“Papa nigdje nije rekao da se kršćani moraju cijepiti” – izjavio je u Bujici, na Z1 televiziji, župnik župe Sv. Mirka iz zagrebačkih Šestina, vlč. Robert Šreter:
– Papa je nepogrešiv kad ex chatedra iznosi nauk o sadržaju vjere i morala. Kad Papa govori druge stvari, on može biti više ili manje u pravu. Njegov autoritet kao Petrova nasljednika i Kristova namjesnika na zemlji, uvijek stoji, ali ne smije se iz toga sada izvlačiti nekakva moralna obveza da se svi moramo cijepiti. Pogotovo da bismo se mi kršćani morali cijepiti…
“Kongregacija za nauk vjere isto ne kaže da se moramo cijepiti,” tumači vlč. Šreter: “To nije moralna obveza! Savjest je zadnja instanca po kojoj čovjek donosi odluke u svome životu!”
“Vidimo da se ljudima sve više oduzima prostor slobode”
Na pitanje što misli o postupcima tzv. Stožera, odgovorio je:
– U povijesti je uvijek bilo, ima i bit će do konca povijesti, onih koji su na razne načine pokušali sputati ljudsku slobodu. Razni sustavi, da bi mogli manipulirati ljudima, moraju čovjeku prvo oduzeti slobodu. Kad si mu oduzeo slobodu, onda je on gotov i onda mu radiš što god hoćeš.
“Razni ljudi si uzimaju različita prava iz različitih motiva s različitim ciljevima,” nastavio je: “Vidimo da se, malo po malo, ljudima sve više oduzima i sužava prostor slobode.”
“Čovjek je stvoren na Božju sliku, kao biće koje ima slobodu i razum” – podsjetio je vlč. Robert Šreter, nakon pitanja voditelja o tzv. covid potvrdama i mogućeg uvođenja obveznog cijepljenja: – Ne može čovjek biti bez slobode! Ako mu ograničiš slobodu, to više nije čovjek! On je izgubio svoju bitnu odrednicu u svim stvarima, tako i u ovome!
“Markotić je javno rekla da će djeca biti predmet eksperimenta”
Vlč. Robert Šreter bio je direktor ‘Kršćanske sadašnjosti’ i ravnatelj Hrvatskog katoličkog radija, a u Bujici se posebno osvrnuo na izjave Alemke Markotić o cijepljenju djece, na Laudato televiziji, kojoj je i osobno replicirao kao gost u studiju, a burne reakcije u javnosti još se nisu stišale:
– Nije bitno kako sam ja reagirao toga trenutka, već je bilo dobro vidjeti reakcije hrvatske javnosti. Odmah iste večeri, po društvenim mrežama krenule su reakcije koje su bile vrlo negativne u odnosu na tu izjavu profesorice Markotić. Mnogi su u njezinoj izjavi vidjeli krucijalni i najsporniji trenutak… Očito su ljudi prepoznali da tu nešto nije u redu. Takav govor o djeci i svojevrsno javno priznanje da će djeca biti predmet eksperimenta, to zaista nije u redu i nipošto ne može opravdati ono što se sada čini! Snagom argumenata – ovakvih ili onakvih, pravih ili krivih, ili nazovi argumenata, zaista se započinje s cijepljenjem djece.
“Oni koji ultimativno govore o nužnosti cijepljenja, preko profesorice Markotić najavili su cijepljenje djece,” uvjeren je vlč. Šreter: “Drugu stranu kao da ne žele čuti, kao da ih ne zanimaju argumenti koji govore protiv toga…”
Ljudi koji imaju djecu, upravo su na djecu najosjetljiviji – upozorio je ugledni svećenik.
“Znanost uvažavam, ali je sumnja u njoj poželjna”
“Ja prvi ne da nemam protiv znanosti ništa, ja itekako znanost uvažavam,” istaknuo je: “Svjestan sam da pogotovo u današnje vrijeme, 21. stoljeća, bez znanosti ne bi mogli živjeti… Međutim, znanost nije apsolutna. Jedan od osnovnih postulata znanosti je upravo promjenjivost znanosti. Sumnja, čim se donese nekakav zakon, kada dođemo do bilo koje spoznaje, u znanosti je poželjna. Znanost ide dalje i to je poželjno. Sve treba dovoditi u pitanje.”
Mene čudi što se nama kao Crkvi, prigovara da imamo svoje dogme i da u njih ne damo dirati – nastavio je Robert Šreter, inače magistar dogmatske teologije:
– Mi u vjeri zaista imamo dogme, ali one se odnose na nadnaravne stvarnosti, koje je ionako nemoguće propitkivati kemijskim, fizikalnim ili bilo kakvim formulama i principima. To je nešto, što nadilazi ljudsku narav i to nam je zadano. No, čak i u Crkvi, unutar kršćanskoga korpusa, otvoreno razgovaramo o pojedinim dogmama. Raspravljamo o tome kako ih što bolje predočiti, definirati i izraziti da bi one bile što razumljivije i vjerniku prihvatljivije. Čak i tu, gdje postoje dogme, mi o njima raspravljamo, a s druge strane, znanost sada ne dopušta drukčije mišljenje i u tome jest problem.”
