Ovršni zakon problem je kojega je velik dio društva svjestan, ali teško na tom polju dolazi do promjena i reformi.
Krajem srpnja 2009. Vlada Republike Hrvatske odlučila se na radikalnu reformu ovršnog sustava te je usvojila Stratešku studiju za učinkovitiji način ovrhe i uvođenje javnih ovršitelja.
Novi Ovršni zakon i Zakon o javnim ovršiteljima doneseni u prosincu 2010. kad je Dražen Bošnjaković bio ministar i trebali su stupiti na snagu početkom 2012. ali jedna od prvih odluka saborske većine pod vodstvom Kukuriku koalicije bila je da se primjena tog Ovršnog zakona i Zakona o javnim ovršiteljima odgodi radi dorade “kako bi se sustav ovrha u tom razdoblju poboljšao radi stvarnog doprinosa pravnoj sigurnosti i većoj vladavini prava kao idealu svake suvremene pravedne i socijalne države” istaknulo se se između ostalog u obrazloženju, da bi ubrzo Ministarstvo pravosuđa odlučilo Zakon o javnim ovršiteljima potpuno povući, a novi Ovršni zakon doraditi.Novi ovršni zakon s njihovim izmjenama stupio je na snagu 15.10.2012.
Ovršeniku se uopće ne vjeruje
U prethodnim ovršnim zakonima sud je mogao povodom prigovora ovršenika potkrijepljenog javnom ili ovjerovljenom ispravom, dokazima o plaćanju i slično obustaviti ovrhu, međutim prema trenutačnom Ovršnom zakonu ovršeniku se uopće ne vjeruje.
Ako ovršenik javnom ili javno ovjerovljenom ispravom dokazuje da je tražbina prestala, da ovrhovoditelj nema više legitimacije, a ovrhovoditelj se ne suglasi s tim prigovorom, sud će doduše na parnicu uputiti ovrhovoditelja, ali će održati na snazi sva prava koja ovrhovoditelj ima na imovini ovršenika.
Prava istina o Ovršnom zakonu, blokadama i deložacijama
Na ovaj je način stvorena protuustavna neravnopravnost u tretiranju stranaka u parnici.
Godine 2010. bilo tek 25.000 blokiranih građana, a dug je iznosio 6 milijardi kuna, da bi šest godina kasnije u blokadi bilo 325.000 građana čiji dug iznosi 37 milijardi kuna.
Ovršni zakon i njegova izmjena – jedno od još uvijek neispunjenih predizbornih obećanja
Ukidanje javnih ovršitelja
Prvi u nizu propusta Vlade Zorana Milanovića bio je upravo u izmjenama Ovršnog zakona za što je premijer na prvoj sjednici Vlade preuzeo odgovornost. Izmjenama se zaboravila promijeniti odredba prema kojoj sudovi od početka 2012. više nisu bili nadležni za ovrhe, s čime se one nisu mogle provoditi sve do 1. srpnja pa je Vlada to morala ispraviti uredbom.
Ukidanjem javnih ovršitelja Republika Hrvatska prekršila je obvezu iz pregovora o pristupanju Europskoj uniji kada je u okviru Poglavlja 23. od 12. svibnja 2011. preuzela međunarodno-pravnu obvezu da ustroji službu javnih ovršitelja i stvori sve uvjete potrebne za punu implementaciju te službe u hrvatski pravni poredak do 1. siječnja 2012. godine., a 71 do tada imenovanih javnih ovršitelja koji su 1. srpnja iste godine trebali preuzeti provedbu izvansudskih i sudskih ovrha u Hrvatskoj postali su suvišni.
Drugim riječima, institut javnih ovršitelja nije europska pravna stečevina, ali je Hrvatska svoje pravno uređenje potpuno uskladila s praksom EU i time je zapravo prekršila ono što je ispregovarala.
Javni ovršitelji upozorili su početkom 2013. hrvatsku javnost da “novi Ovršni zakon i nova Odvjetnička tarifa pogoduju samo odvjetničkim uredima koji zastupaju velike vjerovnike – banke, komunalna poduzeća, teleoperatere u desetcima tisuća ovršnih predmeta i na njima zarađuju na milijune i desetke milijuna kn godišnje, poput odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., čija je bruto dobit za 2011. bila 16,4 milijuna kn, a neto dobit – čista zarada u 2011. nakon plaćanja poreza na dobit – 13,1 milijuna kn, te odvjetničkog ureda Orsata Miljenića, čija je bruto dobit za 2011. bila 2,4 milijuna kn, a neto dobit – čista zarada u 2011. nakon plaćanja poreza na dobit – 1,9 milijuna kn, i to sve na štetu dužnika, vjerovnika i Državnog proračuna, koji bi uvođenjem javnih ovršitelja uštedio 98,7 milijuna kn godišnje na troškovima ovrha koje sada provode sudovi” i da paket ovršnih zakona koji je stupio na snagu u listopadu 2012. nije u skladu s hrvatskim Ustavom.
Kakvo bi bilo stanje u hrvatskom društvu danas da se služba javnih ovršitelja realizirala, da nije bilo preko 800 izmjena Ovršnog zakona, ne možemo znati, ali svi pokazatelji govore da smo daleko od “pravne sigurnosti i veće vladavine prava kao ideala svake suvremene pravedne i socijalne države.”
(VIDEO) Ovršni zakon odmah staviti izvan snage!
O opasnostima Ovršnog zakona mnogi su govorili tako je i sudac Trgovaćkog suda MislavKolakušić svojevremeno izjavio: „“Neplaćeni računi bi se naplaćivali iz prihoda dužnika, ali bi to onda trajalo dulje, a ne bi se čovjeka iseljavalo iz jedine nekretnine. Austrija ima sustav u kojem troškova ovrhe i nema. Kod nas se zbog neplaćenog računa, ovrha istog uvećava za 900 kn, pa ako netko ima primanja od 1500 ili 2000 kn, nikako taj dug ne uspijeva platiti.“
Grabar-Kitarović: Ovršni zakon nepravedan i neodrživ, potrebno novo zakonsko rješenje
Prije nekoliko mjeseci predsjednica Grabar Kitarović rekla je na okruglom stolu posvećenom problemu 330 tisuća blokiranih hrvatskih građana da je postojeći ovršni zakon duboko nepravedan i neodrživ zbog čega bi umjesto najavljenih izmjena bilo bolje pripremiti potpuno novo zakonsko rješenje.
Lovrinović: Zašto nije ukinut takav prestrašan Ovršni zakon?
U udruzi Blokirani također naglašavaju kako dug hrvatskih građana raste iz godine u godinu za otprilike 6 milijardi kuna. Ne radi se o 330 tisuća blokiranih, nego o milijun jer oni imaju svoje obitelji. Blokiran je rast Hrvatske, cjelokupno poslovanje, upozorio je glavni tajnik Blokiranih Stjepan Baksa u ožujku i podsjetio da je vrlo teško izaći iz blokade jer i za minorne dugove od nekoliko kuna ili od nekoliko desetaka kuna, iznos može narasti preko tisuća kuna. Još ako se uloži žalba sudu, iznos može biti veći od nekoliko tisuća kuna, moguće su i kamate…
Tekst se nastavlja ispod oglasa