Pupovac je u svojem govoru na okruglom stolu Gonga 15.9. istaknuo da se protivi da poduzetnici (koje naziva “tajkunima”), vjernici (koje zove “klericima”) i hrvatski branitelji, koji su obranili Republiku Hrvatsku od oružane agresije, utječu na politiku u Hrvatskoj. Sve su te skupine građana (koje Pupovac po komunističkoj matrici naziva klasama), bile zabranjene ili potpunosti marginalizirane u vrijeme komunističkog totalitarizma i nisu mogle biti nikako javno zastupljene, dok je “politička klasa”, partija, imala monopol na odlučivanje i formiranje politike. Pupovac otvaranje politike i procesa donošenja odluka za različite dionike u društvu od uvođenja demokracije, percipira kao nešto negativno…
“Politička klasa, u mjeri u kojoj postoji, postaje zapravo, sve manje moćna klasa, i postepeno gubi moć kao što politika kao djelatnost gubi relevantnost u našoj zemlji. U međuvremenu je, negdje od 90-ih do 2008., 2010. je imala relevantnost, moć i financijsku osnovu. Od toga vremena mi imamo krizu financijske osnove, imamo krizu političke moći, imamo krizu političkog sistema. Zašto? Zato što su se u međuvremenu konsolidirale neke druge klase. I koncentrirale dobar dio društvene moći, financijske, ekonomske i javne u svoju politiku. Činjenica da politička klasa gubi moć sama je pokrenuta, zato što je dopustila da bude u dobroj mjeri zapravo razvlaštena.”
“Koje su to klase koje imaju moć i koje u svakom trenutku mogu utjecati na izbore, na odluke Vlade, na politike Vlade i politike Sabora?
Prvo, tajkunsko-upravljačko-menadžerska klasa, koja ima novac, koja može otići kod bilo kojeg uglednog profesora prava, ekonomije napraviti zakon koji [Goran] Beus [Richemberg] ni profesor Podolnjak ne može uz postojeće okolnosti tako proraditi, prostudirati, naći sva mjesta koja su relevatna, za ono što su interesi koje se kroz taj zakon progura, a mi to ne možemo zato što smo slabi kao reprezentacijsko predstavničko tijelo, nemamo potrebnih pretpostavki za to. [Pupovac govori da oni nemaju novaca za analizu zakona za koje glasaju u Saboru…]
Druga klasa koja je u međuvremenu do te mjere ojačala, da može određivati koliko će biti identitetskog odgoja, koliko će biti građanskog odgoja je – klerička klasa. Klasa klerika je postala jedna od najmoćnijih klasa u Hrvatskoj. U medijima, u obrazovanju, u ministarstvima, zdravstvu. U praktički svim značajnim segmentima, u vojsci, u policiji.
I konačno, postoji klasa – braniteljska. Koja ima moć, koja može odlučivati o tome koliko će se i kako primjenjivati zakoni, Ustav i sve ostalo. To je naša činjenica…”
“Mi [SDSS] direktnu demokraciju razumijemo kao način na koji se može jačati predstavnička demokracija, ali ne uništavanje predstavničke demokracije, ne biti zamjena predstavničkoj demokraciji, kao što postoje intencije da se to napravi.”
“Neke referendumske inicijative su opasnost! Ako zakoni kojima se jamči pozitivna diskriminacija bilo manjina, etničkih, bilo žena, bilo neke treće manjinske grupe postaju predmetom ataka, a to su samo instrument participativnosti za one koji su u položaju koji je drugačiji od većine. I ukoliko to posluži kao okidač za referendumsku inicijativu i za referendumski cilj, onda je”, smatra Pupovac “potrebno sumnjati u namjere inicijative, kojoj cilj nije jačanje participativnosti, nego smanjivanje participativnosti.”
“Ja nemam ništa protiv toga da se organizira nešto kao što je ‘Narod protiv Pupovca’, bez obzira da li to bilo na referendumu, ali to nije smisao referendumskih inicijativa. (…) Ali izvještaji koje mi imamo to potvrđuju.”
“Dakle, participativnost da, ali ne tako da se ugrozi postojeći stupanj onoga što je reprezentativna predstavnička demokracija i postojeći stupanj reprezentativnosti”
“Da se smanjuje obim reprezentativnosti i da se koriste argumenti koji su krajnje opasni, to, u tom smislu, kompromitira direktnu demokraciju i referendum u suočavanju sa predstavničkom demokracijom.”
Pupovac smatra kako je prijedlog tri preferencijalna glasa loš jer strankama koje se trenutno bore da očuvaju neku vrstu vlastite integriranosti onemogućuje da formiraju liste kako bi očuvale tu vlastitu integriranost. Smatra kako se političke stranke, poput HDZ-a i SDP-a mrve, imaju problem dezintegracije, pri čemu bi im sustav tri preferencijalna glasa bez cenzusa dodatno otežao.
