Višnja Starešina: Zašto je suđenje Vasiljeviću za ratne zločine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima medijski nevidljivo?

Foto: narod.hr, snimka zaslona Fotomontaža: narod.hr

Čula sam posljednjih dana mnogo iznenađenja niskim profilom, gotovo nevidljivošću suđenja generalu Aleksandru Vasiljeviću za ratne zločine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima u logorima u Srbiji, pred osječkim sudom. Jer, osim prvih najava, suđenje je medijski potpuno zanemareno, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kao da je Osijek na medijskom kraju Hrvatske i svijeta. A bio je tako blizu kada se, primjerice, raspravljalo jesu li Luka Modrić i Dejan Lovren počinili krivokletstvo pred časnim hrvatskim sudom. Što su prema takvom „zločinu” sitni grijesi koje je u sklopu ratnih operacija JNA, od Vukovara i šireg Podunavlja, preko Banovine i Like, do Škabrnje i šire Zagore, nad hrvatskim ratnim zarobljenicima i civilima osmislio, isplanirao, organizirao i nadgledao šef njezine kontraobavještajne službe, KOS-a? Nešto beznačajno i nezanimljivo. Sukladno tome suđenje je, koliko čujem, organizirano u maloj sudnici, da ne kažem sudničici osječkog suda. Praktički bez javnosti. Da se ne bi dao prevelik značaj šefu kontraobavještajne službe vojske koja je 1991. izmasakrirala gotovo trećinu Hrvatske.

Jeste li ga vidjeli?

Onim bivšim logorašima, koji su već svjedočili je, koliko čujem, u sjećanju najviše ostalo pitanje: jesu li vidjeli generala Vasiljevića u logorima u Stajićevu, Begejcima, Nišu?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jer ako se šef kontraobavještajne službe JNA nije izravno šetao po logorima i zlostavljao logoraše, onda valjda nije kriv. A sve da je i šetao, tko bi ga prepoznao?

(…)

Koliko sam dosad vidjela u tom nevidljivom suđenju u odsutnosti nema pravnog zastupnika žrtava, koji bi bio barem neki osigurač da institucije neće odvesti suđenje u pravcu groteske. Uz to, čim je postupak započet, odmah su se razbudili hrvatski pravni stručnjaci, problematizirajući uopće svrhu ovog postupka u odsutnosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pa koja bi uistinu mogla biti svrha suđenja u odsutnosti šefu kontraobavještajne službe agresorske vojske, preko kojeg se može rasvijetliti i presudom potvrditi uloga JNA u ratnim zločinima u Hrvatskoj počinjenim u sklopu projekta velike Srbije, kao i uloga iste službe u infiltraciji svojih agenata i suradnika u sve segmente hrvatskog društva i države u kojima djeluju do današnjih dana?

Pred Haaškim sudom se govorilo o tristotinjak infiltriranih i financijski održivih kontraobavještajnih grupa (KOG-ova), koje je u Hrvatskoj za sobom ostavio general Vasiljević. Pred münchenskim je sudom to spominjano kao nešto općepoznato. Pred hrvatskim sudovima – ni spomena.

Priznajem, mene ne iznenađuje ta „nevidljivost” suđenja generalu Vasiljeviću. Zato jer je to kontinuitet djelovanja hrvatskih institucija prema kaznenoj odgovornosti vrha JNA, osobito prema KOS-u i njegovu šefu. Tako je ova sveprisutna „ptica” još na prijelazu stoljeća netragom nestala iz prvog podneska hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Za nju se nije našlo mjesta u opsežnom memorijalu te tužbe, preko 2000 stranica, iako je jedina prava poveznica genocidnih djela sa Srbijom i velikosrpskim projektom.

(…)

I zanimljivo, „izvori upućeni u slučaj” već sada pomalo šire priče kako u osječkom procesu zapravo nema dokaza o Vasiljevićevoj krivnji. Iako se nikada neće fizički naći pred hrvatskim sudom, slučaj Vasiljević je za sudbeno rasvjetljavanje naravi agresije na Hrvatsku isto što je slučaj Perković – Mustač za rasvjetljavanje naravi jugoslavenskog komunističkog sustava. Zato je u Hrvatskoj tako nevidljiv.

Zato se iz Beograda čini sve da bi se suđenje pretvorilo u – ništa. Zato se u Beogradu podižu kaznene prijave protiv generala Krstičevića. Zato Pupovac zaoštrava retoriku prema Penavi. Zato će biti još sličnih poteza. A i hrvatske su institucije zainteresirane za takav ishod. Jer general Vasiljević ima mnogo dosjea.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zamislite scenu: čika Aca sa svojim mikrofilmovima šeta hrvatskim institucijama, tražeći suradnike. Kakav bi to tek bio predložak za film: Koja je ovo država?

Kolumnu u cijelosti pročitajte na portalu Slobodne Dalmacije.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.