(VIDEO) Otvoreno: Geneza problema nasilja u školama je zanemarivanje odgoja

Foto: snimka zaslona

Učitelji i profesori se pitaju što se još treba dogoditi kako bi se napad na učitelje u zakonu tretirao kao napad na službenu osobu? Je li u slučaju čakovečkog profesora i dvojice učenika zakazao sustav? Ima li u školama više nasilja nego što se prijavljuje? Priprema li se nastavnike za ovakve situacije – jesu li programi prilagođeni izazovima današnjeg društva i sustavu obrazovanja?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U emisiji Otvoreno na HRT-u gostovali su: Sanja Horvatić, savjetnica u kabinetu ministrice znanosti i obrazovanja, prof. dr. sc. Siniša Opić, dekan Učiteljskog fakulteta, Suzana Hitrec, predsjednica Udruge ravnatelja srednjih škola Hrvatske, prof. dr. sc. Dubravka Miljković, psihologinja i pedagoginja, prof. dr. sc. Renato Matić, sociolog i Dario Topić, maturant zagrebačke Prve gimnazije.

Ravnatelj nije imao puno mogućnosti postupiti. Mi se nalazimo u teškoj situaciji u školama. Imamo pravilnik o pedagoškim mjerama i ako ih učenici dobiju te ako se roditelji žale, mnoge od tih mjera padnu jer imaju formalnih propusta. Na taj način škole vrlo često odustaju od pedagoških mjera prema učenicima. A ravnatelj je mogao samo dati opomenu pred otkaz i otkaz, rekla je Hitrec.

Nasilje nije ničiji izbor. Nisi nasilnik rođenjem pa tako i naši prijatelji i kolege nego je to stvar nekog problema. Nasilje kad se dogodi nekome postaje cool, faca je u razredu ako je nešto rekao profesorici. Čak u početku dobiju potporu društva ili zajednice. Nasilje počinje iz šala i pošalica u kojima drugi učenici ne vide veliku opasnost. Kad je manjak stručnih službi i kad nitko to ne sasiječe u korijenu, kao malo su nemirniji – dok ne eskalira. Dva tjedna suradnje s profesorom je dovoljno da procijenite je li to netko tko se postavi s autoritetom ili tko zna vješto komunicirati te će zaobići svaki mogući sukob ili je to netko tko ima manjak autoriteta. Ja bih to nazvao jednom urođenom vještinom. Jedno je sjajno znati matematiku teorijski, a drugo je biti nekakav pedagog. Jako često zaboravljamo kod škole da je to odgojno-obrazovna institucija. Puno više stavljamo na obrazovanje iako je odgojno prva riječ, rekao je maturant Topić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na pitanje kako se suzdržati kad te neki učenik konstantno maltretira, provocira ili zlostavlja Milković je rekla kako nije jednostavno odgovoriti. U svakom razrednom kolektivu dolazi do grupne dinamike. Neki profesori s tim učenicima imaju problema, dok drugi s tim istima nemaju. Treba istražiti što se tu dogodilo. Od učitelja se očekuje da glume superjunake, oni moraju biti cool, oni se bave odgojem i obrazovanjem oni ne bi trebali impulzivno reagirati. Vi možete tako neko vrijeme, ali treba svakom dopustiti da ima loš trenutak, da pukne, da kaže nešto što nije htio i što isti čas požali, ali to se događa među ljudima. Trebamo edukacije. Komunikacijske vještine – jel’ netko zna da se to u školama uči i da se uči na studiju za učitelje? Baš i ne. Podrazumijeva se kao da smo s time rođeni kako riješiti konflikte. Pa ljudi se ne snađu u svemu tome. Ja smatram da treba edukacije, edukacije, edukacije, rekla je Miljković.

