“U štrajku sam jer znam da je vrlo teško biti učiteljica ili učitelj, nastavnica ili nastavnik, profesorica ili profesor. Štrajkam jer mi je stalo do svih vas koji svoj posao radite dobro, kvalitetno, uspješno, radosno…a svi takvi u društvu koje nas okružuje, u društvu politokracije, nepotizma i apsolutnog relativizma su opasnost i prijetnja. Stalo mi je do svakog od vas koji želi da obrazovanje bude temelj društva. Stalo mi je do svakog od vas koji vjeruje da je znanje put k istini! Stalo mi je do svakog od vas koji se žrtvuje za drugoga! Štrajkam jer želim najbolje svakome od vas, bio on „lijevo ili desno“”, piše vjeroučitelj Goran Knežević čiji komentar o štrajku prosvjetara i poziv prenosimo u cijelosti.
Kolega i ja smo potpuno suprotnih svjetonazora. Imali smo i žestoke sukobe. Ne slažemo se u mnogočemu. Ali se često susrećemo i razgovaramo. S vremenom smo se naučili fokusirati na ono što nam je zajedničko, na ono na čemu možemo graditi međusobno bolje odnose i poštovanje. I što je najvažnije naučili smo izbjegavati razgovarati o onim temama na koje smo „zapaljivi“, a neke otvaramo vrlo oprezno i s respektom
Tako se sve bolje upoznajemo i poštujemo.
Ovih mjesec dana često smo se susretali i razgovarali. On nije štrajkao. Do jučer.
Imao je svoje razloge.
Niti jednom ga nisam napadao zbog njih, ali smo o svemu pričali. Ne mislim da sam utjecao na njegovo priključivanje štrajku, jer je dovoljno inteligentan i ima dovoljno iskustva da zna filtrirati bitno do nebitnog. Uvjeren sam kako je kolega shvatio da ovo što se događa, ovo što nas je tako čvrsto zbilo nadilazi osobne svjetonazore i političke stavove. Shvatio je kako je ovo taj trenutak. Sad. Svi zajedno. Propustimo li ovu priliku drugu ćemo čekati desetljećima.
Pišem vam sve ovo, kolegice i kolege, zbog sljedećeg: povijest je učiteljica života. Ona uči da je najučinkovitiji način vladanja (a ne služenja narodu) divide et impera. Suptilnim i perfidnim metodama zavođenja, manipuliranja, zavađanja naše političke elite bilo lijeve ili desne (a što je apsolutno besmislena podjela) učinile su da se osjećamo toliko jadno, toliko nesigurno, toliko iskorišteno da od svih tih frustracija gubimo vezu sa zdravim razumom.
Mi smo u euforiji. Nose nas emocije. I to je odlično. Osjeća se energija koju u 20 godina rada u školstvu nisam osjetio ni u tragovima. Predobro!
Ali! Ali!
Mi smo intelektualci. Uključimo razum! Saberimo se!
Apsolutno su mi neprihvatljivi komentari kako je za nešto Crkva kriva, kako su za nešto branitelji krivi, kako su za nešto krivi Hrvati iz dijaspore, kako su za nešto krivi jugonostalgičari, progresivci… niz sami nastavite. Ne. Krive su političke strukture koje sve rade samo da njima bude dobro.
Ako ćemo biti imalo iskreni onda se pogledajte u zrcalo. Dame i gospodo, krivi smo i mi. Šutimo već desetljećima. Prihvaćamo da nas razvlače kao žvaku, da nam nabijaju komplekse manje vrijednosti samo zato što se bojimo ugroziti privid vlastita konformizma. Prvi korak prema promjeni jest priznati si istinu. Tad dolazi oslobođenje. Ono se upravo događa. Ono i jest razlog ove silne „nabrijanosti“. Dosta nam je više! Želimo graditi bolji svijet, želimo biti bolji ljudi, želimo da nam djeca budu bolja od nas! Želimo biti idealisti i meritokrati!
Ja sam vjeroučitelj. Znam da mnogi od vas smatraju kako vjeronauku nije mjesto u školi.
Ja sam, po mnogima, desničar (uglavnom mi se bljuje od takvih podjela). Znam da mnogi od vas ne želite imati ništa s takvima.
Ja sam za vaučerizaciju školstva. Mnogi bi me spalili zbog toga.
Za puno toga sam ja, a zbog čega bi me mnogi marginalizirali ili uklonili iz školstva…ali trenutno sam u štrajku. Ne zato da mi netko da 6,11% više nečega (mada bih volio da imam više novaca). Ja sam u štrajku jer sam čvrsto uvjeren da su odgoj i obrazovanje prioritet svakog društva! U štrajku sam jer znam da je matematika važna (iako sam jako loš matematičar)! U štrajku sam jer znam da je informatika važna, u štrajku sam jer znam da su soboslikari važni, kao i automehatroničari, u štrajku sam jer znam da je tjelesni važan, u štrajku sam jer znam da je umjetnost važna, …sve je jako važno! Sve!
U štrajku sam jer znam da je vrlo teško biti učiteljica ili učitelj, nastavnica ili nastavnik, profesorica ili profesor. Štrajkam jer mi je stalo do svih vas koji svoj posao radite dobro, kvalitetno, uspješno, radosno…a svi takvi u društvu koje nas okružuje, u društvu politokracije, nepotizma i apsolutnog relativizma su opasnost i prijetnja. Stalo mi je do svakog od vas koji želi da obrazovanje bude temelj društva. Stalo mi je do svakog od vas koji vjeruje da je znanje put k istini! Stalo mi je do svakog od vas koji se žrtvuje za drugoga! Štrajkam jer želim najbolje svakome od vas, bio on „lijevo ili desno“.
Divide et impera!
Dopustite li da vas oni, Borgovci, opet podijele, onda nismo kao profesija, zvanje i poziv ništa bolje ni zaslužili negoli biti oni koji niti znaju čitati s razumijevanjem niti znaju kritički promišljati.
Sad ili…
* Goran Knežević diplomirani je teolog. Završio je Katoličko bogoslovni fakultet u Zagrebu. Radi kao vjeroučitelj u Našicama. Oženjen je i ima četvero djece.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
