“Gospodine Plenkoviću, u ustima moga brata Slavka bila je iskaznica HDZ-a kada su ga četnici zaklali”, podsjetio je u Bujici na Z1 televiziji, ratni zapovjednik obrane Škabrnje Marko Miljanić, aktualnog premijera. Ogorčen je koaliranjem HDZ-a i SDSS-a te politikom tzv. pomirbe i izjednačavanja žrtve i agresora. Posebno ga uzrujavaju komemoracije srpskih žrtava, od Grubora i Varivoda, preko Koranskog mosta do tzv. Groblja šajkača u Vukovaru: “Zbog ovakvih događaja prije tri mjeseca doživio sam moždani udar! Jedva sam ostao živ. To što se događa u Hrvatskoj državi mi je nepojmljivo. Znam na desetine branitelja koji su, isto kao i ja, stradali od moždanog udara, nažalost, nisam jedini…”
“Nikada u životu nisam ni pomislio da bi moglo doći do ovakve politike. Mislio sam da ću i umrijeti – i otići sa ovoga svijeta, ali da će doći do ovakve veleizdaje, ovakvoga bahatoga iznošenja laži od strane Pupovca i Plenkovića – ja se tome nisam nadao,” komentirao je u vrlo emotivnom nastupu Marko Miljanić dovođenje u sličan kontekst događaja u Varivodama i ratni zločin nad Hrvatima u Škabrnji. Po njegovim riječima, Pupovac i Milošević 18. studenoga ove godine u Škabrnji nisu dobrodošli.
“Nadam se i vjerujem da neće doći u Škabrnju. Ako misli doći, onda mora odgovoriti na stotine i stotine pitanja koja bole mene i sve moje Škabrnjane, sve moje Nadinjane… Ja ću biti u Škabrnji taj dan u svojoj odori i nadam se da neću završiti kao pokojni Darko Pajičić, nadam se da se tamo neće naći neki Saša Sabadoš, koji će me dotući…”
Na pitanje, što će učiniti dođu li Pupovac ili Milošević ipak u Škabrnju, Marko Miljanić je najavio: – “Udovice i žene hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata najavljuju da ako Pupovac dođe, vezat će se lancima i stati preko ceste da mu prepriječe put! Nije zalud prolivena nevina krv devedeset i nešto Škabrnjana, po kojoj zločinci nemaju pravo šetati jer to je sveto tlo, koje smo mi krvavo branili.”
“Ljudi u Škabrnji su ogorčeni” – prenio je raspoloženje mještana uoči ovogodišnje komemoracije, Miljanić: – “Nije to ona Hrvatska za koju je devedesetak Škabrnjana dalo svoje živote!”
O Generalskom zboru
“Da je slučajno SDP napravio ovo što je HDZ, mi bi branitelji danas imali šator ispred Ministarstva,” uvjeren je Miljanić: ”Ja sam ispred Ministarstva hrvatskih branitelja bio u šatoru protiv Freda Matića i SDP-ove vlasti. A gdje su danas hrvatski branitelji?! Gdje su danas poznati hrvatski generali, vojskovođe?! Gdje su oni danas? Neka oni dođu u Škabrnju i dočekaju Pupovca! Naročito nek’ dođu oni iz Generalskog zbora!”
“Ti ljudi su bezosjećajni” – rekao je ratni zapovjednik obrane Škabrnje za aktualne članove Generalskog zbora, a na pitanje voditelja, gdje su mu sada kolege iz Savske, Miljanić je odgovorio: – “Ne znam gdje su ti ljudi. Vjerojatno su kupljeni za sitne pare! Ponavljam, da je SDP na vlasti i da ovako radi, mi bi srušili Zagreb! A sada ništa… Mi branitelji smo svi skupa lijepo podvili rep!”
