(VIDEO) Klasić zbog krivih interpretacija povijesnih činjenica dobio prijetnje: Evo što kaže o napadu u Uzdolju, ustašama, predsjednici i Škori

Foto: Snimka zaslona

Povjesničar Hrvoje Klasić primio je nedavno u svom uredu na Filozofskom fakultetu prijetnje smrću. Sve je prijavio policiji. O novostima u istrazi i tko stoji iza ovih prijetnji govorio je u Studiju 4.

> Povjesničar Božić ispravio Klasića zbog neistine o hrvatskom grbu s prvim bijelim poljem

> Odgovor Stjepana Loze Hrvoju Klasiću i Damiru Piliću: ‘Sramota kakvi pojedinci predaju na Filozofskom fakultetu i deformiraju nove generacije hrvatskih povjesničara’

“Ovo nije prva prijetnja. Sve sam prijavio i moram pohvaliti djelatnike policije na profesionalnosti. Nadam se da će mi javiti ima li pomaka u istrazi. Međutim, problem je što ja nisam jedini koji ovakve prijetnje prima. Najgore što su meni i mojim prijateljima takve stvari, prijetnje da će ti netko doći na sprovod u ustaškim uniformama postale normalne”, kazao je Klasić. Dodao je kako većina ljudi ni ne zna da se takve stvari događaju.

“U Hrvatskoj je atmosfera odlična ako ste u stanju zažmiriti, ako ne postavljate kriva pitanja i ne dajete krive odgovore. Čim dođete u situaciju da ste drugačiji, bilo da ste profesor na Filozofskom, bilo da ste homoseksualac ili Srbin – vidite da to i nije tako. Nisam čuo da prijetnje smrću dobijaju biznismeni koji su opljačkali ovu državu kroz privatizaciju. Ja volim ovu Hrvatsku, ja sam se borio za ovu Hrvtsku i želim živjeti u boljem društvu”, kaže.

“Mi smo slobodu govora pretvorili u slobodu govora mržnje”. Ne možete imati situaciju da jedan sud jednom nekoga kazni zato što nešto pjeva, drugi put ne; da je u jednom slučaju nešto ustavno, a u drugom ne. To pokazuje da naša pravna država ne funkcionira potpuno”, kazao je Klasić. Komentirao je i napad u Uzdolju.

“Ako počnemo tolerirati bilo koju netoleranciju, diže se prag, navikavamo se na neke stvari. U jednom trenutku će postati normalno da nekome psujete majku i ostalo. Povijesno iskustvo nas uči. Pokreti poput nacizma polako su krenuli, najprije uvođenjem zakona, pa onda malo pretući nekoga”, rekao je Klasić.

Smatra kako će pojava Miroslava Škore na predsjedničkim izborima bitno zakomplicirati situaciju za Kolindu Grabar-Kitarović.

“Bojim se da će biti sve više poruka poput Srbija, agresija, tenkovi, a bojim se i kako će izgledati komemoracija u Vukovaru. Mislim da će biti svega i da će kampanja biti obilježena sukobima Škore i Grabar-Kitarović koji će se dokazivati u hrvatstvu.

Za Klasića Tito nije diktator, a na Bleiburgu su ubijani ‘neprijatelji države’

Klasić je rođen u Sisku 1972. Jednopredmetni studij povijesti diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1997. Od 2003. zaposlen na istom fakultetu. Istražuje i predaje teme iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti.

Autor je knjige “Jugoslavija i svijet 1968.”, suautor je dokumentarne serije “Hrvatsko proljeće” koja je snimljena u produkciji Hrvatske radiotelevizije.

Tijekom 2015. u HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2″ rekao je kako poklič ”Za dom spremni” nije starohrvatski pozdrav, nego ustaški.

“Nevjerojatna je lakoća kojom se u javnosti govori da je to starohrvatski pozdrav. To je jedino i isključivo ustaški pozdrav kojim su potpisivani zakoni pod kojima su ubijeni ljudi na najstrašniji način. Imate razne varijante fraze ‘Za dom’, ali ‘Za dom spremni’ je isključivo službeni ustaški pozdrav. Poklič koji pokazuje da je ljudima kod nas teško prihvatiti argumente. Često se na utakmicama može čuti U boj, u boj za narod svoj i priča se da su to riječi iz opere Nikola Šubić Zrinjski. Međutim, ja sam došao do jedne jedine pjesme, koja ima takve riječi, a to je pjesma srpskog pjevača, Mice Petrovića”, kaže Klasić.

