Zagreb Pride objavio birački “LGBT kompas”: Ne postoji privatnost “seksualne orijentacije”

Zagreb Pride objavio je predizborni “LGBTQ (sic!) kompas.” Riječ je o naizgled ironičnom ukazu o prisutnosti homoseksualnih političara u strankama na političkom spektru od demokršćana (HDZ) do krajnje ljevice (M!). “Naizgled ironičnom” kažemo zbog toga što je stvar zapravo političke naravi, a samim tim i ozbiljna.

Nasilno “outanje”

Ponajprije posrijedi je po svemu sudeći pokušaj da se naškodi HDZ-u čije biračko tijelo nije naklonjeno zastupnicima s “gay identitetom”

No to nije jedina politička razina koju je postupak Zagreb Pridea otvorio.

Naravno, to već nije stvar izdvojenog mišljenja, kako nam pokazuje i nastup Franka Dote iz Zagreb Pridea na dnevniku N1 televizije.

Ono što se u javnosti prikazuje kao sporno ponajprije je objavljivanje imena nekih od zastupnika, koji za “outanje” nisu dali svoju privolu.

U tom smislu motive krovne udruge političkih homoseksualaca u Hrvatskoj Franko Dota je izrazio potpuno nedvosmisleno.

Političari nemaju prava na privatnost

Na komentar voditelja da “seksualna orijentacije jest privatna stvar”, Dota je odsječeno replicirao: “Nije!”

Naravno, u nastavku razgovora uslijedilo je opravdanje kako se to odnosi isključivo na političare.

“Outanje” je u tom smislu stvar “javnog interesa”, poput imovinske kartice i bračnog stanja. Na prigovor voditelja, kako su Josip Ćilić iz HDZ-a i Jelena Miloš iz Možemo! negodovali zbog toga, Dota je odgovorio da se njihova imena može povući s popisa, ako oni za tim izraze želju.

Izraz seksualne orijentacije je dužnost

Udaljujući se od ove teme – i shodno tomu od pitanja kakvu korist bi rečeni zastupnici imali od toga, jednom kad su njihova imena javno objavljena – Dota je pokušao objasniti zbog čega se pravo na privatnost ne može primijeniti na političare:

“Ova zemlja dugo živi pod devizom da je gay ok. Dakle, mi smo u tom kontekstu objavili podatak koji je jednak podatku o boji očiju. Oni nisu bilo tko, to su saborski zastupnici, u poziciji su moći. (…) Nitko ne može biti “u ormaru” i biti saborski zastupnik. To nije u skladu s Ustavom. Također, ako netko ode na gay party u Berlin i sretne nekog iz Hrvatske tko ga poznaje, outao se. To su potom općepoznati podaci.”

> Zagreb Pride povezao Grmoju i Petrova s nasiljem nad članovima homoseksualne povorke

Ovo znači da su homoseksualni zastupnici dužni sami javno izraziti svoju “seksualnu orijentaciju” ili će to za njih učiniti drugi. Pravo na privatnost se ne primjenjuje, jer su oni javni djelatnici, a dade se pretpostaviti i da kao homoseksualci imaju određene političke dužnosti prema LGBTIQ “zajednici”. To se nadaje iz same činjenice kako ih upravo pripadnici te zajednice imaju pravo autati – bilo bi zanimljivo pitati Dotu, imaju li jednako pravo na “outanje” bližnjeg svog i drugi građani?

Nitko nema pravo na privatni identitet

U tom smislu, pokušaj da se postupak Zagreb Pridea pokaže nenasilnim, u smislu da je posrijedi bilo nešto poput, kako je to Dota rekao, “isticanja boje očiju”, nije bio osobito uspješan.

Ako bi netko Doti dao za pravo, jer je riječ o političarima koji, navodno, nemaju pravo na privatnost, jedna primjedbu s kraja intervjua pokazuje kako stvari ne stoje tako. Govoreći o LGBTIQ identitetima, rekao je:

“Podatak o seksualnom identitetu je javan. Nije privatan. (…) Identiteti mogu postojati samo u javnom i kolektivnom prostoru.”

Na taj način je potpuno jasno kako Zagreb Pride ne drži kako su samo “rodni/seksualni identiteti” političara javna stvar, nego su takvi “rodni/seksualni identiteti” svih građana.

Otud se dade zaključiti kako ova udruga ne tolerira “život u ormaru” za nikoga, a ne samo za političare, na jednak način na koji se ne može tolerirati skrivanje vlastitog spola, etniciteta i vjerske pripadnosti.

U tom smislu, za LGBTIQ aktiviste “seksualna orijentacija” očigledno nije naprosto ukus za specifičan način partijanja, nego politički identitet koji svaki građanin mora javno izraziti, pa bio on političar ili ne, ako želi participirati u javnom životu.

Taj se identitet mora javno afirmirati milom ili silom, pa bila to sila Zagreb Pridea ili sila organa države koja je usvojila načela koja ova udruga zagovara.

Izvor: narod.hr