Prava istina o Ovršnom zakonu, blokadama i deložacijama

Zagreb, 12.05.2013 - (Ilustracija) Od 1. sijeènja iduæe godine na snazi bi trebala biti nova formula za usklaðivanje mirovina s rastom plaæa i potrošaèkih cijena, koja bi ublažila rastuæe siromašenje starije populacije u Hrvatskoj.ž foto FaH/ Damir SENÈAR/ ik

Jesu li političari prilikom donošenja zakona svjesni posljedica koje ti zakoni stvaraju?

U slučaju Ovršnog zakona građani se s pravom pitaju zašto je takav Zakon još uvijek na snazi i zašto nitko od političara ne odgovara za jezive posljedice tog zastrašujućeg zakona prepunog spornih točaka s kojima se ubojito razara hrvatsko društvo. S druge strane pojedinci i pojedine ustanove ostvaruju nevjerojatnu dobit preko leđa blokiranih i deložiranih građana.

Zahvaljujući današnjem Ovršnom zakonu i s Milanovićevom Vladom na čelu države došli smo do brojke od 321.000 hrvatskih građana s blokiranim računima kod svih banaka, a ukupni iznos duga građana (30 milijardi), premašio je zadnji dan u 2014. godini ukupni iznos duga hrvatske privrede (30 milijardi).

HDZ-ova reforma ovršnog sustava

Krajem srpnja 2009. Vlada Republike Hrvatske odlučila se na radikalnu reformu ovršnog sustava te je usvojila Stratešku studiju za učinkovitiji način ovrhe i uvođenje javnih ovršitelja.

Novi Ovršni zakon i Zakon o javnim ovršiteljima doneseni u prosincu 2010. trebali su stupiti na snagu početkom 2012., ali jedna od prvih odluka saborske većine pod vodstvom Kukuriku koalicije bila je da se primjena tog Ovršnog zakona i Zakona o javnim ovršiteljima odgodi radi dorade “kako bi se sustav ovrha u tom razdoblju poboljšao radi stvarnog doprinosa pravnoj sigurnosti i većoj vladavini prava kao idealu svake suvremene pravedne i socijalne države” navelo se između ostalog u obrazloženju, da bi ubrzo Ministarstvo pravosuđa odlučilo Zakon o javnim ovršiteljima potpuno povući, a novi Ovršni zakon doraditi.

SDP-ovo ukidanje javnih ovršitelja

Ministar Orsat Miljenić tada je izjavio “da bi se uvođenjem javnih ovršitelja postupak ovrhe dodatno produžio, troškovi porasli, a učinkovitost ovršnog postupka smanjila.”

Prvi u nizu propusta Vlade Zorana Milanovića bio je upravo u izmjenama Ovršnog zakona za što je premijer na prvoj sjednici Vlade preuzeo odgovornost. Izmjenama se zaboravila promijeniti odredba prema kojoj sudovi od početka 2012. više nisu bili nadležni za ovrhe, s čime se one nisu mogle provoditi sve do 1. srpnja pa je Vlada to morala ispraviti uredbom.

Ukidanjem javnih ovršitelja Republika Hrvatska prekršila je obvezu iz pregovora o pristupanju Europskoj uniji kada je u okviru Poglavlja 23. od 12. svibnja 2011. preuzela međunarodno-pravnu obvezu da ustroji službu javnih ovršitelja i stvori sve uvjete potrebne za punu implementaciju te službe u hrvatski pravni poredak do 1. siječnja 2012. godine., a 71 do tada imenovanih javnih ovršitelja koji su 1. srpnja iste godine trebali preuzeti provedbu izvansudskih i sudskih ovrha u Hrvatskoj postali su suvišni. Drugim riječima, institut javnih ovršitelja nije europska pravna stečevina, ali je Hrvatska svoje pravno uređenje uskladila potpuno s praksom EU i time je zapravo prekršila ono što je ispregovarala.

Javni ovršitelji proglašeni “šerifima”…

I dok je Ministarstvo javne ovršitelje opisivalo kao osobe dostojne javnog povjerenja koje su dužne paziti na dostojanstvo ovršenika, te na to da ovrha bude što maje nepovoljna, dotle ih se u Vladi sklonim medijima u geobbelsovskom stilu opisivalo uglavnom negativno, ponekad ih uspoređujući sa “šerifima” koji će ovršenicima usred noći upadati u domove i skidati ih do kože. Ukratko rečeno, bio je to dobro osmišljen plan da se kroz spinove izvrši medijska, a onda i stvarna eliminacija.

