SDP-ova vlada na odlasku želi ozakoniti pasivnu eutanaziju u Hrvatskoj, izvješćuje Jutarnji list.
Pasivna eutanazija razlikuje se od aktivne eutanazije po tome što smrt pacijenta nije uzrokovana direktnim činom usmrćivanja već uskraćivanjem liječenja, isključivanjem s aparata i sl.
Novi zakon – nove odredbe
U novom Obiteljskom zakonu ministrice socijalne politike i mladih Milanke Opačić koji je donesen po hitnom postupku, nakon što je prijašnju verziju tog zakona Ustavni sud suspendirao u cijelosti, predviđeno je uvođenje „anticipiranih naredbi“ odnosno isprava koje se sastavljaju kod javnog bilježnika.
U njima osoba izjavljuje da odbija mjere za održavanjem na životu ukoliko se nađe u stanju kada ne može odlučivati za sebe. To se primjerice odnosi na hranjenje sondom ili stavljanje na respirator, međutim, u Obiteljskom zakonu nisu u cijelosti propisane mjere koje pacijent odbija dok nije pri svijesti. Anticipirane naredbe odnose se na pacijente koji se nalaze u komi ili nesvijesti, teško ozlijeđene pacijente, dementne osobe ili osobe u terminalnoj fazi bolesti.
Prema zakonu, javni bilježnik je dužan kopiju anticipirane naredbe poslati nadležnom centru za socijalnu skrb, dok drugu kopiju pacijent treba nositi sa sobom. 14. listopada Ministarstvo socijalne politike i mladih uputilo je u javnu raspravu Pravilnik o anticipiranim naredbama. Osim u slučaju liječenja, anticipirana naredba moći će se dati u još dva slučaja: kod odabira skrbnika ako osoba izgubi poslovnu sposobnost i ne može se brinuti za sebe te odabira skrbnika odnosno osobe za koju roditelji žele da se skrbi o njihovu djetetu u slučaju njihove smrti.
Centri za socijalnu skrb dužni su voditi evidenciju svih anticipiranih naredbi. U svakom trenutku osoba može anticipiranu naredbu povući na isti način na koji je izdana, kod javnog bilježnika.
Definiranje bez liječnika
Prema navodima Hrvatske liječničke komore, liječnici u Hrvatskoj nisu bili uključeni u definiranje anticipiranih naredbi iz novog Obiteljskog zakona iako se ove odredbe izravno odnose na njihov svakodnevni posao. Naime, liječnici čak riskiraju sudsku tužbu ukoliko krenu oživljavati pacijenta koji je u anticipiranoj naredbi izričito naglasio da to ne želi. Obiteljski zakon pak ne predviđa koje su kazne za liječnike koji se ne budu pridržavali anticipiranih naredbi.
Dr. Krešimir Luetić, prvi dopredsjednik HLK, navodi kako odredbe novog Obiteljskog zakona ne propisuju izravno način postupanja liječnika nego se to očekuje u novom Zakonu o liječništvu i Zakonu o pravima pacijenata, u čijem donošenju Hrvatska liječnička komora svakako planira sudjelovati, prenosi Jutarnji list.
„Radi otklanjanja svih nejasnoća i nedoumica u postupanju zdravstvenih radnika potrebno je posebnim propisima sve regulirati pri razradi instituta kao što je anticipirana naredba“, kaže dr. Luetić.
Mirando Mrsić, SDP-ov ministar rada i mirovinskog sustava, inače hematolog po struci, već se dugo zalaže za ozakonjenje i reguliranje prakse neoživljavanja najtežih bolesnika tvrdeći da se radi o pravu na dostojanstvenu smrt.
Pasivna eutanazija putem anticipirane naredbe prvi puta je uvedena u Hrvatskoj Obiteljskim zakonom iz 2014., no zakon je radi suspenzije od strane Ustavnog suda bio na snazi vrlo kratko te se o toj mogućnosti jako malo govorilo ie velik broj građana za nju nije ni znao.
Podsjetimo, Ustavni sud suspendirao je Obiteljski zakon u siječnju ove godine zbog velikog broja zahtjeva za ocjenom njegove ustavnosti. Istodobno je na snagu vraćen stari Obiteljski zakon iz 2003. godine koji je i danas na snazi do 1. studenog. U Ministarstvu socijalne politike i mladih nisu željeli čekati konačnu odluku Ustavnoga suda o ustavnosti zakona već su u vrlo kratkom roku „ispeglali“ sporne odredbe i uputili zakon u hitnu proceduru. Zakon, iako izmijenjen, u suštini je ostao isti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