“Ako postoje ljudi, priznati znanstvenici, koji meritorno i mjerodavno progovaraju o nekim temama, onda se mi, obični ljudi, pitamo zašto se njima ne dopusti da izreknu svoje mišljenje i zašto ih se u tome guši,” pita se Šreter: “Zašto ih se miče iz mainstream medija? To pobuđuje sumnju kod običnih, malih ljudi. Kaže se da je netko protiv cijepljenja, a ne pita se zašto je protiv? Zato što ima toliko nelogičnosti koje ljudi prepoznaju. Ljudi, koji razmišljaju svojom glavom, ne dopuštaju da ih se baš do kraja indoktrinira u svemu.”
Otkuda je bolest došla i zašto je došla?
Nepobitno je da bolest postoji i to se ne može dovoditi u pitanje – smatra Robert Šrerter: – Ali, možemo dovoditi u pitanje druge stvari. Kako se odnosimo prema toj bolesti, otkuda je bolest došla, zašto je došla? Jesu li sve odredbe koje se donose, zaista potrebne i svrsishodne, ima li smisla sve to? Ako, s jedne strane, imamo svojevrsni znanstveni dogmatizam, koji ne priznaje nikakva proturječja, onda je jako teško razviti nekakvu raspravu. I tome – da za nju nema mogućnosti, svjedočimo zadnje dvije godine, a pogotovo u zadnjih šest mjeseci. Ako razmišljate drugačije, onda vas se jednostavno proglase ‘antivakserom’ i to je krovna diskvalifikacija za sve drugo… Odmah vam kažu da ste “zaostali”, “nenačitani”, da ste “protivnik znanosti” i čovjek koji “ne razmišlja svojom glavom” i koji vjeruje u nekakve “teorije zavjere”…
Podržava covid prosvjede
Vlč. Robert Šreter podržava prosvjede protiv tzv. covid potvrda: – Ljudi koji misle drugačije, trebaju javno izreći svoje mišljenje, Da, trebaju izreći! Ne radi se tu o nekoj minornoj skupini ljudi koji su neuki, izmanipulirani i koji ne znaju što bi sa sobom… Radi se o ljudima koji misle svojom glavom i koji izražavaju svoje mišljenje. Koji kažu; nemojte nam to raditi! Nemojte vršiti takav pritisak na nas, neargumentirano. Ajmo razgovarati argumentirano. Bilo je tamo i vjernika i nevjernika, bilo je onih koji su se cijepili i koji su protiv covid potvrda, bilo je ljudi koji su i protiv cijepljenja i protiv covid potvrde. Zajednički nazivnik je bio – dosta je manipulacije, ajmo otvoreno razgovarati o nekim stvarima.
“Europska unija želi izbaciti Boga iz srca, savjesti i svijesti ljudi”
Vlč. Šreter je prokomentirao i famozni “naputak” Europske komisije o internoj komunikaciji, kojim se europskim birokratima sugeriralo da pojam ‘božićno vrijeme’ zamijene pojmom ‘praznika’ ili da se umjesto ‘dame i gospodo’ govori ‘dragi kolege’, da se ne koriste ‘kršćanska imena’: – Očito se pod krinkom Covida-19, koji je prekrio cijeli svijet i omotao ga jednim nevidljivim plaštem, događaju mnoge čudne stvari… Događa se puno toga, što u nama s razlogom izaziva jednu veliku tjeskobu i strah.
“Europa se odlučila odreći svojih kršćanskih korijena već odavno,” rezolutno tvrdi ugledni svećenik: “Mi već tijekom jednog velikog razdoblja ne možemo govoriti o kršćanskoj Europi, jer Europa to odavno nije! Možemo govoriti samo o kršćanima kojih ima i u Europi. Europa više nije kršćanska, Europa je postala nešto čudno, pogotovo Europska unija!”
Sjetimo se pokojnoga svetoga Pape Ivana Pavla II. koliko se trudio i borio da u ustav EU uđe izričito spominjanje kršćanstva, no, čak ni on nije uspio u tome, uz sav svoj autoritet – podsjeća vlč. Robert Šreter: – EU spominje druge stvari koje predstavljaju temelj na kojem je izrasla. Boga nema, kršćanstva nema! To je nevjerojatno. I tu vidimo jedan smjer u kojem službena Europska unija ide. Što se želi postići i koji je konačni cilj takve politike, teško je reći, ali očito da se želi izbaciti kršćanstvo, želi se izbaciti Boga! Osobnog Boga iz srca, savjesti i svijesti ljudi.
