Barica (59) i Ivan (70) Kušan, iz Letovanića, žive u zajedničkom domaćinstvu s kćerkom, zetom i unukom (7 mj.). Suprug prima mirovinu, mladi imaju stalni posao. Kuća je udaljena od Kupe oko 200 m, u okolici se još vidi zaostala voda i veliko blato.
Cijela kuća je bila poplavljena više od dva tjedna, a u kući je voda narasla oko pola metra. Ne sjećaju se ovako velike poplave, ona 1974.g. bila je daleko manja.
U kući su koristili nekoliko pumpa za vodu koje su posudili od sinovih prijatelja, bez njih bi bili u još težoj situaciji. Kako su pumpe radile danonoćno boje se računa za struju, vjerojatno će to biti astronomska svota koju ne znaju kako će platiti. Kuća nije bila osigurana, jer su troškovi svakodnevice ionako previsoki.
U kuhinji gdje sjedimo, između pločica na podu, na fugama se nazire plijesan. Peru je redovito, no kako stalno probija vlaga iz temelja, boje se da će se plijesan stvarati još dugo, što im izaziva veliku nelagodu radi male bebe u kući.
S podova su maknuti svi laminati, a dio namještaja iznesen je pred kuću gdje čeka sunčane dane. Pitku vodu dobivaju od Crvenog križa.
Suprug Ivan je prije nekoliko godina prebolio moždani udar koji ga je na jedno vrijeme učinio nepokretnim. Niti sada ne bi hodao da nije bilo supruge Barice s kojom je u braku gotovo 50.g.
Suze kapaju same od sebe dok Ivan priča kako je u ovu kuću ugradio svoj život. Od nekada male kućice, odricanjem i mnoštvom kredita napravio je lijepi dom za njih i sinovu obitelj. Sada kaže, ne zna kako će kuću ponovo obnoviti te se boji da se vlaga nikada više neće moći trajno ukloniti iz kuće.
Na upit da li se to moglo spriječiti, kaže da bi sve bilo drugačije da dno Kupe nije zapušteno, jer ga nitko već više od 20 godine ne održava. Smatra da je greška što je održavanje dna vodotoka otišlo u ‘privatne ruke’ te da oni kopaju pijesak samo gdje njima paše te da je sve ostalo zapušteno. Nekada su pijesak kopali sami i za svoje potrebe, no Vodoprivreda to više ne dozvoljava, već više od 20 godina.
Prošli su rat, ostali su u kući u kojoj su ugostili brojne izbjeglice – no, ovo im se čini kao još teže razdoblje, jer su bespomoćno gledali podivljalu vodu koja je cijeli kraj pretvorila u veliko jezero.
U praznoj, nekada veseloj dječjoj sobi, vise slike prelijepe male djevojčice. Soba je potpuno prazna, bez namještaja, krevetića ili igračaka koji su još nedavno popunjavali sobu. Osvrćemo se ne bi li čuli dječji glas, no snaha je privremeno radi bebe iselila kod svojih roditelja, radi prevelike vlage.
Pomoć koju trebaju su laminati koji trebaju prekriti ogoljele i vlažne podove, materijal za popravak nagriženih dijelova kuće te zaštitu od vlage. Najviše bi im pomoglo da im HEP ne naplati račun za struju koji će biti previsok. Mnogi susjedi nisu htjeli upotrijebiti pumpe upravo radi računa za struju.
Na odlasku, ipak smiješak. Uzdaju se u bolje dane i pomoć dobrih ljude i države.