Isti stav iznosio je i u intervjuu za portal “Lupiga” gdje je rekao i da oni koji taj poklič izvikuju vrlo dobro znaju da je to ustaški pozdrav, no nemaju to hrabrosti javno reći pa “izmišljaju kojekakve priče o starom hrvatskom pozdravu”.

Komentirao je tada i rehabilitaciju Draže Mihailovića, te je rekao kako smatra da zbog toga neće doći do zaoštravanja odnosa između Hrvatske i Srbije:

“Ništa se spektakularno nije dogodilo. Žao mi je što smo nasjeli na te fore. Htjeli su pokazati da sudski proces nije vođen po zakonima. Sudac je rekao da se nije govorilo o tome je li Mihailović kriv ili nevin. On je zločinac, postoje dokazi, četnički pokret nije bio fašistički, ali je bio zločinački. Rehabilitacija četničkog pokreta u Srbiji je na snazi od 90-ih godina. Odnos prema njima u Srbiji je bitno drugačiji u odnosu na ostale zemlje u regiji. Sve informacije govore da je četnički pokret bio kolaboracijski te da su surađivali s Nijemcima”.

Zbog “ustaša” je razočaran obilježavanjem tragedije na Bleiburgu:

“Poslije Bleiburga i na Bleiburgu su počinjeni brojni zločini, govorimo o stravičnim zločinima partizana, dehumanizacija, o traumama u četveroredima do Makedonije. Danas ne možemo govoriti o nevinim žrtvama. Slušam propovijed Bozanića jučer i čudim se kako nitko nije spomenuo riječ ustaša ili ustaški pokret. Nacizam i fašizam imaju hrvatski termin, on se zove ustaše. Bilo je puno više vojske, bilo je puno civila i tu nemamo što reći, ti civili su uzimani u propagandi da se bježi, kao ljudski štit. Stalno se govori o zločinima ustaša, istrebljeni su i Srbi i Židovi. Kada se približavao kraj rata, kada je Pavelić bježao, i on je bježao kao civil. U hrvatskom društvu smo napravili paradoks. Svi ubijeni od strane partizana su žrtve i oni i jesu žrtve, ali ako su to bili stražari u Jasenovcu ne možemo govoriti o nevinim žrtvama”.

“Veliki dio katoličkog svećenstva aktivno je podržavao ustaški pokret. I to ne samo do 1945. godine, nego i godinama kasnije. Nažalost, kako vidimo, neki i dan danas. Znajući što se događalo za vrijeme NDH mislim da je u sagledavanju odnosa novih vlasti prema crkvi nezanemariv i aspekt ponašanja dijela katoličkog svećenstva tijekom rata. Osim toga, rijetki od onih koji pišu o odnosu prema crkvi nakon rata će spomenuti da je svećenicima godinama nakon Drugog svjetskog rata bilo omogućeno da predaju vjeronauk u školama. Ili da, primjerice, časne sestre rade po bolnicama. U toj boljševičkoj, ateističkoj Jugoslaviji!”, tvrdi o odnosu prema katoličkoj Crkvi u intervjuu za portal “Lupiga”.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Tuđman mu je “partizan s dna kace”, a Tito “nije diktator”

Za Franju Tuđmana je rekao da je bio je partizan “s dna kace”, komunist, čovjek od velikog povjerenja Ivana Gošnjaka i Josipa Broza. “Tuđman je bio sudionik antifašističkog pokreta i naravno da ga je morao favorizirati. U često prozivanoj i pozivanoj lustracij Franjo Tuđman ne bi dobro prošao”, rekao je.

“Domovinski rat je bio i agresija i građanski rat i protiv toga nisam čuo niti jedan argument osim da ću ići u zatvor”, zaključuje Klasić.

Povjesničar Božić ispravio Klasića zbog neistine o hrvatskom grbu s prvim bijelim poljem

Klasić je u nedavnom intervjuu rekao da zastava Hrvatske nikada u povijesti nije imala grb koji je započinjao s prvim bijelim poljem, zbog čega ga je ispravio povjesničar Mate Božić, prenio je dalmatinskiportal.hr.

“S obzirom na nedavnu izjavu kolege Hrvoja Klasića jednoj dnevnoj novini kako se na službenoj zastavi Hrvatske nikada u prošlosti nije nalazio grb s prvim ‘bijelim’, točnije heraldički srebrnim poljem (‘No, jednako tako, službena zastava Hrvatske nikada u povijesti nije imala grb koji je započinjao s prvim bijelim poljem’), zbog točnosti informacije i odgovornosti historiografske struke treba istaknuti kako je ta Klasićeva tvrdnja u potpunosti neistinita.