“Sadašnje demokršćanstvo nema veze s onim autentičnim”
Na primjedbu voditelja da su predvodnici takvih promjena u Europi, paradoksalno, političari koji se predstavljaju kao vjernici i demokršćani, Šreter je odgovorio: – Sadašnje nekakvo demokršćanstvo nema puno dodira s autentičnim demokršćanstvom! Ne može netko imati u nazivu svog pogleda, svoga svjetonazora i svojih političkih uvjerenja kršćanstvo, a donositi zakone koji su kršćanstvu protivni. To jednostavno ne ide zajedno! Onda radije nek’ izbace kršćanstvo iz svoga naziva!
Više od politike, vlč. Šretera brinu vjernici, koji – kako kaže, “dopuštaju da sam se izbaci Božić, što je tendencija prema kojoj se, očito, ide”…
“Zapadna civilizacija uništava temelje na kojima počiva čovjek”
Podsjetio je i na Istanbulsku konvenciju te pokušaje opstrukcije referenduma o braku, kao početku onoga što sada kulminira, a na što se na vrijeme upozoravalo, no, mnogi vjernici su takva upozorenja olako shvaćali: – Kao vjernik, kršćanin i katolik, bojim se da smo došli do trenutka koji je opisan na prvim stranicama Svetoga pisma, Biblije, gdje Bog govori čovjeku: “Gledaj čovječe, ovo sam sve stvorio za tebe, sve ti predajem, svime možeš upravljati, svime vladaj, pametno vladaj… Samo jedno ti ne dopuštam; ne možeš dirati u spoznaju dobra i zla! Ne možeš ti, čovječe, određivati što je dobro, a što je zlo. To sam ja pridržao sebi, to je moje! Vrijeme u kojem živimo danas, pokazuje da mi upravo to radimo i da čovjek reže granu na kojoj sjedi, a onda se čudimo kad nam se odjednom sve počne tresti, kad uočavamo da se naš svijet ruši. Kako će ova naša zapadna civilizacija završiti, veliko je pitanje jer uništavamo same temelje na kojima počiva ne samo ta zapadna civilizacija nego općenito, čovjek kao takav.
“Kleknula pred četnika i molila da joj otkrije gdje su Ivičini ostaci”
Robert Šreter je bratić uglednog pakračkog liječnika, dr. Ivana Šretera, ubijenog 1991. godine, u samim počecima velikosrpske agresije na Hrvatsku: – To što su napravili Ivici je sotonsko zlo!
U Bujici je, po prvi puta, ispričao jezivu priču o susretu doktorove majke Danice i četnika odgovornog za Šreterovu smrt, u zatvoru u Lepoglavi: – Kad su naši u Bljesku oslobodili Zapadnu Slavoniju, oslobodili su i područje Bučja i našli su arhiv četničkih, paravojnih snaga, a unutra i podatke o tome tko je potpisivao smrtne presude. Taj čovjek je u nekoj od akcija uhvaćen i osuđen, bio je na izvršenju kazne u Lepoglavi. Ivičina majka Danica došla je s jednom od svoje dvije kćeri u Lepoglavu, tražila je susret s tim čovjekom, klekla pred njega i rekla: “Ne pitam te ni tko ga je ubio, ni kako ste ga ubili, ništa, samo mi reci gdje su mu završile kosti!” Znate što je on napravio? On ju je sa ironičnim osmijehom pogledao, okrenuo se od nje i otišao… Znači, znao je, ali nije htio reći. Za nagradu je pušten da ostatak svoje kazne odsluži u nekom srbijanskom zatvoru! Pametnom dosta, ja ne bih više ništa na tu temu.”
Čuvar groba Oca Domovine
Kao župnik u Šestinama, vlč. Robert Šreter brine o grobu Oca Domovine, dr. Ante Starčevića, koji je tamo pokopan: – Kad slavimo obljetnicu Starčevićeve smrti, 28. veljače, u Šestine ne dolazi državni protokol! Nema ih kada se slavi sveta misa za njega… Otkada sam župnik gore, skoro svake godine sam slao i predsjednicima države i predsjednicima Sabora i predsjednicima Vlade službeni poziv, uz prijedlog da se napokon obljetnica smrti Oca Domovine, dr. Ante Starčevića, uvede u državni protokol. Ništa!
“Mi Hrvati smo čudan narod, ne znamo cijeniti svoje velikane,” zaključio je vlč. Šreter: “Svi narodi imaju nekoga, neku povijesnu političku figuru, kao što je Otac Domovine. Svi narodi na pijedestalu drže tu osobu i ona se časti i slavi, o njoj se uči u školi… Zar ne bi bilo normalno da sve đačke ekskurzije, koje dolaze u Zagreb, posjete grob i spomenik Oca Domovine?! Ništa od tog nema. To je samo dokaz koliko smo mi čudan narod i ne znamo cijeniti svoje, a veličamo tuđe. Zato nam se u povijesti događalo ono što nam se događa.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