O svojoj pobijenoj obitelji
Heroj iz Škabrnje u Bujici je opisao kako su mu velikosrbi pobili pola obitelji: – “Moj brat Slavko Miljanić poginuo je uza me… Bio je pripadnik HDZ-a iz devedesete godine, jedan od prvih. Kada su ga donijeli na patologiju u Zadar, nakon četiri dana, vidio sam ga mrtvog… U ustima moga brata Slavka bila je iskaznica HDZ, gospodine Plenkoviću! U ustima je bila iskaznica HDZ-a jer smo svi mi bili članovi HDZ-a; i ja i moja braća i moja kompletna obitelj. Moga oca Josu su živoga zarobili kao civila, jadnoga u podrumu… Prvo su ga ti domaći Srbi, četnici, pilićari, vodali okolo da bi ga na kraju, vezanog žicom, zaklali pred nogama moje matere. Jel’ gospodin Pupavac zna tko je to napravio?!”
O Škabrnji i Nadinu
“Kada su donijeli mrtve Škabrnjane u crnim vrećama i počeli ih otvarati, bio sam na zadarskoj patologiji, a jedan je nizozemski časnik, odmah počeo povraćati i rekao da je prošao Indokinu i Afriku, ali da takva zlodjela nad leševima, takva oskvrnuća, nije nigdje vidio! Ljude su stavljali žive pod tenkove, vadili su im oči i rezali uši… I o čemu mi to danas pričamo i raspravljamo?! O kakvoj pomirbi?!”
Na izravno pitanje voditelja je li ikada dobio od ikoga ratnu odštetu ili barem ispriku, Miljanić je odgovorio: – “Nisam dobio ni jednu, jedinu lipu! Nisam imao pravo ni na obnovu svoje kuće u Škabrnji jer sam imao stan, ali su zato Srbima u svim selima okolo Škabrnje dali sve! Nikada ništa hrvatski čovjek nije dobio! Samo Srbi dobivaju odštetu!”
Prisjetio se i saborskog govora zastupnice SDSS-a Anje Rašković Šimpraga te usporedio njezin odlazak iz Hrvatske nakon Oluje ’95. godine, s odlaskom Škabrnjana iz njihova mjesta četiri godine ranije: – “Oni su otišli lijepo, uredno na traktorima, mahali su kamerama i znali su da će se vratiti, nitko ih nije dirao niti ih je Hrvatska vojska ubijala. A što reći za Škabrnjane? Kada govorim o Škabrnji, onda tu stavljam i Nadin u istu ravan… Škabrnja i Nadin su jedno tijelo, jedna duša, jedan narod. Moji Škabrnjani i moji Nadinjani izlazili su pod granatama, bile su to kolone izmučenih ljudi koji su pokušali spasiti živu glavu iz okruženja.”
“Danas se zaboravlja da je don Tomislav Sikirić, svećenik Škabrnje, nakon dva dana i dvije noći izveo 64 Škabrnjana iz podruma, koji je čuvao. Najmlađa osoba koja je bila u tom podrumu bilo je dijete od 20-ak dana, majka te bebe je ostala bez mlijeka, dijete je plakalo, začipali su mu usta da ne plače, da ih ne otkriju četnici,” podsjetio je Miljanić: “A oni su slušali jauke izmrcvarenih Škabrnjana, palili su životinje, orgijali naokolo… Naši su ljudi izlazili iz Škabrnje, tako što su raketirani i ubijani. I onda će neka Šimpraga pričati o svojoj traumi?! Ma, neka dođe u Škabrnju, ali ona nema dostojanstva doći! Neka joj to Pupavac objasni, on zna sve te stvari…”
Komentirao je i HOS-ovce, koji nikada nisu izdali Škabrnju, ali i one koji danas dovode u pitanje njihovo znakovlje: – Milanović i Plenković su mogli doći devedesetih godina Marku Skeji u Škabrnju i reći mu da bježi, da su oni sa zvijezdom petokrakom došli braniti naše mjesto… A mi bi rekli: “Evo, junaka!” Ali, nisu došli. Oni su bili anemični, bili su malo boležljivi i boježljivi ljudi. Nisu oni baš bili za rat! Za rat je bila, kako su i sami rekli – sirotinja. Sirotinja je i stvorila Hrvatsku državu.
Ratnom zapovjedniku obrane Škabrnje zabranjeno je govoriti tijekom komemoracije 18. studenog: – “Govoriti su mi zabranili oni koji sastavljaju protokol!”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