…dobili presudu koju su platili porezni obveznici

Ustavni je sud u siječnju 2013. ocijenio da su povrijeđena prava javnih ovršitelja i da država, tj. porezni obveznici, svakom od njih mora isplatiti 18 tisuća kuna zadovoljštine. Sudu pravde Europske unije javni ovršitelji tužili su Europsku uniju jer je dopustila Europskoj komisiji da Hrvatska ukine javno-ovršiteljsku službu.

Tko se zapravo bogati na ovrhama građana?

Javni ovršitelji upozorili su početkom 2013. hrvatsku javnost da “novi Ovršni zakon i nova Odvjetnička tarifa pogoduje samo odvjetničkim uredima koji zastupaju velike vjerovnike – banke, komunalna poduzeća, teleoperatere u desetcima tisuća ovršnih predmeta i na njima zarađuju na milijune i desetke milijuna kn godišnje, poput odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., čija je bruto dobit za 2011. bila 16,4 milijuna kn, a neto dobit – čista zarada u 2011. nakon plaćanja poreza na dobit 13,1 milijuna kn, te odvjetničkog ureda ministra pravosuđa Orsata Miljenića, čija je bruto dobit za 2011. bila 2,4 milijuna kn, a neto dobit – čista zarada u 2011. nakon plaćanja poreza na dobit 1,9 milijuna kn, i to sve na štetu dužnika, vjerovnika i Državnog proračuna, koji bi uvođenjem javnih ovršitelja uštedio 98,7 milijuna kn godišnje na troškovima ovrha koje sada provode sudovi” i da paket ovršnih zakona koji je stupio na snagu u listopadu 2012. nije u skladu s hrvatskim Ustavom.

Prebacivanje krivice

Kakvo bi bilo stanje u hrvatskom društvu danas da se služba javnih ovršitelja realizirala, da nije bilo preko 800 izmjena Ovršnog zakona, ne možemo znati, ali svi pokazatelji govore da smo daleko od “pravne sigurnosti i veće vladavine prava kao ideala svake suvremene pravedne i socijalne države.” Iako ministar Miljenić zna reći kako je Ovršni zakon donio HDZ, treba također pitati radi li se uopće nakon 800 izmjena o istom zakonu.

Kolakušić: bogate se odvjetnici i javni bilježnici

Sudac zagrebačkog Trgovačkog suda Mislav Kolakušić upozorio je krajem 2014. da su hrvatski sudovi zatrpani s 2,8 milijuna predmeta na godinu i da moramo pojednostaviti početne postupke da oni koji nešto duguju taj dug mogu vratiti bez da je on uvećan za razne troškove, a “zbog ovog Ovršnog zakona danas imamo bogate odvjetnike i javne bilježnike. Problem je što mnogi građani tek kad im je račun blokiran saznaju da su pod ovrhom. To se ne smije događati. Od donošenja odluke za ovrhu pa dok predmet ne dođe na sud prođe i dvije godine pa se potraživanja za dug uvećaju i do 26 puta”, rekao je Kolakušić na tematskom saboru u organizaciji Udruge Blokirani.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Rkman: zakon koji uništava obitelji

Hitnu promjenu teksta Ovršnog zakona od Ministarstva pravosuđa također je zatražila udruga Potrošač. “Ovršni zakon udara na zdravlje građana Hrvatske. Svi su zaboravili koliko je ljudi od 1. siječnja 2011., otkad je Ovršni zakon stupio na snagu, zbog njega završilo u bolnicama i na groblju, a tek koliko je obitelji razoreno. Zaustavite ovrhe dok se ne uklone sve objektivne okolnosti koje su ljude na kraju i gurnule u ovrhe”, poručio je Rkman, predsjednik Udruge. “Zar je normalno da se sudove opterećuje dugovima od 0,27 kuna plus ovršni troškovi od 900 kuna. Nekome se može oprostiti dug od 150 i više milijuna kuna dok se građane maltretira radi duga od 0,27 kuna”, rekao je Rkman.

Nejednakost pred zakonom

Teško se oteti dojmu da svi građani RH pred zakonom nisu jednaki, jer se u predstečajnim nagodbama odabranim pojedincima opraštaju dugovi, dužnik potpuno uništava vjerovnike, bez kazne, a s druge se strane zbog nepodmirenog duga za komunalnu uslugu nemilosrdno ovršuje nekretnina u kojoj živi dužnik s obitelji i uz brutalnu prisilu deložira.

Možda bi političari promišljenije donosili zakone i upravljali državom kada bi postojao zakonski okvir koji bi omogućio pokretanje njihove kaznene odgovornosti zbog nemara, nesavjesnog rada i zloporabe položaja koji rezultira finacijskom štetom za državu i njezine građane. U Hrvatskoj takvog okvira još nema. Do sada je samo Island pokazao iskorak u takvom procesu.

Izvor: Narod.hr
Photo: fah