U tom smislu dovoljno je prisjetiti se nekih povijesnih činjenica. Kada su 25. srpnja 1990. doneseni amandmani na postojeći Ustav SR Hrvatske kojima su, između ostaloga, iz državnog znamenja izostavljene dopune iz socijalističkog perioda određeno je da ‘osnovicu’ grba čini ‘povijesni hrvatski grb’ (tj. šahirani štit) koji se ‘sastoji od 25 crvenih i bijelih polja’. Nadalje, definirano je kako se zastava ‘sastoji (…) od tri boje: crvene, bijele i plave, s povijesnim hrvatskim grbom u sredini’. Tada je na Trgu svetog Marka u Zagrebu po prvi put svečano podignuta prva službena zastava Republike Hrvatske, na kojoj se (suprotno tvrdnjama H. Klasića) nalazio upravo grb tj. srebrno-crveno šahirani štit (5×5) s početnim srebrnim (‘bijelim’) poljem.

Zanimljivo je istaknuti kako su, prema povijesnim izvorima, sadržajno istu zastavu (koja tada još uvijek nije bila i službena zastava Hrvatske) tj. crveno-bijelo-plavi barjak s grbom tj. srebrno-crveno šahiranim štitom (5×5) i početnim srebrnim (‘bijelim’) poljem koristili sudionici ‘Hrvatskog proljeća’ 1971., kao i neke partizanske jedinice krajem II. svjetskog rata.

Nadalje, kada je 30. svibnja 1990. Sabor bio konstituiran pri svojem prvom zasjedanju na zidu sabornice još se uvijek nalazilo državno obilježje tadašnje SR Hrvatske koje je uključivalo uz povijesni hrvatski grb i pridodani niz karakterističnih simbola socijalističkih društvenih poredaka: željezni nakovanj, morska pučina, sunce, vrhovi klasja, petokraka zvijezda. Međutim, cjelokupnom ceremonijom konstituiranja Sabora (misa u zagrebačkoj katedrali, Tuđmanov saborski govor, svečana proslava) dominirale su zastave s nacionalnim grbom bez ideoloških/socijalističkih dodataka i to u prevladavajućoj varijanti upravo s početnim srebrnim (‘bijelim’) poljem.

Zatim, uz prve specijalne policijske postrojbe Republike Hrvatske – poput Antiterorističke jedinice ‘Lučko’ (osnovana 7. rujna 1990.) – takav prvi službeni republički grb nalazio se i u znakovlju niza postrojbi HV-a koje su osnivane tijekom Domovinskog rata od Slavonije, preko zagrebačkog i riječkog područja sve do Like i Dalmacije. Naposljetku, grb kakav je korišten tijekom ceremonije konstituiranja Sabora 30. svibnja, kao i na dan 25. srpnja 1990., vidljiv je i na službenoj zastavi Republike Hrvatske koja se vijorila ispred današnje Policijske akademije u Zagrebu 8. kolovoza 1990. pri smotri polaznika tečaja ‘Prvi hrvatski redarstvenik’. Samo desetak dana poslije (17. kolovoza) u okolici Knina podignute su cestovne barikade, što je bio početak tzv. balvan-revolucije, početne faze velikosrpske pobune/agresije na Republiku Hrvatsku.

Značajan broj povijesnih izvora ukazuje kako se upravo srebrno-crveno šahirani štit (ili hrvatski grb s prvim ‘bijelim’ poljem) od kraja svibnja 1990. kontinuirano pojavljivao u svojstvu novog službenog državnog obilježja. Prema tome, s obzirom na kontekst i raširenost uporabe tijekom razdoblja društveno-političkih promjena 1990., heraldičko znamenje crveno-srebrno šahiranog štita (5×5) – bez ideoloških/totalitarnih dodataka i u prevladavajućoj varijanti s početnim srebrnim ili ‘bijelim’ poljem – ujedno je predstavljalo i prvi grb Republike Hrvatske. Nadalje, iz navedenih primjera može se zaključiti kako je crveno-bijelo-plavi barjak s upravo takvim grbom u sredini predstavljaoprvu službenu zastavu Republike Hrvatske, što tvrdnju kolege H. Klasića o tome kako ‘službena zastava Hrvatske nikada u povijesti nije imala grb koji je započinjao s prvim bijelim poljem’ čini u potpunosti neosnovanom.”

Izvor: narod.hr/HRT