Većinom glasova u Hrvatskom saboru u petak je izglasan zakon o koncesijama koji je posebno razočarao otočane. Sa 77 glasova za i četiri protiv Hrvatski sabor prihvatio je Zakon o koncesijama. Saborska većina prethodno je odbacila sve oporbene amandmane.
Pokret otoka i oporba naglašavaju da se radi o štetnom zakonu jer nije u dovoljnoj mjeri zaštitio javni interes, te da se ovakvim zakonom pogoduje pojedincima i krupnom kapitalu, a lokalno stanovništvo nije uključeno u donošenje odluka koje se tiču otoka i morske obale. Predstavnici Vlade pak naglašavaju da je Zakon dobar i da ne dovodi u pitanje značaj javnog dobra. Kažu da se ovim krovnim zakon određuju sva načela koncesioniranja, a da će se detalji odrediti novim Zakonom o pomorskom dobru. Taj novi zakon o pomorskom dobru prilagođava se pak Zakonu o koncesijama.
Zakonu o koncesijama zamjera se što je kompleksan i time podložan raznim malverzacijama. Zakonom se omogućuje da se temeljem najviše ponude odabere koncesionar na temelju najbolje ponude po već utvrđenim kriterijima koji su navedeni u Zakonu.
Prema Zakonu koncesionar je dužan plaćati novčanu naknadu za koncesiju koja može biti ugovorena kao stalan jednak iznos i/ili kao varijabilni iznos, ovisno o posebnostima pojedine vrste koncesije. Naknade za koncesiju prihod su državnog proračuna i/ili proračuna jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave.
Koncesionar može dati založno pravo ili druga osiguranja na imovini koja je predmet ugovora o koncesiji u korist kreditne institucije ili druge pravne osobe, uz prethodno odobrenje davatelja koncesije. ‘Time otvaraju vrata subjektima upitne ekonomske moći’, smatraju iz Pokreta Otoka te tvrde da je riječ o scenariju koji podsjeća na privatizaciju iz 1990-ih, pa su stoga, kako piše Slobodna Dalmacija, poslali niz amandmana na predložene izmjene Zakona.
Iz Pokreta, a što se vidi i iz Zakona, navode kako nema definiranog minimalnog roka u kojem se koncesija ne može založiti ili prenijeti. Nema odredbe koja bi onemogućila izbor koncesionara koji će poskupiti cijenu usluge za krajnje korisnike, odnosno građane, nema odredbi koje će onemogućiti koncesionaru da naplaćuje pristup općem dobru nad kojim se ne mogu stjecati stvarna prava, kao npr. pravo vlasništva na plažama. (Prema Zakonu koncesionar može povisiti cijenu usluge za lokalno stanovništvo ili će mu ograničiti pristup javnom dobru)
Pokret navodi i to da odredbe zakona o zasnivanju založnog prava, te odredbe o prijenosu ugovora o koncesiji od strane koncesionara na treću osobu pokazuju da zapravo država garantira svojim prirodnim dobrima, odnosno teritorijem za kredite koncesionara. Omogućen je prijenos ugovora o koncesiji na financijsku instituciju koja je nad koncesijom ima/la založno pravo, i daje joj se mogućnost da sama dalje predmet koncesije prenosi na treću osobu. Nije predviđeno savjetovanje s lokalnom zajednicom, na što Hrvatsku obvezuju međunarodni ugovori.