Agresivnost koja nam je biološki zadana ona je zapravo benigna, ona se zaustavlja kad je opasnost prošla. Međutim, u društvu učimo nešto puno gore – okrutnost, dotući, poniziti, slaviti nad tim kad je netko poražen i kad je na zemlji. Nažalost politika, ekonomija, vrve takvim ponašanjem, malo suptilnijim. Učenici su spužve, oni upijaju ono što mi mislimo. Stara je priča da se roditelji ne mogu posvađati a da djeca to ne primijete. Onda možete misliti do koje mjere mladi upijaju, uče, gledaju. Ako je to fora tamo zašto ja to ne bih primijenio u svojoj sredini i još ako mi se odobrava, smatra Matić.
Nasilje je produkt loše postavljenog sustava. Mi smo okrenuti danas da učenici jedni druge doživljavaju kao suparnike. Gleda se na ocjenu, ti moraš biti bolji, samo najbolji prolaze, smatra maturant.

Moglo se nešto učiniti i ranije i moglo spriječiti da ovaj slučaj eskalira do ovih razmjera. Meni je žao što se to dogodilo ovom nastavniku za kojeg kažu da ima 30 godina vrlo uspješnog rada, međutim nasilje sasvim sigurno nije odgovor i to nije dopustivo ponašanje nastavnika ili učitelja prema učenicima. U kojem se trenutku trebalo reagirati a da bi se to spriječilo nije moguće reći sada kada se dogodilo. Postoji cijeli niz mjera i da se možda krenulo postupati na početku priče onda se sve ovo ne bi dogodilo. Kao što je rekao Dario Topić da učenici odmah prepoznaju učitelja s autoritetom ili bez njega. Ako učitelj ne reagira na prvi primjer neprihvatljivog ponašanja, ako mi to pustimo mi zapravo prešutno dajemo dozvolu da je to ponašanje poželjno, da ćemo ga tolerirati i onda ono kasnije eskalira pa i do ovih neželjenih razmjera, rekla je Horvatić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zašto se događa da se možda ne reagira? Upravo zbog toga jer se Pravilnikom o pedagoškim mjerama uznemiravanje učenika ili radnika škole, koji izazivaju neugodu drugih osoba, nakon što je učenik na to upozoren, smatra najlakšim neprihvatljivim ponašanjem. Dakle, dobije opomenu razrednika. Ako učenik to još jednom ponovi dobije još jednu opomenu. Sam naš sustav uopće ne djeluje jer ste ovom prenormiranošću pravilnika o pedagoškim mjerama i ne potiče da mi odgojno djelujemo. To je jako važno jer u školi moramo slijediti zakon, osobito ravnatelji su odgovorni za osiguravanje sigurnosti, a tu nemamo podršku, rekla je Hitrec.

Geneza problema je zanemarivanje odgoja. Postavlja se pitanje tko se bavi primarno odgojem u našim školama. Imaju li nastavnici dovoljno vremena da se bave odgojem s obzirom na cijeli niz obrazovnih aktivnosti koje moraju realizirati. Društvo koje ne ulaže u odgoj kasnije ulaže u penološke ustanove, ulaže zapravo u policiju i druge institucije države. Nama je odgoj kao takav nažalost podređena pojava s obzirom na obrazovanje. U RH slijedimo trendove u EU: svaka treća, peta, n-ta žena će doživjeti neki oblik nasilničkog ponašanja u svojem životu, svaki n-ti brak se raspada, što se događa u medijima.

Škola danas, dijete danas, društvo danas, mediji danas nisu isti kao prije 30-40 godina. Pitanje je koliko, oni kojima je primarno bavljenje odgojem i obrazovanjem, imaju snage i odgovornosti da shvatimo da je odgoj nadređena pojava obrazovanju. Odgoj i obrazovanje, namjerno naglašavam redoslijed, odgoj i obrazovanje ne može i ne smije biti trošak ove države. To je njena najbolja investicija. Kad to zapravo shvatimo svi mi koji se bavimo odgojem i obrazovanjem tada ćemo moći napraviti selekciju na fakutetima i birati najbolje od najboljih koji će moći provoditi preventivne programe, rekao je Opić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.