDP-a Zoran Milanović, prije njega Ivo Sanader, a oporbu bi uskoro trebao preuzeti još jedan kadar iz istoga kružoka – Joško Klisović. Hrvatsku već godinama i na svim razinama vode tobože “veliki diplomati”, a upravo na diplomatskom polju doživljavamo najveće poraze.
“U Srbiji je ubijeno oko 14.500 Židova! I tamo su postojali rasni zakoni. Oni su objavljeni još u bivšoj Jugoslaviji 05. listopada ’40. godine. Podatak je objavljen službeno – u Narodnim novinama, Židovi nisu smjeli raditi, postojao je točno propisan broj Židova u odnosu na broj stanovnika koji se mogao upisati na fakultete… Te odluke donijela je Narodna skupština Jugoslavije u Beogradu,” rekao je Sedlar i napomenuo: “Kraljevina Jugoslavija prva je uvela sramotne rasne zakone na ‘ovim prostorima’. Još i prije rata postojale su antisemitske izložbe u Srbiji, tiskane su antisemitske marke i časopisi… To se lako da provjeriti, a ne znam zašto se o tome kod nas ne govori?!”
Pojasnio je da je zločin zločin i da film nije napravio s namjerom da se pokaže gdje se dogodio veći zločin, jer je baš svaki za osudu, već isključivo radi toga da se ne zaboravi što se sa Židovima događalo i na području Srbije: “To je tragična sudbina naroda koji to nije zaslužio, međutim, o tom dijelu strašnog zločina ne govori se nigdje – što je bedasto!”
U filmu je spomenuto i licemjerno ponašanje Srpske pravoslavne crkve, koja je prva uputila ‘Apel srpskom narodu’, podržan od strane čak 500 najuglednijih Srba koji su pozvali na poštivanje njemačkih zakona, uključujući i rasne! Međutim, kasnije su svi oni ‘pošteđeni’ od Tita i Komunističke partije Jugoslavije, a sva krivnja svaljena je isključivo na Hrvatsku.
“Oni su poznati po svojoj prevrtljivosti; episkop Nikolaj Velimirović, koji je Hitlera uspoređivao sa sv. Savom, bio je jedan od glavnih antisemitskih ideologa, proglašen je svetim, a za to nisu pitali papu ili nekoga drugoga… SPC je bila glavni nositelj antisemitskih ideja, a jedna crkva bi trebala biti nešto posve drugo. Oni se tako nisu ponašali samo prema Židovima, tako se ponašaju i prema Hrvatima i Albancima!”
Ove godine navršava se i 100-te obljetnica početka srpskog terora nad Hrvatima, odnosno osnivanja zajedničke države Srba, Hrvata i Slovenaca – 1918. godine.
“Njima je svaka ideja o Hrvatskoj kao državi naprosto neprihvatljiva, a ona sama za njih je genocidna,” rekao je gost Bujice i pokušao objasniti zašto Srbi inzistiraju na mitu o 700 tisuća ubijenih u Jasenovcu: “Ako je stradao i jedan nedužan čovjek, previše je. Međutim, oni dobro znaju da nije isto ako ih je stradalo između 40 i 50 tisuća kao što mi je rekao predsjednik Tuđman – ili 700.000 pa čak i 1.200.000 kao što nameće srpski mit! Ukoliko gledamo na brojku od 40-ak tisuća to je problem zločinačkog režima, no ako je brojka veća od 700.000 – time Srbi žele dokazati da je cijeli hrvatski narod genocidan!”
Šuti se i o antisemitizmu u Sloveniji i Crnoj Gori, dok se samo Hrvatskoj neprestano nabijaju kompleksi. Trebamo se sramiti antisemitizma i neprihvatljivih rasnih zakona, to je bio dio naše povijesti koji svi osuđujemo, no do kada ćemo se morati ispričavati za nešto s čime naša generacija nema nikakve veze – zapitali su se i gost i voditelj. S druge strane, bivši predsjednik Stjepan Mesić za sve se ispričao u Knessetu, to je ponavljao i Josipović, iako to od njega nitko više nije tražio, a srpski ministar vanjskih poslova Ivica Dačić, poznatiji kao ‘Mali Sloba’, od hrvatskog premijera Plenkovića ponovo traži da još jednom klekne u Jasenovcu… Do kada – zapitali su se u Bujici.
Sedlar je rekao da je “najveća odgovornost u ovom slučaju na veleposlaniku Hrvatske u UN-u.”
“Bio sam četiri godine kulturni ataše u New Yorku i dobro znam o čemu pričam. Sporna izložba nije pripremljena u tjedan dana, barem šest mjeseci unaprijed znalo se što se sprema, a Hrvatska nije poduzela ništa. Ovo nije slučajno tempirano i držim da je cilj bio dodatno kompromitirati blaženog Stepinca kako ne bi postao svet.
Komentirao je i stanje u hrvatskoj kinematografiji: “Što se tiče filmova za vrijeme ‘Ive Lole Hribara’ – bilo nam je jasno kako se i zbog koga rade. Svi su se nadali, a ja nisam, da će doći do promjene dolaskom nove ekipe i Daniela Rafaelića. Nikako ne mogu zaboraviti njegovu izjavu o Hrvatskom filmskom arhivu u “Dobro jutro, Hrvatska”. Arhiv je ukraden ’46. godine i odnijet u Beograd. Tu su bili i filmovi Ave Gardner, Orsona Wellesa, Charlieja Chaplina… Hrvatski narod je davao novac za kupovinu tih filmova, a danas moramo plaćati autorska prava u Beogradu! Rafaelić je rekao da je bolje da je arhiv u Beogradu jer su tamo bolji uvjeti čuvanja! Sramota.”
Skandaloznom je nazvao i činjenicu da su neke televizije u Hrvatskoj preuzimale materijale sa sporne izložbe u New Yorku od srbijanske agencije Tanjug!
Sedlar je priznao da bi HRT-u rado ustupio prava za prikazivanje filma o holokaustu u Srbiji, ali da do toga neće doći dok je ovakva situacija na javnoj televiziji. Dosta toga ogleda se i iz činjenice što prijenosa finala Australian Opena između Marina Čilića i Rogera Federera najvjerojatnije neće biti na HRT-u.
“Iako je Đoković sjajan sportaš i dečko, da igra on, mislim da bi našli novac za to, ali Čilić je iz Međugorja, pa to malo teže ide. Vjerojatno se boje naših zastava i navijača u Melbourneu. Naročito onih s prvim bijelim poljem!”
Sedlar je rekao da za igrani film o samoubojstvima hrvatskih branitelja neće dobiti novac od Ministarstva kulture ni HRT-a, ali da će ga ipak napraviti, premda nije dio nekog klana, posebno ne onog antihrvatskog.
Cijelu emisiju pogledajte ovdje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
